srijeda, 23.03.2005.
PLANTAŽEROVE MUKE
Bjelko je bio na šetnji. Mačka je nahranjena i napojena. Komadi fasade i dalje padaju. Kuća je izluftana, staklenik sređen. Biljčice rastu, a uskoro ćemo ih okopavati. Što je s novim vrstama u nasadu, još ne znamo. Nije na nama da mislimo. Plantažer je tu da donosi dalekosežne i bitne odluke.
No Plantažer je na rubu snaga. I nema dostojne zamjene koja bi preuzela preveliki teret briga i dužnosti koje si je bio navalio na samo prividno čvrsta leđa. Svi mi koji poštujemo dane odmora koje nam je društvo priuštilo, činimo se u njegovim očima izdajicama Plantaže.
No mi smo samo svjesni svojih ograničenosti, fizičkih i društvenih. Stoga nismo skloni glumiti heroje i nadljude.
Činimo se krhki, no mi samo nismo sebični. Mi ne grabamo svojim dugim i velikim rukama više nego što možemo ponijeti na svojim kralježnicama.
Ponekad mi se čini da smo jadni, no danas uviđam opet kako smo samoodrživi i jaki.
Mi ne potpodamo pod sindrom Isusa. Mi znamo svoje granice i zato smo slobodni. U nekom smo trenutku, negdje davno prije, ni sami ne znajući, napravili odabir. Sada uživamo posljedice odabira.
Povremeno bivamo bičevani, da znamo da živimo u materijalnom svijetu i da nismo likovi iz stripa.
Tu i tamo nam nasade krunu s trnjem na glavu, da plijenimo poglede pune zgražavanja i budemo za primjer kakav ne treba biti.
Padne ponekad i koja pljuska, uz koju ide sramoćenje pred širom publikom, da zapamtimo kako smo neznatni i zamjenjivi.
Dosta rijetko nosimo komad puta križ ili slični balvan , jer znamo da smo slabi i da s njime i bez njega ne možemo daleko stići.
- 13:46 -
