srpanj, 2011  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Komentari On/Off

Opis bloga

Dakle, otvorio sam ovaj blog ne bi li na njemu ispisao pjesme iz zbirke Himalajske dude.
Visoke bijele kape Himalaja kriju ne tek jednu spilju, unutra ima yogina koji šute. Mudro je šutiti.
Ja bih im, naime, pripisao ovakve pjesme, ali to je opet moj skromni zagrebački ja. Kako bilo.

Luka Milas
pjesnik, mistik i humanist

Copyright © Luka Milas

08.07.2011., petak

Bog mišlju u pokojem stihu

Sibirska tajga širine tamne
rasprostranjena k'o mahovina,
kućerak jedan i oči plamne
koje su same sebi vedrina.

Tu on i ona nalože drva,
u okolici čovjeka nema,
on joj je prvi, ona mu prva,
- što mi to Sergej ljubavlju sprema?

- Sprema, sprema - on mrmlja u bradu
kao zbog huka samoga Boga,
u tamnoj tajgi, nikad u gradu,
- Poljubi, djevo, milenog svoga!

Sedamdeset im, ona ga ljubi,
- poljubi, poljubi - on joj kaže,
pokreti nikad pjani ni grubi,
- Jesenjine moj, gdje si mi, vraže?

- Vraže, vraže - izgovara jasno,
ni as u ruci ni huliganstvo,
u žiću drugom nije ni kasno
poznat si srce, jedno prostranstvo.

- Pjesniče, pamti, ne proš'o ti rok!
-Rok, rok - ponavlja mis'o visina,
ma kakva vodka, u tajgi ni sok.
Družica sjaji k'o balerina.

- Vraže, vraže - izgovara jasno,
ni as u ruci ni huliganstvo,
u žiću drugom nije ni kasno
poznat' si srce, jedno prostranstvo.