srijeda, 01.09.2004.
OTETI PLANTAŽER ILI ...
Plantažera nema već trijeh dana na plantaži. Mi se pravimo kao da je sve u redu, mada se brinemo.
On je još prošli tjedan izgledao izmučen, a u ponedjeljak se činilo kao da je na iglama.
Njegova je Bivša sada opet ovdje, no ta je priča izgleda zaista završena. Na nju se stavljena točka.
Bivša ne voli što više nije izabranica njegovog srca. Sada pati što ga stalno mora gledati, a on je više ne voli.
Mi ostali to vidimo ili ne vidimo, ovisno o svojem senzibilitetu.
Neki su slijepi na to. Neki Bivšu čitaju kao otvorenu knjigu.
Najgore su pročitane knjige koje se počnu raspadati po hrptu i gubiti listove. Slijedeći više nikada ne znaju što je unutra prije bilo, pa moraju zamišljati što je pisalo na zametnutim i oštećenim dijelovima koji sada nedostaju.
Nije lako čitati, ni knjige ni ljude. Sve je lako s novim stvarima i novim ljudima.
Mi ovdje nismo novi. Stalno nas se troši, a i sami se nucamo. Rad na plantaži cijedi čovjeka.
Nije sve u znoju, niti u kvrgavim prstima od mačete i motike. Tu su i pošinuta leđa i stalna krv u glavi.
Da smo to znali na početku dok smo bili još maleni, možda bismo se i usudili pobjeći u prašumu.
Ovako smo Plantažerovi, a on je naš.
I što sada kad ga nema? Nije otišao u grad, jer bi nam to rekao. Priča se da je otet. No, mi znamo da nema ovdje terorista, ni gerile. Mi smo miroljubivi, a on treba radnike. Ne shvaćamo što se događa.
Možda netko želi nešto učiniti plantaži? A Plantažer je htio da mu pomognemo da bude bolji?
Bože! Što će li nas još dočekati?
Priča se da je Plantažer na mjestu XY. Ne znam otkuda je krenula ta priča, no provjeriti ne možemo.
Niti smijemo. Rad ne smije trpiti našu znatiželju.
Bolje da razmišljamo što ćemo mu napisati na papiriće, koje ćemo uručiti Našem Pisaru.
Ja mislim da jako dobro moramo paziti što ćemo napisati.
Znam da neće biti dobro ako ne napišemo ništa.
Opet, ne možemo pisati bilo što. Izjave poštovanja i uvažavanja, zahvalnosti i smjernosti su u redu.
Izjave ljubavi nakon Bivše? Tko zna što bi iz toga nastalo.
Izjave nade i vjere u Njega? Nije dovoljno stvarno, previše je apstraktno.
Prigovaranja i jadanja? Plantažer je zadnjih vremena imao tamne kolobare oko očiju.
Tko zna, možda se ubio? A nama se nitko ništa ne usudi reći?
- 17:08 -
