Eto mi muza na rame sjela:
- Koja od devet? - upitam britko,
zlaćene kose, putenost tijela:
- Erato, dušo, to je bar čitko,
- lirsku bi pjesmu napisati htio
ljubavi svojoj koja te ne će!
Žuhko se stres'o pa se nasmij'o:
- Erato lijepa, baš sam te sreće.
- No, vidim ovo, Vi ste zgodnička,
s ljubavlju mojom vječna je štanga,
...mislim...hej...ono...pička je pička...
...pa bio i pjesnik najnižeg ranga...
Erato uze ljubit me strasno,
božansko biće, božanska mafa,
no meni nije tad bilo jasno:
poslije orgazma, gle - epitafa.
Post je objavljen 10.07.2011. u 12:07 sati.