Ništa dosad neotkriveno I neprepričano, a ipak- prijateljstvo.
Ne znam koliko od vas zapravo može reći da ima – prijatelja. ??

Prijatelj je naše drugo ja. (rekao je Ciceron)

Neki ljudi ni ne razmišljaju o tome da budu dobri prijatelji,
samo bezdušno žive to “prijateljstvo”.

Neki u svojem prijateljstvu možda I primjete da im nešto smeta,
ali to ne znaju prepoznati I riješiti.

Neki ne vide o čemu se radi, ali to pokažu na krivi način,
pa im je lakše problem “zaboraviti” I ići dalje.

E, nejdite dalje! Koliko samo znači dobar razgovor I problem u komunikaciji!
Znači – jedno prijateljstvo.
Evo primjera. Imala sam problem koji sam htjela riješiti s mamom I jučer,
makar je bilo 00:00 ja sam joj rekla što me muči. Prvo je prebacivala temu.
Pa je okrivljavala vrijeme u kojoj joj to spominjem.
Pa je rekla da je stvar u tome što se prethodnu noć nisam naspavala,
pa je bio netko drugi kriv.
Vidite izbijegavanje I zaobilaženje problema? A zašto? Zato jer joj se
nije dalo o tome
razmišljati, nego joj je bilo lakše reći meni par lijepih riječi,
koje bi me, jel’ trebale umiriti.
Ali nisam glupa da me s time vesla. Vukla sam ju za jezik,
I nisam joj dala da to “zaboravimo” , I govorila sam, nisam prestajala.
I uspjela sam. Napokon me razumjela I čula sam riječi koje su bile potrebne
da bi obje shvatile o čemu se radi. Pomirile smo se I mirno otišle spavati.
Bila sam sretna jer sam vidjela da je to moguće,
ako se potrudiš više nego obično.



Ista stvar s frendovima. :)
Samo što je kod njih različito nešto što nas dijeli od članova obitelji.
Obitelj je jedina koja te nikad neće napustiti I razočarati?
A zašto? Samo zato jer smo u krvnom srodstvu? Zašto se netko ko nam nije
u rodu nebi prema nama ponašao kao da je nam je član obitelji?
Valjda je to zabranjeno?
Ili zašto se ja ne bi prema tebi tak ponašala? Zato jer živiš dalje od mene
I jer te baš ne poznam? Gluposti…
Vidjela sam da nam kod kuće govore da nikomu(osim spomenutog člana obitelji)
ne treba vjerovati. Zamislite, dva prijatelja, koji tako razmišljaju.
Ni jedan neće napraviti za uslugu nešto rizično svom frendu, zato jer
misli da mu ne treba vjerovati I da će ga preveslati. To isto će učiniti I onaj drugi,
jer misli: Zašto bi ja stavio to na svoja leđa, kad ovaj to neće cijeniti,
iskoristit će me.
I tako si oni govore sve lijepo, divno , krasno, a kad se okrenu I krenu kući,
misle , ja sam si s tobom dobro ali imam granicu svojeg povjeravanja tebi.
I to je u biti hladno prijateljstvo. Ni jedan neće popustiti prvi I dopustiti
da bude povrijeđen. I poslije to oprostiti.
Zato je teško naći osobu koja razmišlja na pravi način.
I to su onda prijatelji. Nije to komplicirano. Nemoraš čak ni razmišljati o tome,
to je možda jednostavno u tebi I okolo širiš te pozitivne vibre.

Ne želim biti ograničena I osim svoje grupe prijatelja, ne gledati ostale ljude.
Volim se upoznati sa svakim, što ne znači da mi moraju svi biti prijatelji.
Ne volim stvarati predrasude ako ljude dobro ne poznajem, pa čak ni onda.
Valjda su oni s kim se družiš, ali sam onak, površno, poznanici.
Ne znam drugi naziv. I od tih poznanika načučiš nešto novo,
a možda tako I nađeš prijatelja. Ko zna, uglavnom, uvijek je zanimljivo.

Nije moj način žalopojki, ali svima nam se dogodi našto ovakvo,
pa vjerujem da bi mogli ovo prekomentirati :) tnx,

Prijatelja možeš imati jedino ako si prijatelj.
(RALPH WALDO EMERSON)