Vajsprezident Dik dolazi u Grad
|
Sjećam se, govorili su, Amerikanci možda i nisu čuli za Jugoslaviju ali za Dubrovnik sasvim sigurno jesu. Još su govorili i to da ovakvo plavog i prozirnog mora nema nigdje na svijetu. Nešto kasnije, isključivo zahvaljujući Dubrovniku, Hrvatska je dobila međunarodno priznanje. U veliko plavetnilo i prozirnost još sam i bio sklon povjerovati ali toliko je svjetskih mora koja (još) nisam vidio a ja sam ipak nevjerni Toma. Ipak, potvrdu o nemjerljivoj važnosti moga Grada dobio sam upravo danas kad nam u pohode dolazi Dik – vajsprezident daleke i prijateljske nam države Amerike. Brojni su znameniti ljudi koji su pohodili Grad. U njegovim ljepotama uživali su Sofija Loren, engleska kraljica, G.B.Show, Vice Vukojević, Nensi Brlek… A sada, eto nam dike – Dika. Njegov posjet obavijen je velom tajne kako i priliči tako visokopozicioniranom predstavniku jedne svjetske velesile. Zašto dolazi? Gdje će odsjesti? Koliko će se zadržati? - pitanja su koja ostaju bez odgovora. Shodno tome, teku i sigurnosne pripreme. Helikopteri nadlijeću, promet je paraliziran, zavarivaju se šahtovi, listovima se zabranjuje da padaju sa stabala. Čak i ja sam bio svjedokom čudnih događanja. Naime, hodajući jutros prema poslu, zastao sam ispred kontejnera za smeće i bacio….vidi vraga…bacio smeće. Nemalo sam se iznenadio kad sam, zajedno sa zvukom smeća koje pada na dno kontejnera, začuo i neke glasove iznutra. Pritajio sam se i osluhnuo. Čuo sam ovo: - E moj Semire, nabijem te na spolovilo, ti si rek'o da će ovo biti lako zarađena para. I sad moram trpiti da mi neki kreteni bacaju boce na glavu. Oooo što sam doživio. - Čuj buraz, ne seri, mi smo prošli odlično. Eno mi rođak sa ekipom upao u onu grupu koja čuči ispod zavarenih šahtova. Zamisli kako je tek njima? Što su ti mjere predostrožnosti – pomislio sam. A opet, u našoj mladoj državici, obavještajna djelatnost bila je u povojima kada se sjetim primjera amerikanca Milana. Riječ je naime o tipu koji već čitav niz godina živi u Gradu i plijeni pažnju svojom vizurom. Bijela brada, kaubojski šešir na glavi, u ustima debela cigara te broken (ali jako broken) croatian izdvajali su iz mnoštva ovog osebujnog lika koji bi u drugačijim vremensko povijesnim okolnostima, komotno mogao biti šerif iz Tombstonea. I to uspješan šerif koji bagri zabranjuje nošenje oružja u saloonu. O yes. Uvijek sam se pitao što taj čovjek radi ovdje. Samo je pijuckao, pljuckao i gledao. A sad mi je tek sinulo. Bila je to prethodnica visokom američkom izaslaniku Diku. Trebao je osluhnuti bilo grada i vidjeti kakve realne opasnosti prijete za vajsprezidenta. Kladio bih se da njegov izvještaj glasi. "Gospodine podpredsjedniče – ne trebate se brinuti za ništa. Ovo je siguran grad. Jedinu opasnost predstavljaju golubi. Opako seru u niskom letu". Ipak, budući da ja "znam ljude koji znaju ljude", odlučio sam blogerskoj zajednici obznaniti razloge Dikova dolaska. Naime što? Novim Prostornim planom općine Dubrovnik, čestica zemlje 230/1 u katastarskoj općini Mravinjac (a koju je Dik kupio lani) nije ušla u građevinsko zemljište i Dika je to jako razljutilo. Tim više što je predmetna čestica zemlje po starom planu iz 1986. bila u građevinskom zemljištu. Sada Dik dolazi da razrješi tu situaciju jer na spomentoj čestici zemlje namjera izgraditi omanju izbicu. Ono…za stare dane, jel'te? E sad, kako se dogodilo da je baš ta čestica zemlje zaobiđena kada se ucrtavalo građevinskog zemljište – ne znam. Ali znam sasvim pouzdano da je kolegica žene koja je ucrtavala građevinska područja, neposredno prije ucrtavanja imala zanimljiv telefonski poziv. Navodno je problijedila i samo govorila "da, da..razumijem, naravno". Inače, žena se zove Džemila i došla je u Grad prije 15 godina iz Saudijske arabije. Sleeper – reći će bolji poznavatelji – koja je samo čekala trenutak da Dika namami u Hrvatsku. Al kaida? Hm, ne bih želio šekulirati ali…ali…. I na kraju, sigurno se pitate zašto vajsprezidenta uporno zovem Dik a ne Dick kako mu je kršteno ime? E pa ne znate kako vi kako američki špijuni barataju Google-om. Samo upišu pojam "Dick" i eto ti na stotine stranica o eminentnom. Samo tako?!? I zato sam se ja dosjetio da ga zovem Dik i time zavaram tragove. Ipak ja imam djecu i ne treba mi problema u životu. Priznajem, nisam sam nadošao na tako visprenu ideju. U novinama sam vidio sliku oglasnog panoa kakve postavljaju u susjednoj Crnoj gori zbog popularizacije turizma – WELCOM TURIST, WE SPIK ENGLISH. Drugo oko u glavi uskoro će se odvojiti od onog većeg, ćoravog pa treba potražiti novo tržište. A da bi doveo strance moraš znati i neki strani jezik. Recimo engleski. A to crnogorci evidentno znaju. Picajzle će zamjeriti sitne nepravilnosti u jeziku ali polako, polako …i to će doći na svoje. Uglavnom, naš Dik dolazi pa se i meni valja spremiti prije …prije nego zavare moj šaht. Adio vam čeljadi, adio. |
