vještičja kuhinja

29.12.2004., srijeda

Jeeee!!!!

Večeras putujem u Bratislavu!!!!
Danas na poslu satavljam listu stvari koje ću nositi, uređujem nokte i obrve, zovem ljude s kojima se još trebam čuti, pijem kave, pišem poruke, i ne radim ništa korisno!!!!!
Živjela Nova godina! Živjela putovanja!
- 10:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.12.2004., utorak

Pospremanje godine

Prolazi i ova godina, još samo koji dan i kraj...
Vrijeme je za kritički osvrt...
Ukratko, nije bilo ničega previše dobrog niti ičega previše lošeg. Generalna ocjena: 3. Mlako.
Nekako imam osjećaj da se cijelu ovu godinu nisam probudila. Kao da ne sudjelujem aktivno u životu nego on curka negdje pored mene, primjećujem to kutkom oka, pomislim da bih ga trebala zgrabiti, uroniti u njega, a umjesto toga nastavim ga samo promatrati.
Moram se trgnuti! Toliko toga želim! Vidjeti, doživjeti, napraviti, naučiti, isprobati! Postajem ono što ne volim - osoba koja priča o tome kako treba nešto raditi, kako se ne treba prepustiti navici, komforu, lijenosti, umoru, kako se treba trgnuti i UČINITI! a sjedim doma i sama sebi smišljam isprike zašto to ne učiniti baš danas. Evo, sutra ću. Idući vikend. Sada sam baš umorna, kad se naspavam. Nešto sam prehlađena, možda nije pametno sada, kad me prođe. Ma baš je ružno vrijeme. Hladno je. Pada kiša. Nemam sad love.
Samo odlaganje, same isprike! Ljuta sam na sebe! Ljuta sam što sam inertna, što dopuštam drugim inertnim ljudima da me povuku za sobom! Što nisam dovoljno snažna da kažem: Želim to i napravit ću to bez obzira što itko o tome mislio i makar nitko ne išao sa mnom! Ljuta sam što uvijek tražim potvrdu drugih za svoja mišljenja! Ljuta sam! Na sebe! Što sam slaba!
Ljuta sam što ne znam kako da uskladim sve što želim, što je bolje, bitnije...
Možda je stvar u tome da više nemam zadanih stvari koje trebam napraviti, zadovoljila sam sve preduvjete za sretan život. Zadnjih par godina je bilo vrlo dinamično. Završavala sam pa završila faks, zaposlila se, zaručila, udala, kupila stan, uredila ga... U kratko vrijeme sam napravila hrpu velikih bitnih životnih stvari. I sad sam ušla u neke mirne vode. Posao sam ove godine potpisala na neodređeno, o tome više nemam šta brinuti... Nemam više velikih ciljeva. O nekoj ludoj karijeri ne sanjam pa da se trgam oko toga...
Uvijek sam bila navikla živjeti brzo. 100 obaveza, 100 aktivnosti i uvijek dovoljno volje i vremena za sve.
Čini mi se da sada zapravo zatupim 8 sati na poslu svaki dan, a često nemam pravog posla pa bez veze buljim u nešto na netu, trošim vrijeme. Nekako kao da na taj način trošim i ideje iz svoje glave. Dolazim kući prazna, ravna. Umorna od ničega. Isprana. Ne mogu se uopće sjetiti što želim. Troma sam, teško mi je pokrenuti se, brinem oko nebitnih stvari tipa kako mi stoji kosa... Postajem čudovište!!!! Ne želim biti takva - zakočena, paralizirana, samosputavajuća.
Od toga se postaje čangrizav. I to sam primjetila. Počeli su me ljutiti ljudi koji žive za danas, bez razmišljanja, planiranja, odgovornosti. Puna sam negativne energije kada mislim o njima. Grozni su, kako samo mogu tako se ponašati! A ako pokušam biti iskrena sama prema sebi, zapravo im zavidim. Neopterećeni su, slobodni... A ja sam živčana i zakočena.
Zapravo mislim da se nalazim na razdvajanju puteva. Onaj kojim sam krenula je ravan, miran, tu su muž, stan, vikendica, uskoro vjerovatno i djeca, tu su investicije, planiranja, ulaganja... S druge strane je mladost - izazov, avantura, planinarenje, trčanje, bicikliranje, kampiranje, pjevanje uz vatru, vikendi na otvorenom, po kiši, magli, suncu, raščupane kose, neopterećeno izgledom, novcima, gledanje zvijezda, uživanje u rosi, u maglenim pogledima u rano jutro, malo sna, puno druženja, izazov novog, neviđenog, još nedoživljenog. Srce mi želi jedno, glava govori drugo.
Kada bi barem mužić bio za ove druge stvari, mogli bismo imati i jedno i drugo. Ovako je to samo moje. Ponekad, kad se dogovorimo, uklopimo u planove i obaveze ozbiljnog života. Uvijek je to neka usluga meni. Uvijek ima barem pomalo gorkast okus. I sve je rjeđe. On me "pušta" da idem, ali mu nije drago zbog toga. I ja to osjetim. I oblak je tu. I život pomalo ima sve bljeđe boje.
Novogodišnja želja: shvatiti kako da uskladim te dvije linije mog života. Znam da se ne može imati sve, znam da sam super sretna što mi je život ovako dobar kakav je, možda sam samo neodraslo derište koje se ne želi pomiriti s obavezama života odrasle osobe, možda sam razmažena, neodgovorna... ali samo želim biti sretna. Ispunjena.
Za početak ću probati prestati vjerovati izmišljenim razlozima zašto ne učiniti nešto, biti odlučnija i dosljednija. Vesela umjesto potištena. Zamijeniti sputanost inicijativom. Probati biti sigurna u sebe umjesto da tražim potvrdu drugih. To bi trebalo pomoći. Vidjet ćemo.

