četvrtak, 09.06.2005.
O SVINJAMA I LJUDIMA
Vani Plantažar luduje. Ulijeće prvo u Brlog, a onda izlijeće iz Jabine. Ja se vraćam od vode i ne stignem niti pomisliti o čemu se radi, kada Plantažer izlijeće van i zabija se u vrata od Svinjičini nastambe. Svinjice nema u Svinjcu. To je prirodno i uobičajeno. Plantažer o tome nikada nije razmišljao do sada. Čudno je kako nije znao da Svinjica ima autonomiju sličnu njegovoj i uvaženost i napuhanost kakvu on još nije stekao, bez obzira na sve svoje znanje i imanje.
Plantažer je vrlo bijesan jer je Svinjica trebala danas stvoriti popis inventara Kolonijalne Kuće. Još je nemirniji kada vidi da niti mi nemamo popis inventara s unutarnje strane naših ulaznih vrata nastambi. Ja mu govorim kako mi je Svinjica nakalemila nešto od sadržaja nastambe u duplom broju, iako to nije istina, no da nisam htjela urgirati da joj ne poremetim cijelu priču o popisu inventara, te da vidim da je to bilo glupo s obzirom da nikada poslije nismo dobili popis svojega inventara u nastambi.
Plantažer je bijesan. Govori kako bi Svinjicu trebalo objesiti. Mislim da je to govorio i prošli tjedan kada je Svinjica opet nešto propustila predvidjeti i obaviti. Isto je nije bilo na vidiku. Izgleda mi kako je Plantažer do sada cijenio i uvažavao Svinjicu, pouzdajući se valjda u onu glupu narodsku logiku kako je svinja bolja jer ruje naprijed svojim rilom i u stanju je nešto iskopati, dok je kokoš glupa jer samo nogama zabacuje nešto prema unazad i jedino joj je umijeće zatrpavanje.
Čemu takva žestica? Sve će doći na svoje, sve će se srediti, ako ne sada, onda poslije. I zapravo, hoćemo li vidjeti Svinjicu obješenu? Da li će to biti za glavu, o prednje noge ili o zadnje noge? Hoćemo li imati kolinje ili su to sve samo verbalne floskule i jezične bravure jednoga plantažera, koji ipak prebiva na Plantaži, a ne u palači u Kićenom Gradu?
Susrećem poslije Svinjicu. Izgleda malo manje napuhana. Popravlja majicu povlačeći je prema dolje. Prepoznajem znak zabrinutosti i nelagode. Kada je za pola minuta vidim opet pita me imam li ja popis inventara u Jazbini. Niječno mašem glavom, Svinjica se nalukava kroz otvorena vrata Jazbine, prima informaciju na znanje u za sebe nemuštoj nevjerici.
Svinjica se sada ponaša kao neki vepar kojega je seljak našao kako mu ruje polje i vadi krumpire prije njega, dobro ga izlemao štapom kojega se dohvatio kada je izdaleka vidio nepoželjnu situaciju, da bi mu potom nogu zavezao za isti štap koji je zabio u zemlju. Sada vepar Svinjica mora za seljaka vaditi krumpire, a to uopće nije pošteno i prirodno.
Tako je Plantažer još jednom pokazao svoju moć i vrijednost svojega bijesa. Ne kaže se zalud : "Ne izazivaj Plantažera dok mirno radi.".
- 11:24 -
