utorak, 26.07.2005.
U OČEKIVANJU PSOGLAVCA
Plantažer je ipak jedini nasljednik. Sada je postao novi lik - Režiser. Odselio se u Filmski Grad. Plantaža neće biti dokinuta. I dalje ćemo sudjelovati u eksperimentima in vivo]. Ništa nije sa stilom, jer novi upravitelj plantažer stiže za tri tjedna. Znamo mu ime. Zove se Psoglavac.
Psoglavac nije nepoznanica Devanu i meni. Psoglavac je, kao što mu ime kaže, jedna okrutna pseća glava, koja se čini milim kućnim ljubimcem, koji se ne bi libio skočiti kome u krilo i koji ne bi odbio malo maženja po svojoj psećoj glavi, da bi u onoga koji mu je dopustio taj luksuz upro svoje vlaže, crne i vjerne oči. Jer pas je najbolji čovjekov prijatelj. I najvjernije biće na ovome svijetu, koje jedino nije u stanju svaki dan kuhati ručak i prati suđe, baviti se oko biljčica na Plantaži, održavati sve što treba i veselo pjevati kada je potrebno, te stalno hodati uokolo vedra, vesela i nadasve nasmiješena lica, ne zaboravljajući da je svijet lijep čim te ne tuku i dok ti sekire ne padaju po glavi.
I tako, smo tu gdje jesmo. Dok Psoglavac ne stigne Miško je odlučio gledati filmove i malo se opustiti od bježanja pred Plantažerovim koracijama i cijukanjem za sirom kada ovaj to traži. Reklo bi se da se Miško budi i da bježi u nestvarni svijet gdje je sve sigurno i pod komandom daljinskog upravljača.
Čini se da je Mišku sve više jasno kako je on samo jedan miš, koji je bio jako zabavan i zanimljiv Plantažeru, koji je imao posebnu sklonost za miševe i njihove majstorije i koji je imao uha i sluha za mišje pjevušenje. Miško Miš, uskoro može postati samo jedan laboratorijski, bijeli miš, vrlo njegovane dlake i finoga krznatoga repa, te zgodnih živahnih očica koje kao da govore: «Tu sam. Tvoj sam. Volim se družiti. Sa mnom će ti svijet biti ljepši. I živahniji. Ne moj me zaboraviti. Ja sam dinamičan. Kao i ti. Hej, pogledaj me! Mogu i pjevati, a ne samo njuškati. Zubi su mi zdravi i lijepi. Milina ih je pogledati. Gledaj! Neću te ugristi! Ja sam civilizirani i fini mali miš. Stigao sam posebnom pošiljkom na Plantažu i imao lijepi tretman. Voljeli su me. Voli me i ti! Molim te, primi me pod svoje okrilje! Ja nisam za štalu i šupe. Ja sam za kuću, za knjižnicu, za bogatu ostavu i široki zračni trijem. Ja sam bio Plantažerov ponos. Želim biti i tvoj ponos!».
No, vidjet ćemo što će vrijeme reći i kakvi su novi Psoglavčevi ukusu po pogledu životinja. Ako je u međuvremenu Psoglavac razvio pomodni ukus, ostavivši svoj prethodni neizgrađeni i čak neprimitivni već snobovski neukus, možda ukus i okus Miška miša, bude ove sezone u modi.
Kravan, koji nije simentalka nego je neki kravlji polutan, misli da će i dalje biti zvijezda Plantaže i da će njegove mlječne usluge upasti u oči Psoglavcu. Kako se Psoglavac zadovoljava svime i svačime, možemo se nadati da će mu možda nakon uživanja u velikim prinosima mlijeka i raznovrsnim mlječnim proizvodima, pasti na pamet da kuša goveđi but ili jezik. Jedino što može Psoglavca držati podalje jest genetska modifikacija organizma, uvjereni smo za sada, iako znamo da kada apetiti porastu u ludim glavama granice ne postoje jer si umisle da im je sve dopušteno. A to daje tu divnu neizvjesnost u odvijanjima u svijetu. I zašto bi Plantaža bila ikakav izuzetak?
Kravan si je u trenucima prijelaznog razdoblja dopustio da bude neopran i neodržavan, sav ogrezao u balegu i prljavštinu, uživajući u mlataranju svojim repom s kićankom na kraju u svojem Carstvu Muha. Tamo je on mali bog iako je zapravo crveni đavao koji se kesi i smiješi kada mu ide dobro, a sakriva zube i glumi skrušenost kada nema što reći. Kravan pod stresom ne daje nimalo mlijeka, zbog čega je do sada imao potpuni mir, no vidjet ćemo što će Psoglavac sa njime.
Možda će unajmiti masere koji će mu početi masirati ta velika i snažna leđa da bi se masnoća lijepo rasporedila i da bi se dobili u nekim dalekoistčnim zemljama tako traženi fini slojevi mesa i masnoće, tako ujednačeno izmjenjivi, tako geometrijski profinjeni, tako nalik na spektralne linije. Ako se to zbije, znat ćemo da prelazimo s mlječna industrije na pokuse za potrebe mesne industrije, što znači da će padati glave.
Devan je ostao bez riječi. Ja vidim da su sve druge mačke pobjegle, a ni ptica nema. Nije mi jasno što tu još tražim. Osjećam se kao nekakva biljka, koja ne može pokupiti svoje korijenje i djenuti se negdje drugdje, gdje bi joj bilo bolje, već trpi sve što se zbiva oko nje, sva čupkanja lišća, lupanje po cvijeću i mlataranja, divljanja i isijavanja ludih ljudi uokolo sebe. Čak i kada vrišti, nitko je ne čuje. Kada padne u nesvijest i kada je nešto boli, nitko to ne zna. Tako samo mogu na Plantaži, poput biljke, živjeti svoj tajni život.
- 12:15 -
