vještičja kuhinja

07.01.2005., petak

Život u šalici čaja

Ljudi se dijele, nevezano na druge svakovrsne podjele, na kavoljupce i čajoljupce. S time da je čajoljubaca kod nas puno, puno manje. Kultura pijenja čajeva nam je stvarno na niskoj razini. Većina naših ljudi pije samo Borovnicu i to zimi u kafiću da se ugriju, možda još i šipak kad su prehlađeni, a kamilicu kada ih boli trbuh. Mislim da sam ovime pokrila 90% potrošnje čajeva u Rvata. Čaj ljeti (a da nije ledeni) ili čaj uz obrok? Ma kakva glupost, pa tko je to vidio!?
A svijet čajeva je tako šarolik i raznovrsan, pun neslućenih užitaka. Pomalo egzotičan. Zenovski. Listići čaja koji se ljuljuškaju na dnu nježne okrugle zdjelice bez ručke, ispunjene božanskom tekućinom nježno zlaćane boje iz koje se širi blagi egzotični miris što u glavu donosi slike dalekih krajeva, nježnih dama u svilenim kimonima, bosonogih preplanulih radnika što beru nježne listiće i pupove u nastojanju da pronađu one koji će dati savršeni okus, miris, aromu... Blagi i prozračni na jeziku, profinjenog okusa kojega nakon šalice kave možda nećete niti osjetiti.
I zahtjevni. Ali samo dok ih ne upoznamo. Svaki traži svoju temperaturu vode, svaki se želi u njoj ljuljuškati točno određeno vrijeme. Ako u tome pogriješite, lako vam se može desiti da umjesto nježnog profinjenog napitka dobijete gorku smrdljivu baruštinu. I da nakon toga zaključite da čajevi eto jednostavno nisu za vas. Ali vrijedi se potruditi i upoznati ih.
Ja sam im prišla polagano. Sramežljivo. Pomalo strepeći od tog dalekog i nepoznatog. Upoznavali smo se korak po korak, često i kroz greške. I dalje ne mogu za sebe reći da sam veliki poznavatelj čajeva, ali trudim se, učim dalje, otkrivam listić po listić, laticu po laticu taj nježni fascinantni svijet.
Naravno, filterice tu ne dolaze u obzir. Pravi kvalitetan čaj je u listićima koji su tijekom sušenja nježno zarolani, poput gusjenica iz kojih će se preljevanjem vodom osloboditi čarobni leptiri.
Pa sama priprema čaja: čudnovata metalna "jaja" s rupicama ili čajnici s posebnim tuljcima... Može ih se i procijediti kroz cjediljku, ali meni je draže kada pokoji sitni listić završi na dnu šalice i tamo se zadovoljno meškolji dok ja još zadovoljnije ispijam gutljaje njegove esencije.
Pa sva ta egzotična imena, daleki krajevi iz kojih su doputovali, sve legende i tradicije koje se vežu uz njihovo otkriće i načine ispijanja... svijet pun čarolija.
U Bratislavi smo naišli, na moje ogromno oduševljenje, na pravu čajanu. Malo, maštovio uređeno mjesto u kojem nam je konobarica donijela debele kožne menije, kao u nekom finom restoranu. A unutar korica, sigurno stotinu vrsta najraznovrsnijih čajeva - crnih, zelenih, oologa, roibosa, organskih, ayurvedskih, biljnih... Raj!
Nakon dugog promišljanja odlučila sam se za japanski čaj kojemu nažalost nisam zapamtila ime, a sastoji se od listića zelenog čaja, prženih zrna riže i sezama. Nije me razočarao. Dapače. Mislim da mi se osmjeh blaženstva još satima mogao vidjeti na licu.

Hvala tofu što si me potaknuo na pisanje ovoga. Vjerovatno će biti još priča o čaju.
- 15:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Vrijedi posjetiti...

Nešto fino...

Malo smijeha...

Preporuke