- 14:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.12.2004., ponedjeljak

Božić?

Prošao je i Božić, prošla su prežderavanja, pokloni, gosti...
Nekako mi je ove godine izmaknuo duh Božića. Fali mi nešto, a ne uspijevam uhvatiti u čemu je stvar. Ja zapravo ni ne slavim Božić, nisam neka religiozna osoba i doček nove godine je ono što mi je bitno. Novi bijeli listovi na kalendaru, još neispisani i puni mogućnosti...
Ali svejedno sam uvijek za Božić imala neki posebni osjećaj. A ove godine samo praznina. Ništa posebno. Jedan dio mene kao da je cijelo vrijeme bio na distanci i pitao se zašto sve ovo radim. Čemu lijepa odjeća, čemu sva ta hrana, čemu...
Možda je poanta Božića u pripremama za njega, u očekivanju, a ja ove godine nisam niti pripremala niti očekivala. Nisam ništa napravila da dočekam Božić. Stan sam ofrlje pospremila, smrekicu sam okitila na brzinu da ne zakasnimo kod tate na ručak, nisam ispekla nikakav kolač a kamoli nešto posebno skuhala jer svaki dan smo kod nekoga na ručku/večeri i tko bi to pojeo, nisam išla na polnoćku jer niti inače nedem, bila sam sama doma i na Badnjak išla spavati prije ponoći. Muž je bio vani s društvom, ja nisam htjela ići jer mi je opijanje u ime Božića jadno. Nisu mi se gledali patetični i glupi filmovi na teveu i tako sam otišla spavati. I probudila se u Božiću kojeg nisam osjećala. I onda smo išli kod mame i bila je lijepo, ugodno, ali nije bio Božić.
Možda je stvar u vremenu, fali mi snijeg i led i hladnoća. Ili sam stvarno trebala pogledati koji patetični božićni film. A možda mi fali to da me živciraju mama i njen muž sa svojim odlaskom u crkvu i prigovorima zašto ja i sestra nedemo s njima. Ili mi fali miris kolača koji se peku, odabiranje recepata, kupovanje grožđica i badema...
Zašto mi uostalom uopće fali nešto što ne slavim?
- 12:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.12.2004., petak

