Crtice iz Zagreba - posljednji dan
|
Posljednji dan boravka u Zabregu protekao je u revijalnom tonu. Otprilike kao na ekskurziji, nakon što obiđete sve znamenitosti grada pa se onda prepustite ugodnom orgijanju. Odlučio sam ostvariti jednu svoju potajnu želju koja se onomad začela na Forumu. Naime, pažljivo sam pratio dubokoumne razgovore o nečemu što se zove DM i nakon toga čvrsto odlučio posjetiti spomenutu fantazmagoričnu instituciju. Kod nas, u južnim provincijama, postoji jedna takva prodavaonica al' potpuno neugledna i na krajnje neadekvatnom mjestu. To je valjda i razlog činjenici da, bez Foruma, nikad ne bih shvatio njenu vrijednost. Možete onda zamisliti neopisivu sreću koju sam osjećao kad sam, nakon polusatne potrage, ugledao DM kako se kočoperi u svojoj svojoj velebnosti. Osvrnuvši se najprije oko sebe, ušao sam u DM i ostao u trenutku zabljesnut. Bože, kakva raskoš, kakav sklad boja i prodavačica. Ali svo to zadovoljstvo nije ni približno onom koje sam osjetio kad sam počeo razgledati artikle. Čeljadi draga?!? Pa tamo imaju neke kupke iz kojih je dovoljna samo jedna jedincata kap da ti kadu pretvori u vrtlog orgazmičkih strasti. A onda oni šamponi nakon koji kosu ne treba prati mjesec dana a uz to je i obnavljaju te pogušćuju zbog specijalnog regeneratora koji je u njemu sadržan?!? A tek kremice, pomadice, parfemčići…?!? Odmah mi je bilo jasno zašto sve te prodavačice izgledaju tako dobro. Trpao sam i trpao, bez mjere, ogromne količine artikala u svoj ruksak i nakon nepunih dva sata, umoran ali sretan izašao vanka. Nakon toga, slijedio je posjet zoološkom vrtu (placebo, gataro obična) pa Gornjem gradu i Katedrali. Baš je super biti turist. Čak i kad si turist u gradu (budimo objektivni) u kojem se i nema baš toliko toga vidjeti uzimajući u obzir da je ipak riječ o metropoli. Vraćajući se Savskom u kasne ure (to je moja omiljena ulica, da bi mi objasnili bilo kakvu lokaciju u Zagrebu morate je staviti u kontekst sa Savskom ulicom) umoran i prepun dojmova, začuo sam taktove neke čudne muzike. U prvi mah zazvučalo je kao ono što radi Drito konj al' približavajući se, shvatih da je melodijska linija ponešto drugačija. Zapravo, znatno drugačija. U kafiću (ako se "to" može tako nazvati) NEC, jednu stanicu od Vjesnika cepaju ordinarni narodnjaci. I to Ceca. Mislim, ne slušam ja narodnjake, hehehe, al' pretpostavljam da je to bila Ceca. Zvučalo je kao ona. U kafanici, za stolom sjede tri obična tipa i jedna kamenjarka nalakćena na stol s pogledom uperenim u daljinu. Izvan dominđosa vire crvene tange. Sve sama špranca, špranca. Jebo ovo, idem u Smičiklasovu s portom popiti konjak i kiselu a i placebo stiže uskoro u Zabreg… |
