petak, 05.01.2007.
PRILOG GLOBALNOM KRETANJU
Svoj veliki obol globalnom kretanju u svijetu, u makroekosustavu Zemlje, dao je jedan od šefova Septičke Jame. Bezimeni je spiritus movens otišao. Napustio je Septičku Jamu. Prije toga se dostojno oprostio. Dobio je darak, kao što je očekivao. Ne znamo je li njime zadovoljan, iako bi trebao biti ako se mjeri masom.
Da je po meni, dobio bi jednu iznutra trulu tikvu ili bundevu divovskih dimenzija, s napomenom da je unutra sakriveno pedesetak tahiti perli i poneki zlatni prsten, te ključ od jednog terenskog vozila ili jahte, što sam treba otkriti. Sve što je navodno unutra trebao bi na oproštaljki pronaći u roku od tridesetak sekundi, zavezanih očiju, jer je poznato da očni vid čovjeka počesto skreće s puta, zamajava ga i vara na sto načina, te ga priječi da postigne više ciljeve.
Da ne bi bila nepoštena igra "Pronađi svoj poklon", u tikvu/bundevu ubacila bih jednoga malenoga bijeloga, čistoga i živahnoga laboratorijskoga miša. Svjesna sam da bih time narušila glavno načelo Septičke Jame: "Zgadi, zagadi, zaprljaj i umrljaj, sredi i uneredi, skrpaj i podrapaj, samo ne skapaj!". Sve bi to bilo opravdano željom da ne narušim svijetlu budućnost najokorjelijega Septičara, koji se smatra antipodom klorne kiseline, kada se govori o čišćenju, neutraliziranju prljavštine i gadosti, te sanitarizaciji. Ujedno bi mu dala mogućnost da u zadnjim trenucima prebivanja u Septičkoj Jami pokaže da je zadržao svoj pravi septički duh, da nije ništa izgubio od svojih sposobnosti i da je njegov oštar duh isti kao pri dolasku, iako je janjeće krzno odavno odbacio i pokazao kako je pravi Septički Vuk.
Nažalost, od ove, za mene prave oproštajne zabave dostoje Septičke Jame, nije bilo ništa. Sve je bilo nekako blijedo, neuvjerljivo, bez prave dinamike, ofucano i formalno, jadno i krepano. Bilo je tu ića i pića, bio je tu oproštajni govorčić. Reklo bi se da su zlatni dani Septičke Jame davno prošli i da je treba obnoviti, ugrađujući joj nove dijelove, ili je treba rastaviti i odbaciti. Nekako nemamo zamaha i uvjerljivosti. Svi su se bitni elementi istrošili, a za one (kvazi)nebitne nije bitno u kakvom su stanju.
Kakogod bilo da bilo, Septički Vuk je otplavljen iz Septičke Jame u otvoreni prostor. Otvorene Oči dobivaju sve mutniji pogled. Organskim procesima, kao što se zna, ništa ne može stati na kraj. Priroda uvijek radi i daje svoje, neukrotiva je i neuništiva. Septičari se samo mogu pitati što će novo biti ubačeno u taj lažni ekosustav Septičke Jame, koji će novi poremećaji tu nastati, kakav će novi plastični lik, novi proizvod organske kemije biti nadodan poput Septičkog Djeda Mraza, koji nosi septičke poklončiće, i to svaki dan svakome: nekome mala pasja bombica, nekome bombončić, nekome nanomišilovka, nekome pokvarena kemijska olovčica, nekome kalendarčić, nekome hodanje do drugoga dijela grada, nekome još jedan svežanj posla, nekome novi stolac, nekome telefon, nekome zahtjeva da manje troši papira, nekome traženje da troši više riječi, nekome pogled manje, nekome pogled više, nekome suosjećanje suradnika, nekome nerazumijevanje za neprijatelja....
- 11:28 -
