srpanj, 2011  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Komentari On/Off

Opis bloga

Dakle, otvorio sam ovaj blog ne bi li na njemu ispisao pjesme iz zbirke Himalajske dude.
Visoke bijele kape Himalaja kriju ne tek jednu spilju, unutra ima yogina koji šute. Mudro je šutiti.
Ja bih im, naime, pripisao ovakve pjesme, ali to je opet moj skromni zagrebački ja. Kako bilo.

Luka Milas
pjesnik, mistik i humanist

Copyright © Luka Milas

12.07.2011., utorak

Jer neki ljudi

jer neki ljudi koji se ljube
i cijeli život o tome šute
drugi ih traže, drugi ih snube
naranče srca lune su žute

jer neki ljudi koji se ljube
nikada ništa ne žele reći
kolike priče, koliko grube
rugobo smisla - otmi ih sreći?

jer neki ljudi koji se ljube
brode u moru svojih nutrina
a svijet oko njih kazuje zube
ničega novog - klinovi Sina

jer neki ljudi koji se ljube
bez cjelova su sred snoviđenja
Oziris svijetli, crni Anube
srca su njima raj objašnjenja

jer neki ljudi koji se ljube
na kraju Svjetlu zaj'dno utonu
cijeli se život prave tek trube
nisu l' to trube arkanđeonu?

jer neki ljudi koji se ljube...

Lajke himalajke


cilindar skida na trgu Ekstrasenzorius
u gradu Lišmi na planeti Alfalijan
gradu građenom po nacrtu jednoga četrnaestogodišnjeg dječaka L.M.
dječaka iz mliječne staze

postmodernizam postaje stara smrdljiva i dosadna žvaka
( vacca iz oblaka, vid' li vime, gubice joj )
ispljuni je ispljuni je
i tek taj hraćak pravi je mačak:
neglupavo ja usnem skoru epohu

na plohu Svjetla penjemo se

Night's knights


above all those fights
where the stars are smart
we will find the knights
for the Love and heart

the darkness of night
won't be our fear
astrology's bright:
sword of heart is clear

Rijeka mi se prepriječila


rijeka mi se prepriječila
rijeka brzacima puna
preko rijeke stojiš lijepa
svoje duge kose močiš
zrcalo te vode sanja

sanja, eto, poput mene
snom te jednim ugledao
no u snima cjelivam te
a za stvarnost nije tako
rijeka mi se prepriječila

noćca pada, tinja nebo
srebro lune cakli vale
a beznadno ja te zovem
no šum vode pokorio
zvuke zazivlja te željna

kose su ti većma suhe
kad put svoga stana kreneš
glas mi čula nikad nisi
nikad lice ugledala
rijeka mi se prepriječila

Rekao je da se priča


jebala vas vaša kivnost
- nemoj meni moju mamu
jebala vas kognitivnost
- uroni u svoju tamu
jebalo vas, ja sam nježan
- versom glumiš, al' si đilas
ja za đerdek sam zbetežan:
dakle, to je Luka Milas.

Ona ga je pustila u svoje srce


ona ga je pustila u svoje srce
i rekla je kako joj je svijet tužan
i rekla kako joj je svijet kužan
kako mnoga zmija gmiže
i kako bi im svima na glave stala
na siktaje njihove dvostruko odgovorila
bez oprosta i bez žaljenja

ona ga je pustila u svoje srce
rekla kako zadnje vrijeme više pije
i kako se toga ne boji
premda prije noćenja golemu žeđ osjeća
kao i kašalj od nikotina
i kako joj je to izdanak ponora
u koji tone
jerbo zamjerilo joj se na stotinu siktaja
koji ju ne vide lijepom princezom
već joj bahatost i jed mjere

ona ga je pustila u svoje srce
i rekla mu je kako joj se ne sviđa
kako druge žene s radošću oslovljava
i kako joj se ne sviđa
da su mu sve i lijepe i drage
i premda zna da su svi pred Bogom jednaki
ta njegova muževna istost
je u biti iritira

ona ga je pustila u svoje srce
pustila u strahu
neće li ispasti manja
od onoga što želi svima kroza se reći...

ona ga je pustila u svoje srce
a on je otpio gutljaj vina
i zamišljao Nicole Kidman
i lijepu i golu
k'o od majke rođenu

Utjeha sjedina


Po mudrosti znan ni pričao nije,
ta, starost dođe, a on se tek smješk'o,
u smrti svojoj ni ne vidje zmije:
tijelo je duše k'o latica teško.

Blagoglagoljivom ševcu


zaveo si damu
na tu temu raznu
mlati, kume, slamu
zvjezdanu i praznu

Umjetnost je moja kurva

umjetnost je moja kurva
moja umjetnost je kurva
o njenoj ljepoti ni pričat vam neću
jer ona će do vas doći
i pružati užitak sjećanja vrijedan
obrecnuti se na svakoga
tko me njezinim makroom drži

onaj koj' joj čari ne zna
jest tek gente impotente
za orgazme duha samog
u svom tijelu nesvezanog

umjetnost je moja kurva
moja umjetnost je kurva

u plavetna jutra
vraćat će se meni
reći: dragi Luka,
mi smo zaljubljeni

i prethodne sam noći
mislila da sam laka
poezija laka
laki ton gitare
Luka, ponekada sam stvarno teška
preteška i luda
a ti si taj moj Luka koji mene stvaraš
k'o pomutnju me ne ljubiš
vedru ćud mi ljubiš tajno
jerbo ona i jest tajna

umjetnost je moja kurva
moja umjetnost je kurva

u plavetna jutra
vraćat će se meni
reći: dragi Luka,
mi smo zaljubljeni

11.07.2011., ponedjeljak

Rog i pero


Gubili bi svoje riječi,
gubili bi svoje nade,
ružnog vid'li - pisat priječi,
bijes mu lijepe misli rade.

Al' kad jača čežnja stiha,
već s nebesa peru pada,
a podvala vražja tiha:
naloči se usred grada!

Šaputanje Svetog Petra

pričaj slijepom o dugi
pričaj gluhom o slavuju
pričaj glupom o jednadžbi
pričaj omraženom o ljubavi
pričaj živima o Bogu
i kad ti kažu:
jalov pos'o, majstore,
budi dobar
jer dobrim te vide
čuju, ćute, ljube,
i vjeruju.

P(i)jesnik


dodajte papira,
wanna hint?
ne, ne toaletnog
nego print

Sikstinski predah


Michelangelu upade kaplja boje u oko
trzne se i pomisli:
i tako mi je sila na vecku

( Božji prst dotaknuti neće )

Lucilla Joyce

My name is Joyce,
I'm not James's choice.

Razgovori s bebom

moja nećakinja ima deset mjeseci
sjedimo u kuhinji i ona kaže:
aaaauuuuuuu
( dakle, to je nešto kao:
barba Luka, tvoj poetski diskurs
u velikom luku zaobilazi
prostorno-vremensku prozu,
barba Luka, odveć si u svemiru cvijeta
da te ne smatraju malko ludim )

potom ja kažem:
koja je najveća ljubav svih svjetova svjetovskih?
a ona će:
mmmmmgugugu
( to je nešto kao:
ne potkupljuj me slatkorječivošću, barba,
bit ću ti oštra kritika
jerbo život se ne sastoji samo od ležernog pjeva,
više od rada i čuvanja stada
dok srca kucaju u eone
a umovi natkriljuju planete
i ja sam ljubav tvoja
koja podiže obrvu s mišlju:
nemoj misliti da nisam i ja Bog...( puk-puk))

potom ću ja:
dijete lijepo,
dobri su ti argumenti...

Zibner herc


gle, neću ti reći koliko ga ljubim
i neću ti reći koliko ga volim
i neću ti reći kako uživam
i neću ti reći kako sanjam
u zagrljaju čovjeka moga

moje su noći moje
moje su tajne moje
i poljubac moj jest smirna

a ti ćeš meni na to reći:
ali ja te volim
i nemam glavu šuplju
opalim te golim
jer opet šimpu guplju

a ja ću tebi na to reći:
nije moj užitak
čar tvog knjiškog perca
u izrazu čitak
ti bacaš zibner herca

ali, ovo mi nećeš reći:
kad bih ti sakupljao suze svoje
i u bocu ih spremao
ljudi koji bi to popili
ćutali bi najtajnije mirise tvojih čežnji
u bojama bi plovili
i rekli:

u, jebate, nebeska šlagirka

Demagogiji sujete


***

nebu dna
nebudna

***

oblici dobrog duha
prihvaćaju snenost

Kad je redovnik uštipnuo časnu


Sve će proći - kaže Jezu,
ali Moja Riječ baš neće.
Riječ Mu Ljubav - vidim vezu,
proć' ne može kucaj sreće!
Dakle, proći će baš sve,
no, ljepoto, ti baš ne.

Burazi


bio je broj devet
na deset se ljutio
jer deset je veći:
pamet mu pomutio

deset dobra srca
uvidi problema
pa upita tad plus:
nemoj da te nema

devetnaest nasta
ovo je broj veći
burazi su sada
u zajedničkoj sreći

Čahura misaonog tijela


nije tajna, ogrnuti
samom mišlju nas o sebi,
buđenju su slani Puti
gdje ti nitko rek'o ne bi

što ti jesi, a što nisi,
anđeli se raspjevali,
eterima njih se visi,
Orfeju su strunu dali

pa u igri skladna pjeva
nutrinu ti pojat' želi,
gleć si dušu, vidi grijeva,
u nutrini svi su bijeli.

Bogu rozi u osmozi


jedan drugoj
druga trećem
treći četvrtoj
četvrta petom
dakle,
stota prvom

( ili:
osma devetom
dakle,
jedanaesti osmoj )

Disney


lizni lizni
slatkač Disney

mi smo happy
jer smo lijepi

Mickey fotka
srca krotka

nema peha
pop-corn špreha

naša muza
je kuruza

sita djeco
sitost mašta

10.07.2011., nedjelja

NPR.



N.V.

L.M.: ako izuzmemo tvoje misli
da se siktajem umnim služiš
kad ugledaš gluperdu kakvu
koja sanja crven bodić

Agvra: vobra, bejbe, bac' petarde,
Gabrijeli mi sfumato,
plaši ljute ti retarde,
budi meni sneno zlato!

L.M.: i ako izuzmemo prozore sjete
koji se preko ulice gledaju
noseć' u udubini sjene soba

gdje snjegovi šute
lake noći poja

Agvra: Kalu Lasmi, daj ne pili,
snatrenje je bez tog trenja,
tvoja ludost je u žili,
paglu kenja, doviđenja!

L.M.: samo još mir na kapke padne
neka je žena imala sjenilo

Tadije talenta više nema
možda k'o dobri duh šapuće:
čemu čekati jutro?
ona su prečesto plava,
nije valjda zbog ptica?

Pjesma mrtvog pjesnika


Eto mi muza na rame sjela:
- Koja od devet? - upitam britko,
zlaćene kose, putenost tijela:
- Erato, dušo, to je bar čitko,

- lirsku bi pjesmu napisati htio
ljubavi svojoj koja te ne će!
Žuhko se stres'o pa se nasmij'o:
- Erato lijepa, baš sam te sreće.

- No, vidim ovo, Vi ste zgodnička,
s ljubavlju mojom vječna je štanga,
...mislim...hej...ono...pička je pička...
...pa bio i pjesnik najnižeg ranga...

Erato uze ljubit me strasno,
božansko biće, božanska mafa,
no meni nije tad bilo jasno:
poslije orgazma, gle - epitafa.

09.07.2011., subota

Odljubiti se


jesemti bigulice
vidite što nam taj poet Luka Milas
slatko piše:

Imati neba, nimalo pakle,
sunce i kiše, misli i boje,
imati Lijepo - to znači, dakle:
zaljubiti se - besplatno je!

ne zvao se ja Čarls Lipovski
Kalu moj Lasmi
zaljubiti se možda i je besplatno
ali - odljubiti se
to je jebeno i skupo i teško

gle, misliš da je lijek
za zaboraviti anakondu vlastite gluposti
( oprosti mi, ti bi rekao srca )
pivčigen koji
dakle, nije lipa neg' je kuna
prva druga treća žuja
cigareta k'o u priči
bukvalno - noćca ti od sto čunića
i to kakva noć
blaga, Kalu moj Lasmi
blaga
( pivo iz dućana )

već u prvim nekvalificiranim versima
dokazujem ti ja, jebeni Čarls Lipovski
odljubiti se nije lipovina, moj Kalu Lasmi
eto, nije

ti bi opet možda glupo zaključio:
kuna - asocijacija - ćuna
a ti, Čarlse Lipovski
pišeš - čunića

ali, gle, ja ću ti, Čarls Lipovski i to reć':
t ide u ć, a k ide u č

moj slobodan stih
jest moje nesvakidašnje znanje
koje te ne šalje u pizdu materinu
već te samo poučiti želi
moj Kalu Lama Lasmi

dakle, potrošit ćeš pun kurac para
da ti se po srcu ne copra stara
jubav

jebote, shvati, odljubiti se jebeno nije besplatno

nadalje,
možeš otići u kurve
što te dođe
daš koju stotinjarku eura da uočiš:
ova šipu za paru
ali nimalo nečišće
od ljubavi tvoje

ironija je to, Kalu mi Lama Lasmi
ironija tebi neviđenog

gdje?

u kadru očiju tvojih smeđih
smeđih, Kalu, od topline
celzijusa prek' tri's sedam

dakle, opet - odljubiti se nije besplatno

možda neku piplicu mazneš iza ugla
ali tko ti kaže da picajzlu dobiti nećeš
sifilis ili sidu?

zar ne vidiš?

želiš zaboraviti svoje srce
svoju ljubav
i još mo'š popušiti
boleštinu

dakle, opet - odljubiti se nije besplatno

i tko ti na kraju neće reći
da si nešto posvema normalno
nešto što traži svoje srce
ostavljajući ga drugima na poklon
srce koje se tisuću i jedan put izreklo
i kao takvo dobilo sjaj
a opet bježalo
od te iskrene iskre iskri
iskrenog srca srcu
iskrene duše duši

eto, Kalu mi Lama Lasmi
tvoj otkucaj ostavljat će tragove
a ti ćeš biti prvi
koji traga vidjet nećeš

i jedino što ćeš iskreno svima reći:
da, odljubiti se nije besplatno
jer to i je uistinu jedini osjećaj
koji stvarno poznaje
nepotkupljivost

08.07.2011., petak

Lover's poem

Žudnja je moje tkivo u tvom tkivu,
žudnja je moje meso u tvom mesu,
vidjet te vrelu, u strastima živu,
ambis mi nosi ljubavničku besu:
ne'š ti te furke, Pegaz nije ždrijebe,
shvati to, burke, dakle - 'ko te jebe...

SVI VELIKI PJESNICI
SVI OSREDNJI PJESNICI
SVI MALI PJESNICI

svi veliki pjesnici su mislili da su bolesni
svi osrednji pjesnici su jeli ananase umišljaja
svi mali pjesnici su htjeli biti bolesni

i jedno im bi isto:
neumorni od kiša

***
If your heart wanna hate,
there's no reason to debate,
what's within? You will find.
Love is only what's behind.

Mošus

Odvažnost je vaša bila
mirisati za dar bluda,
mošus, mošus širi krila,
biku odrezaste muda.

Vol se sada samo tovi,
krave dalje nisu čiste,
a vi, ševci, mudrost slovi:
tek bikovi postali ste.

Harmsu ususret

...da je glumac - dušom znade,
izraziti želi sebe:
ugovori, pljesci, nade,
talent nam je, nema jebe.

...nek' mu karijeru grade:
glavni glumac - jednočinka!
S nekog krova, gle, crijep pade,
nova nada - palačinka.

Bog mišlju u pokojem stihu

Sibirska tajga širine tamne
rasprostranjena k'o mahovina,
kućerak jedan i oči plamne
koje su same sebi vedrina.

Tu on i ona nalože drva,
u okolici čovjeka nema,
on joj je prvi, ona mu prva,
- što mi to Sergej ljubavlju sprema?

- Sprema, sprema - on mrmlja u bradu
kao zbog huka samoga Boga,
u tamnoj tajgi, nikad u gradu,
- Poljubi, djevo, milenog svoga!

Sedamdeset im, ona ga ljubi,
- poljubi, poljubi - on joj kaže,
pokreti nikad pjani ni grubi,
- Jesenjine moj, gdje si mi, vraže?

- Vraže, vraže - izgovara jasno,
ni as u ruci ni huliganstvo,
u žiću drugom nije ni kasno
poznat si srce, jedno prostranstvo.

- Pjesniče, pamti, ne proš'o ti rok!
-Rok, rok - ponavlja mis'o visina,
ma kakva vodka, u tajgi ni sok.
Družica sjaji k'o balerina.

- Vraže, vraže - izgovara jasno,
ni as u ruci ni huliganstvo,
u žiću drugom nije ni kasno
poznat' si srce, jedno prostranstvo.

Himalajske dude

Luka Milas

(izrezak iz pjesničkih novina vremena)

rotirajuća zjenica paramongoloida
stvara tangente u šlafroku
ne govori da smetaju jabuke
da smetaju spisi onih dubljih i čišćih

dubiti na glavi
odaslati frekvenciju cerebralnih paraliza
haski na laseru
na lancu plavookom
u dubine ne ići
pa sve ostaje smogasti mrak
na nakovanj ko-te-pita kopita
gizde da jezde
svjetlost mrakom osedlati