Poanta božićnih domjenaka

Preživjela božićni domjenak. :)
Nije bilo niti toliko strašno. Samo besmisleno. Ne shvaćam poantu takvih skupova na koje ljudi dođu zato jer je poželjno doći i onda se većinu vremena dosađuju. Pričaš s ljudima s kojima i nemaš neku želju pričati, o stvarima koje te ne zanimaju, jedeš neku bezveznu hranu, pijuckaš cijelo vrijeme nešto jer ne znaš kud bi s rukama a ovako ih barem nečim zauzmeš, pa onda plešeš na muziku koja ti se ne sviđa, smješkaš se i glumiš dobro raspoloženje...
Pričao mi je jedan iskusni igrač da su takva zbivanja super prilika za stvaranje i učvršćivanje veza s nadređenima, prilika da te zapaze, da radiš na karijeri... Dapače mi je savjetovao da se uredim tako da me zapaze (ali da nije vulgarno, naravno), pa da idem od čovjeka do čovjeka, sa svakim popričam, pa da ostanem duže, plešem... Mislim, to su možda stvari koje ti mogu pomoći da se proguraš, ali meni to zvuči kao prodavanje. "Evo me, šefovi, tu sam! Zgodna, šarmantna! Sigurno me želite češće gledati u svom društvu!" Sve mi je to gadljivo. Pa valjda bi moj posao, zalaganje, ono što postignem trebali biti mjerilo uspjeha i faktori na kojima se temelji neko potencijalno unaprjeđenje! A ne moja sposobnost da se "prodam" nekome.
- 10:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.12.2004., četvrtak

(Ne)opravdana predblagdanska depresija

Evo, baš sam danas rekla da ovo pisanje nije za mene. I evo me sad...
Zadnjih dana sam sva neka jadna, žalosna, depresivna - valjda ova predblagdanska depresija. Poludimo od svog ovog forsiranja - kupi, kupi, kupi, trči, juri, stigni, očisti, ukrasi, ispeci... Baš sam u strci! A strku definitivno ne volim. Evo od petka nisam sjela! Petak - šoping s mamom, subota - sječa i razvažanje smrekica s vikse, nedjelja - veliko čišćenje stana, ponedjeljak - opet šoping s mamom, utorak - šoping s mužićem, srijeda - čestitke (već prekasno), frizer, depiliranje, manikiranje, četvrtak, danas - radna kava s prijateljima pa firmin božićni domjenak... nisam još zapakirala poklone za kolegice!!! Pa sutra Badnjak - ručak kod tate, subota - Božić, ručak kod mame, nedjelja - Štefanje, večera kod rođakinje Štefice. U ponedjeljak možda predah, za sad nemam ništa dogovoreno, ali zato utorak - kuhano vino i kobasice s kolegama s posla, a poslje večera s curkama s faksa, srijeda - pakiranje, četvrtak navečer krećemo za Bratislavu!
Vrti mi se u glavi od samog nabrajanja! Volim ja dinamiku, druženja, al što je previše - previše je! Mislim da ću novu godinu na kraju dočekati premorena, iscrpljena i živčana.
A onda čujem kako je drugima, rade na Badnjak, Božić, Staru i Novu godinu... Pa pomislim: Koja sam ja nezahvalna budala?! Pa šta mi fali? Trebam biti sretna i zadovoljna zbog svega što imam, a ne ovako cviliti i kukati. Uostalom, većinu tih stvari nisam morala i ne moram raditi. Sve je to moj izbor i moje planiranje. A i mogla sam početi ranije s pripremama...
Uostalom, jutros su me dok sam izlazila iz stana ispratili Pajtonovci sa svojom legendarnom Always look on the bright side of life. Trudim se primjeniti tu formulu danas. Pomalo pali. Samo da preživim domjenak večeras, od toga mi je stvarno muka.
- 14:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Vrijedi posjetiti...

Nešto fino...

Malo smijeha...

Preporuke