Mažoretkinje
|
Svim posjetiteljima ovog bloga poznata je moja želja, pače opsesija, da mi Prvić postane mažoretkinja. Priznajem da se u toj nakani nisam rukovodio sportskim razlozima nego jednostavnom činjenicom da je mažoretkinjama osigurana svijetla budućnost. Možda niste znali ali manekenke više nisu «in», to se danas više ne nosi. Oni poznati stereotipi o nogometašima i manekenkama polako postaju stvar prošlosti. Nogometaši (ali i drugi sportaši) postaju sve zahtjevniji, postavljaju pred svoje partnerice i neke druge zahtjeve a ne samo vrćenje guzicom na pozornici. Mažoretkinje vrte guzičicama ali i palicama. I ne samo to. Mažoretkinje nose prekrasne plisir kotulice a svojim uspravnim stavom i razoružavajućim osmijehom zapravo ističu i svoj odnos prema životu. Pa tko bi se othrvao njihovom šarmu? Naravno da sam ovu ljubav prema mažoriranju prenio na Prvića jer, kako bi rekao Lastan «sve što hoću – mogu». A onda se jučer dogodilo nešto što mi je zamalo poremetilo zacrtane planove. Naime, sasvim slučajno s Prvićem sam prisustvovao treningu mažoretkinja na igralištu osnovne škole. Čeljadi draga, to je bilo užasno. U-ža-sno. Trening je vodila cca 25-godišnja djevojka koja se, u tih 20-ak minuta torture, nije prestala derati. Iritantni, piskutavi glasić djevojke čudnog naglaska plašio je i ptice koje su se, uslijed popodnevne omarine, odlučile skloniti u hladu krošnje velikih palmi. - Gdje vam je crta. CRTAAAA!!! Mara, zar ti ne vidiš da nisi poravnata sa Sandrom? Koliko puta moram govoriti ISPRAVI SEE. Želim vidjeti OSMIJEH. - Pojma nemate. POJ-MA!! Već četiri mjeseca vježbate a ne znate se poravnati. PONOVO. Melene zlopatnice starosti 8-10 godina po 30-i put ponavljale su istu točku u trajanju od cca 30 sekundi. Na licu im se vidio očaj. - NASMIJTE SE!!!! – derala se isfrustirana teroristica; na licima malenih curica na trenutak bi zaiskrio kiseli osmijeh koji se, odmah potom, pretvarao u izraz beznađa. Svaki urlik direktno mi se zabadao u srce a činjenica da ne podnosim piskutavi ženski glas izazivao je dodatni bijes. Vidio sam da ni Prvićki sve nije najjasnije, nije to tako zamišljala pa me upitala: - A zašto se ova tete stalno dere? Zašto stalno ponavljaju tu istu muziku? Baš lijepo plešu ali ja isto ne bi željela biti mažoretkinja. Glupa tuka glasa promukle koze koja mutira u 5 minuta srušila je sve ono što sam godinama pomno planirao. A ne, nećemo tako gospođice trenerice malih mažoretkinja – pomislio sam, uputio Prvićki saučesnički osmijeh i krenuo prema spomenutoj. - Što se ti dereš na djecu. Što se dereš na te male anđele – počeo sam. Bilo joj je neugodno, počela se osvrtati oko sebe iznenađena ovakvim mojim nastupom. Djeca su samo gledala. - Jel' to tvoj pedagoški način rada s djecom, ti ..ti odvratna četnikušo. Reci, tko te poslao? - Ali ja nisam…nisam ja…ja sam iz… - Ma ništa «ja-sam-iz»..sve je meni jasno. Da čujem tko te poslao da razaraš slogu naše hrvatske dječice? - Ma što vam je, ma molim vas…zvat ću… - Ništa ti nećeš – rekao sam otimajući još palicu iz ruke i zahvaljujući bijesu koji mi je dao nadljudsku snagu, prelomio palicu preko koljena. Izbezumljena, trkom je pobjegla s igrališta. «Uhvatila je crtu», istu onu koju je zahtijevala od malenih anđela. Priznajem, nisam vjerovao da će biti tako lako. Bio sam spreman potegnuti i najbolji argument koji uvijek pali u ovakvim slučajevima kako sam ja branitelj, kršten i pričešćen, u crkvi vjenčan. To uvijek pali. Ali eto, nije bilo potrebno. Uzeo sam slomljenu palicu, stao na čelo kolone («Drug Tito jaše na čelu kolone») i obratio se svojim Hrvaticama. - Tko od vas zna pjesmu «Gas, gas»? Sve su u glas vrisnule: «Ja, ja…» - Idemo – odabrao sam prvu iz reda. Ti ćeš pjevati a vi ostale…da vas vidim što znate. Priznajem, koreografija na ovu pjesmu nije bila najbolja, crte nije bilo ni u naznakama ali taj osmijeh…osmijeh koji sam izmamio na sretna lica hrvatskih djevojčica …naprosto nema cijenu. Vidio sam i Prvićku kako se smiješka a nasmijao sam se i sam kad sam shvatio da ovaj nemili incident neće nauditi mojim..ovaj..našim planovima ..da Prvić palicom krene u život. |
