Prvić i Drugić
|
Otkrio sam Drugića. Otkrio sam je nakon 5 mjeseci života. Živjela je do sada tiho u sjenci istinske zvijezde – Prvića, moje starije kćeri. Promatrala je svijet oko sebe sa čuđenjem i blagim osmijehom na licu. Nije joj smetala činjenica da su se svi sjatili oko nje samo nakon rođenja a onda su stvari sjele na svoje mjesto, sve je ušlo u uobičajenu kolotečinu. Nije bilo panike jer čitavi naramci iste potrošeni su na Prvića. Drugić je očito sve ovo vrijeme razmišljala kako privući pažnju pored sestre koja je naučila slova sa nepune 3 godine i koristi nemoguće izraze kao "eventualno", "ni u ludilu" i "Milan Ivkošić". Kad se tome pridoda hinjena umiljatost kojom Prvić tako lako "kupuje" ljude oko sebe, Drugić nije imala puno šanse. A onda su joj oči počele rasti. Te materine oči koje su obilježile Prvića, postajale su i Drugićev senj. Drugić nije tašta kao Prvić. Nije se zadovoljila postignutim, počela neobuzdano smijati. Ogromne oči u kombinaciji s zavodničkim osmijehom rasturaju me. Što mi to radite djecoooo?!? Prvu godinu dana života, Prvić nije mogla zaspati nikako drugačije nego na mojim rukama. Već tada, pokazivala je stanovitu dozu, samo djeci karakterističnog, lukavstva. Nakon bezbroj puta odbrojanih 8 koraka od jednog do drugog zida moje kuhinje i natrag, Prvić bi polako počela tonuti u san a ja bih započeo s odbrojavanjem. Brojao bih u sebi do 50. Odluka je bila da je tada spustim u krevetić. Ali ona je redovno otvarala oči na 40 i provjeravala jesam li još tu. Kad bi je kao perce lagano pokušao spustiti u krevet zaorila je plačem kojeg sam se užasavao. Puštala me kad bi vidjela da sam već na kraju snaga i da sve ima svoje granice. Pa tako i njen bezobrazluk. Zarekao sam se da drugo dijete ni u ludilu neću uspavljivati. Ni u ludilu. A onda se dogodilo to da su Drugiću počele rasti te oči a usta širiti u zarazni osmijeh. Uzeo sam tih 6.5 kila u naručje i onda poželio da ovce nikad ne prestanu preskakati….preko čega već preskaču. Odlučio sam da će odgoj mojih kćeri krenuti putem drugačijim od zacrtanog. Ovako lijepa i umiljata, Drugić će biti mažoretkinja. Neka obrće štapić, to je profitabilno. U tom smislu, već sam poduzeo stanovite korake. U neposrednom susjedstvu, dvojica je dječaka ciljane dobi (2-4 godine) i oba imaju roditelje iz ruralnih krajeva koji, opravdano ističu "kome je škola kruha dala". Ti mali nitkovi nabijaju loptu po vasceli dan i već ih vidim na transfer listi za 15-ak godina. Takve želim za Drugića. Nogometaše. A Prvić nek' bude menadžer. |
