ponedjeljak, 15.01.2007.
POVRATAK U BUDUĆNOST
Opet u Septičkoj Jami. Vrtim se oko nje mislima već danima. Osjećam staro stezanje u glavi i unutarnje nagnječenje želuca. Nisu to grčevi žila i mišića, znam, jer me to tek čeka. Kako će proći taj prvi dan povratka.
Nije mi pri srcu pjevati “Odu radosti” već skaradno uobličenu pjesmu povratnika kojemu suze oči kao od sumpornim spojevima najbogatijega luka: “Vraćam se Septička Jamo tebi, tebi u komore mračne, / Vraćam se Septička Jamo tebi, tebi pod zidine gipsane.” Još se udostojim zafrknuti standardni refren: “Septička Jamo, Septička Jamo, otvaraj svoje kaosne dvori, / Septička Jamo, Septička Jamo, najmučniji si mi radni prostor.”. Ne mogu dalje o mnogim tajnama Septičke Jame koje svaka klupa pjevat zna, jer se ne usudim. Isto tako ne mogu lagati da u njezinom krilu želim biti ja, pogotovo stoga što sam odlučila da u narednom razdoblju ne ostajem niti minute preko radnoga vremena. Na svojoj sam koži osjetila duh gastarbajtera, rudara i udarnika koji su se zanijeli poslom bivajući jadni i očajni zabljesnuti sitnom marginalnom povoljnošću po svoja primanja, izgubivši iz vida razbor i moć prosuđivanja da bi procijnili da će to biti izuzetno pogubno po psihičko, fizičko i mentalno zdravlje i sveukupnu životnu ravnotežu.
Kada je konačno svanulo ovo današnje radno jutro povratka, uspjela sam se riješiti staroga odvratnog osjećaja da odlazim u nepovrat i da sam osuđenik koji se, koje li ironije, sam sprovodi do stratišta koje si je, opet ironično!, sam odabrao. Prvi sudar sa septičkom stvarnošću je preživljen. Emocije na svu sreću nisu pomiješane. Uzburkane isto ne mogu biti jer ih nema. Nemir, koji ne odgovara ničemu poznatome toga tipa, ali je neopisiv riječima pa se moram zadovoljiti time što ću ga nazvati nemirom, on je isti.
Kaotični režim je dobro iskušan i, kolikogod nemoguće i protuznanstveno zvuči, poznat. Mrljanje po poslu prokušane je vrste; stvarai iste nebuloze i jednake slabašne uspjehe, a uz teške porođajne muke nakon nevjerojatno kratke trudnoće i umjetno nasilno izazvane trudove na svijet donosi poštene rezultate. Kao što se vidi iz opisa, u Septičkoj Jami je i dalje sve nazivno i pro fol.
Svatko za svaku stvar ima svoje mišljenje i svoju istinu. Svi znaju sve točno i svi su u pravu. Svaka je čvrsta stvar uvijek došla od nekoga drugoga, a kada je stamena, tvrdi se da je izmišljena. Nakon niti dva sata Septičke Jame u srazu sam s istom poznatom budućnošću. Iz daljega, uvijeno i okolišno dano mi je do znanja da sam nešto izmislila, iako ja znam tko mi je i kojom prilikom dao informaciju pred dvadesetak ljudi. Što mogu nego zaključuti da sam uistinu fantastični maštač, da sam petsto puta bolja od utamničenoga Karla Maya i svih njegovih romana od Divljega Zapada do Osunčanoga Istoka. Uostalom, što još uopće radim ovdje ubijajući se racionalnošću, organizranošću i optimiziranjem glumeći ozbiljnog uredno školovanog intelektualca i inteligenciju kada sam svedena na razinu Kapetana Plavoga Mede?
- 16:10 -
petak, 05.01.2007.
PRILOG GLOBALNOM KRETANJU
Svoj veliki obol globalnom kretanju u svijetu, u makroekosustavu Zemlje, dao je jedan od šefova Septičke Jame. Bezimeni je spiritus movens otišao. Napustio je Septičku Jamu. Prije toga se dostojno oprostio. Dobio je darak, kao što je očekivao. Ne znamo je li njime zadovoljan, iako bi trebao biti ako se mjeri masom.
Da je po meni, dobio bi jednu iznutra trulu tikvu ili bundevu divovskih dimenzija, s napomenom da je unutra sakriveno pedesetak tahiti perli i poneki zlatni prsten, te ključ od jednog terenskog vozila ili jahte, što sam treba otkriti. Sve što je navodno unutra trebao bi na oproštaljki pronaći u roku od tridesetak sekundi, zavezanih očiju, jer je poznato da očni vid čovjeka počesto skreće s puta, zamajava ga i vara na sto načina, te ga priječi da postigne više ciljeve.
Da ne bi bila nepoštena igra "Pronađi svoj poklon", u tikvu/bundevu ubacila bih jednoga malenoga bijeloga, čistoga i živahnoga laboratorijskoga miša. Svjesna sam da bih time narušila glavno načelo Septičke Jame: "Zgadi, zagadi, zaprljaj i umrljaj, sredi i uneredi, skrpaj i podrapaj, samo ne skapaj!". Sve bi to bilo opravdano željom da ne narušim svijetlu budućnost najokorjelijega Septičara, koji se smatra antipodom klorne kiseline, kada se govori o čišćenju, neutraliziranju prljavštine i gadosti, te sanitarizaciji. Ujedno bi mu dala mogućnost da u zadnjim trenucima prebivanja u Septičkoj Jami pokaže da je zadržao svoj pravi septički duh, da nije ništa izgubio od svojih sposobnosti i da je njegov oštar duh isti kao pri dolasku, iako je janjeće krzno odavno odbacio i pokazao kako je pravi Septički Vuk.
Nažalost, od ove, za mene prave oproštajne zabave dostoje Septičke Jame, nije bilo ništa. Sve je bilo nekako blijedo, neuvjerljivo, bez prave dinamike, ofucano i formalno, jadno i krepano. Bilo je tu ića i pića, bio je tu oproštajni govorčić. Reklo bi se da su zlatni dani Septičke Jame davno prošli i da je treba obnoviti, ugrađujući joj nove dijelove, ili je treba rastaviti i odbaciti. Nekako nemamo zamaha i uvjerljivosti. Svi su se bitni elementi istrošili, a za one (kvazi)nebitne nije bitno u kakvom su stanju.
Kakogod bilo da bilo, Septički Vuk je otplavljen iz Septičke Jame u otvoreni prostor. Otvorene Oči dobivaju sve mutniji pogled. Organskim procesima, kao što se zna, ništa ne može stati na kraj. Priroda uvijek radi i daje svoje, neukrotiva je i neuništiva. Septičari se samo mogu pitati što će novo biti ubačeno u taj lažni ekosustav Septičke Jame, koji će novi poremećaji tu nastati, kakav će novi plastični lik, novi proizvod organske kemije biti nadodan poput Septičkog Djeda Mraza, koji nosi septičke poklončiće, i to svaki dan svakome: nekome mala pasja bombica, nekome bombončić, nekome nanomišilovka, nekome pokvarena kemijska olovčica, nekome kalendarčić, nekome hodanje do drugoga dijela grada, nekome još jedan svežanj posla, nekome novi stolac, nekome telefon, nekome zahtjeva da manje troši papira, nekome traženje da troši više riječi, nekome pogled manje, nekome pogled više, nekome suosjećanje suradnika, nekome nerazumijevanje za neprijatelja....
- 11:28 -
