Tišina, snima se!!!
|
Siguran sam da ste barem jednom, a slutim i češće, gledali video uradak svadbene ceremonije?!? Budimo pošteni – uz vjenčanicu i "vestit", prstenje i menu, fotografije i konfete - video snimak je conditio sine qua non svakog, iole pristojno organiziranog vjenčanja. Nisam u potpunosti siguran, ali mislim da postoji članak u Obiteljskom zakonu koji izrijekom navodi da se sklopljeni brak koji nije popraćen video snimkom smatra nevažećim. Ipak, provjerit ću ovo. Ranije, dok su video kamere bile još jako skupe i kao takve nedostupne većini populacije, snimanje vjenčanja bilo bi povjereno …recimo kamermanu lokalne TV postaje. On je to radio u fušu. Zahvaljujući tehničkim (ne)mogućnostima kao i izostanku bilo kakve želje za kakvom-takvom umjetničkom kreacijom, sve snimke vjenčanja bile su na vlas iste. Ovako nekako je to izgledalo: Filmić obavezno počinje sa debelim harmonikašem koji rasteže svoju dugmetaru trudeći se pratiti, alkoholom već dobrano načetu, svadbenu povorku. "Zelene oči bile su moje…", "Jeste li čuli novost, dogodilo se zlo…" (hm, indikativan pjesmuljak za svadbenu priliku) i ine uspješnice plete on na svom skupocjenom instrumentu. Svi koji se barem malo razumiju u muziku znaju da je najteže svirati na način da hvataš intonaciju pijanog urlatora. Kad tome pridodamo činjenicu da su ti naši arhetipski svirači obično slaboga zanata pa sve pjesme znaju svirati samo iz C ili G-dura (samo rijetko iz A-mola ali i to kasnije, kad se već prolije mlada krvca zbog tugaljki koje direktno u srce cepaju) onda treba biti pošten i priznati da "rastezavači dugmetara u fušu" zaslužuju svaku naplaćenu lipu. Slijedeći kadar – nabrijani svatovi dolaze po mladu. Prema već ranijem dogovoru "stari svat" (ili tko već) lista snop novčanica kojim će, kao, "platiti" mladu. Taj kadar obavezno je zumiran ako je riječ o iskusnom snimatelju. Naravno da će novac "starom svatu" kasnije vratiti a goljo će isti ponovo vratiti materi koja mu ga je posudila mjesecima odvajajući od ustiju. Glavno da je snop ostao zabilježen na video uratku. Dozvolite mi ovdje bijeg u digresiju – bio sam jedared na vlaškom vjenčanju. Čekali smo mladoženju i njegove u stanu moje rodice-mlade. Kada sam ugledao mračnjački nabrijanu ekipu kako stameno kroče hodnikom zgrade bio sam uvjeren da će nas sve prebiti a mladu silovati. Svi su izgledali isto, kao klonovi. Poslije mi je rečeno da su to pripadnici 4. gardijske brigade a taj macho mračnjački izričaj – to se tako nosilo tih dana. Po tome se vidi da si frajer a ne pičkica kao ja ;) Ergo, nakon što pokupe mladu slijede povorka automobila ("Snimatelju đava te lipi nosa – snimi zastavu, snimi šahovn'cu jebate") pravo do Crkve. E u crkvi nastupa najdosadniji dio za kamermana. Da li su svi kamermani ateisti ili je ta ceremonija samo beskrajno dosadna ne znam ali ovaj se evidentno dosađuje dok prikazuje nasmiješena lica mladenaca, izvještačenu radost svećenika, svetačku aureolu roditelja… "Ali gle Mateja u trećem redu kako, skrušen u molitvi pogledom jezdi po Križnom putu. Samo naizgled, epifanija na djelu a zapravo, promatra razgolićeno rame Marte u 2 redu koju bi opalio imidietli". Ovdje upada i kratki kadar ekipe iz kafića, tik uz crkvu, kojoj misa teško pada na želudac. Svakako teže od vinjaka i kisele koju uzimaju umjesto hostije. Nakon što su mladu ubili poljupcima čestitarskim (a njeno zgražanje uredno je zabilježeno na video uratku) bagra opet ulijeće u svoje limene ljubimce i odlaze prepustiti se bakanalijama. Kamerman sve uredno bilježi. Aperitiv i "spontani" razgovori tetki i stričeva koji su svečano odijelo zadnji put obukli kad je Tito rekao "NE" Staljinu. Pa onda himna, naša Hrvatska – "nemoj braco da mi himne ne bude". Ples otvaraju mladenci a mladoženja u pravilu ne zna plesati valcer jer "Koji će mu to kurac"? Muči se, nešto treba i pretrpjeti barem do onog trenutka kada na podij nastupe roditelji (plešući stiskavac) pa onda svi ostali. To je trenutak kad mladoženja napušta plesni podij i prepušta se alkoholnoj izmaglici. Jebeš svadbu gdje se mladoženja ne obeznani od pića. Naravno, naš kamerman sve uredno snima iako je primjetno sve češće podrhtavanje njegove kamere. Potom nastupa najuzbudljiviji dio svadbene ceremonije za kamermana – trenutak kad mlaženja, u svom atavističkom nastupu, zubima pokušava strgnuti podvezicu mlade. Kamerman se silno trudi zabilježiti taj trenutak pa ako usput uhvati i malo bijele butine mlade, Bože moj…. Nakon toga, opet red plesa, red labačine i lokačine, sve do krešenda večeri. Ono što je "Play it again Sam" Casablanci…ono što je "Tomorow is another day" – Prohujalo s vihorom a "Are you tolking to me" Taxistu …to je rezanje torte video uratku vjenčanja. Divljačko lomljenje kroketa nožinom ili čak mačem kojeg se ne bi postidio ni diplomirani ubojica, biva popraćeno burnim pljeskom. Krokanti kao neki specijalni efekti lete kadrom, prolijeva se šampanjac, cika i urlici, razlivena šminka, razgaljene košulje i razvezane kravate. Svadba polako ide svom kraju. Kamerman snima mirne kadrove uz koje je milina zaspati. Budući da ne postoji postprodukcija, traka obično nasilno završava, nerijetko i prijetnjom pijanog rođaka ili potezanjem pištolja…. Što zapravo želim reći? Želim reći ovo: Jebem tetku svima koji me ikad, ponavljam IKAD više pozovu na gledanje video snimke svadbe u trajanju od 3 sata. Shvatite, to mrcvarenje i silan trud da ostanem budan nije potrebno ni vama ni meni. I ne, ne želim upoznati vašeg kuma iz Ravnoga koji vozi najnoviju benđolu a ključem svog ljubimca čačka rudimentni nosić. Ništa od toga me ne zanima ako traje tri sata, dva sata, sat…pa i manje. Znam da je tehnika u međuvremenu napredovala, znam da postoje specijalni efekti, DVD kamere, ubacivanje teksta, ovo-ono ali ipak, za Boga dragoga, ne zovite me na gledanje video uratka svadbe ako traje duže od 20 minuta. Maksimum. P.S. Ima nešto i gore od video snimke vjenčanja. To je snimka sa skijanja na kojoj nadobudni roditelji sa ushitom pokazuju svoje žgepče koje je prvi put stalo na skije. - Gle kako je talentiran, pogledaj samo kako je brzo savladao pluženje. Ne treba mi to. Amen!!!! |
