Dizgracija
|
Eto, u komentarima na post o babljem ljetu, spočitava mi se kako svojim opisom «vadim mast» kontinentalcima?!? A nije tako (ili barem, nije u potpunosti). Stvar je u tome da moja familija i ja obožavamo more i kupanje i ne bi imali ništa protiv da ljeto potraje cijelu godinu. Ako se netko u svemu tome našao uvrijeđen…a Bože moj, što ću mu ja. Takvom samo mogu ponuditi svoj skromni dom jer «mia casa…..» Serem, naravno. ;) A kolika je ta ljubav, najbolje će vam ilustrirati jučerašnji događaj. Prije svega, važno je napomenuti da uživanje u babljem ljetu zahtjeva savršenu organizaciju. Dani su sve kraći, sunce sve bljeđe a radno vrijeme do 4 pa treba iskamčiti svaku dragocjenu minutu. Scenarij izgleda ovako: Pobjeći s posla cca 10 minuta ranije i brzo poći po Prvića u vrtić gdje je ujedno i meeting point sa ženom. Nakon toga 2/3 familije odlazi do babe po Drugića a nastavak ima nekoliko varijanti: a) uzimamo Drugića, žurimo kući kako bi se presvukli, uzeli stvari i brzo na kupanje (u tom slučaju na plaži smo oko 5 sati) b) uzimamo Drugića, stvari već imamo u ruksaku, žurimo na kupanje (na plaži smo oko 4.40) c) uzimamo Drugića, žurimo kući kako bi se presvukli i objedovali i brzo na kupanje (na plaži smo oko 5.30) Varijanta c) rijetka je jer kupanje je moguće najkasnije do 7 (a i to nategnuto). E sad, kad sam vam objasnio operacionalizaciju cijelog procesa, pređimo na (nemili) događaj: Došavši na plažu (varijanta b), otvaram ruksak i iz njega vadim 4 šugamana. Tražim kupaće, tražim kupaće….tražim. Užasnut primjećujem da ih nema, ostale u na sušilu. Moja pragmatična žena u tome ne vidi problem: - Pa što? Uzmi neke moje. U ruksaku za plažu osim šugamana nosim sve kupaće kostime koje je moja žena kupila u proteklih 10 godina. Višekratni pokušaji da se riješim barem dijela njih te tako smanjim kilažu ionako preteškog ruksaka bili su bezuspješni. Popustio sam pred pravedničkim gnjevom i opravdanim argumentima. Na kraju sam se riješio svoja dva stara kupaća i tako smanjio težinu ruksaka za najmanje…. 5 deka. I što sad napraviti? Nikad u životu nisam došao na kupanje a da se nisam okupao. Čak ni onda kad je more bilo tako hladno da su i pingivini dobro razmislili prije nego umoče peraju. Stoga, opcija «uživanja u suncu» nije ni razmatrana kao opcija. Kupati se u debelom, dugom šorcu također mi nije bila primamljiva. Zato sam, na prijedlog žene, obukao njezin, za mene najprikladniji kupaći, maslinaste boje sa narančastim obrubom. I uopće mi nije bio loš. Istina, pola guzice virilo je vanka ali sve ostalo…. Prolazim neprimijećen pored dvije babe koje su tu uvijek, kao srasle za stijenu. Za mnom ide Drugić koja se, iz čista mira, obraća babama i kaže kako «pape ima mamine kupaće». Zamičem za stijenu ali mislim da je nisu razumjele. Uglavnom, mogu vam reći da su ženine kupaće bile sasvim udobne. Onako male i izrađene od lijepog materijala, brzo su se sušile. Zapravo, baš bih htio jedne takve. Štoviše, bacio sam oko na jedne sa cvjetnim uzorkom. Ali ne smijem to priznati jer … to su ženine omiljene. Moram naći načina da opet zaboravim svoje. A i onaj jedan jednodijelni kojeg rijetko oblači…mogao bih… Ma ne, polako. Sve u svoje vrijeme. Neću pretjerivati…. |
