Višnje nekih prošlih ljeta
Da ne bi mislili da volim samo čajeve... :)
Čuvala sam u frižideru dugo jednu malu staklenku. Onu cifrastog izgleda poput ćupa s malim drškicama, od hrena ako se ne varam. U njoj je bilo jedno od najvećih blaga moje kuhinje – zamamne, okrugle, grašno crvene višnje, ubrane s malog kržljavog drvca što svoj put prema suncu traži između grana žalosne vrbe, u dvorištu naše vikendice. Uronjene u lozovaču to ljeto, sad već davne 1999. godine i posute šećerom, dopustile su sunčevim zrakama da iz njihovih srca izvuče slatko-gorki nektar, a na njegovo mjesto primile ljutu rakiju. Postali su jedno, višnje i rakija. Višnje u rakiji, rakija u višnjama. Majka je, kada je ocijenila da je kucnuo čas, prekinula tu ljubav višanja i rakije. Odvojila ih. Liker je završio u lijepim bocama, jedna za trošenje u buffetu, ostale u šupu, da budu na hladnome. Sudbinu višanja slabije poznajem. Manji dio je završio u mojoj cifrastoj bočici, preliven s tek toliko likera da se ne osuše. Vjerovatno je slična bočica završila i kod mame. Što je s ostalima bilo, ne znam. Iako razdvojeni, rakija i višnje nastavili su živjeti jedni u drugima. Gusti ljepljivi liker smo davno popili, uključujući i one boce iz šupe. A moja bočica višanja živjela je do pred neki dan. Vadili smo ih u posebnim prilikama, kao aperitiv ili desert uz obroke koje sam željela da se pamte kao posebni. Još uvijek glatke i okrugle samo tamnije nego prije. Zavodljivo bi ih kotrljala ustima i jezikom uživala u njihovoj glatkoći prije nego bi ih zagrizla i pustila da me preplavi val okusa i mirisa – slatkoće ljeta, trpkosti borbe za suncem i ljubavi s rakijom koja je postala njihov nerazdvojni dio. A onda je i zadnja napustila svoje cifrasto prebivalište, teatralno smještena na vrh piramide pekmeza od ribizle. Pomirila sam se s time da ih više nema i da ću, ako bude sreće, od mame sada dobiti bočicu višanja od ovog zadnjeg ljeta. Nekih novih, mladih, ne tako punih okusa... A ona me pogledala, nasmijala se i izvukla bočicu s natpisom: višnje u rakiji 08/98. Te nevjerovatne mame! Gdje li ih je samo čuvala do sad? Možda negdje ima skrivene i ove moje tako pomno čuvane prijateljice iz '99?! A ljepotice iz '98. namiguju mi udobno se ljuljuškajući u jednoj novoj-staroj staklenki, gurkaju se i okreću i gotovo da mogu čuti njihov smijeh i dozivanje: «Probaj me! Najljepša sam...Najslađa...» Nasljeđe ljeta- sočna višnja spava u boci likera. - 15:19 - Komentari (4) - Isprintaj - # · mmmm... volim visnje u rakiji. :))) da sam doma, sad bi otisla natociti casicu i pokoju staviti u usta. :)) (sanjin svijet 18.01.2005. 16:41) · o, madre mio, trešnje su mi omiljeno voće - OBOŽAVAM IH!!! a višnje u rakiji i šećeru, idem si odmah natočit čašicu, khm, dobro neću, ne smijem... al moram u ormaru imati jednu teglicu kompota od višanja... već mi sline cure! ;-)))) (nymphea 18.01.2005. 18:55) · Od tvog opisivanja čovjeku zbilja počnu curiti sline.... Ali imam ja negdje Griottu ili dvije..... *prekopava po ladicama* (Blue Loona 18.01.2005. 22:39) |
< | siječanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv