| srpanj, 2011 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Opis bloga
Dakle, otvorio sam ovaj blog ne bi li na njemu ispisao pjesme iz zbirke Himalajske dude.
Visoke bijele kape Himalaja kriju ne tek jednu spilju, unutra ima yogina koji šute. Mudro je šutiti.
Ja bih im, naime, pripisao ovakve pjesme, ali to je opet moj skromni zagrebački ja. Kako bilo.
Luka Milas
pjesnik, mistik i humanist
Visoke bijele kape Himalaja kriju ne tek jednu spilju, unutra ima yogina koji šute. Mudro je šutiti.
Ja bih im, naime, pripisao ovakve pjesme, ali to je opet moj skromni zagrebački ja. Kako bilo.
Luka Milas
pjesnik, mistik i humanist
Copyright © Luka Milas
10.07.2011., nedjelja
Pjesma mrtvog pjesnika
Eto mi muza na rame sjela:
- Koja od devet? - upitam britko,
zlaćene kose, putenost tijela:
- Erato, dušo, to je bar čitko,
- lirsku bi pjesmu napisati htio
ljubavi svojoj koja te ne će!
Žuhko se stres'o pa se nasmij'o:
- Erato lijepa, baš sam te sreće.
- No, vidim ovo, Vi ste zgodnička,
s ljubavlju mojom vječna je štanga,
...mislim...hej...ono...pička je pička...
...pa bio i pjesnik najnižeg ranga...
Erato uze ljubit me strasno,
božansko biće, božanska mafa,
no meni nije tad bilo jasno:
poslije orgazma, gle - epitafa.