Nepoznatoj obožavateljici
|
Danas sam pogledao statistiku. Prije to nisam gledao. Nisam znao. Zapanjio sam se činjenicom da je gro učitavanja iz nekog njemačkog grada. Mislim da se zove Minken. Ili tako nekako. Budući da toliko učitavanja jedan muškarac sebi ne može dopustiti (a ni Jergović baš nisam) pozivam nepoznatu obožavateljicu da mi se javi. Pobogu, sintagma moga bloga oduvijek je bila "Ne boj se, neću ti ništa, nećeš ni osjetiti" (citat Prle iz Otpisanih - Prle, op.a.) Nepoznata obožavateljice daj mi senj. Reci zašto me obožavaš i reci - jesi li me spremna financirati? Ja sam sirotan na svoju sramotu. A usvojiti? Oduvijek sam želio biti adoptiran od nekoga tko živi u Europskoj uniji. Pa makar i Njemci bili. Koji su bili okupatori. Koji su u 2. svjetskom ratu u jednom trenutku pokušali ubiti moga djeda. I baš kad su ga htjeli strijeljati, kao u filmovima, pojavili su se partizani iza brda i spasili moga djeda koji je kasnije napravio 12 djece jednoj i (otjerao je u grob) jedno dijete drugoj ženi. A bio je poznat u selu, taj moj djed, po erektivnim sposobnostima. Nepouzdani svjedoci tvrde da je do samrtnog časa hvatao žene za guzicu. 'Nako u prolazu. Da se ne zaboravi. Da se pamti. Bidni moj dragi dida..Evo sad plačem, plačem i... ....rek'o, obožavateljice iz Minkena javi se. Ja ti i njemački znadem - aht, nojn i ni veniga niže što reče Škilje iz Zagvozda. Znam i Ich bin mude. I flughafen. Nego, kad već pričamo o aerodromima, možda ti znaš što o ovoj novoj liniji Dubrovnik - Keln za samo 19 eura? Ja pit'o al' još nitko ništa ne zna. Ja bi poš'o viđet tu katedralu. Kažu da je 'nako kićena, sva nakinđurena k'o konavoska manđura... Eto rek'o, ja te pozv'o pa ti vidi o'š se javit. Nepoznata obožavateljice. Moja. I moga djela. FAla. Molim. |
