Prigodničarska - Taj dan kad nisam ugledao druga Starog
|
Ne sjećam se točno koliko sam tada imao godina al' dobro pamtim da se drug Stari upravo vratio iz veličanstvenog posjeta tradicionalno prijateljskoj Narodnoj republici Kini. Cvijetalo je tisuću cvijetova te dana a mi smo bili ponosni da smo dio tog sna. Učiteljica Dragica skupila je nas dječicu na SRZ-u (Sat razredne zajednice za neupućene, op.a.) i rekla: - Dragi pioniri, sutra je vaš veliki dan. Sutra ćete vidjeti najvećeg sina naših naroda i narodnosti. Sutra u naš Grad dolazi drug Tito. Zvuk nevjerice na trenutak je zaparao zrak a onda se prolomilo oduševljenje iz desetke mladih grla. Zar ćemo imati tu čast - pitali smo se u magnovenju - zar će drug Tito zaista doći i trajno obilježiti naše, tek započete živote?!? - Želim da naš doček bude veličanstven. Od vas se očekuje da budete obučeni u pionirske odore. I ne, MARKO, ne..ne može marama druge boje nego baš crvene. Nabavi je kako znaš. Uvijek ti moraš nešto izvoljevati - učiteljica će ljutito replicirajući mojem prijatelju MARKU koji se uvijek nešto bunio. Također ćete nabaviti latice cvijeća i njima posipati put kojim će drug Tito prolaziti. Početno oduševljenje splasnulo mi je u trenu. Naime, moji roditelji uzgajali su ruže koje su bile nadaleko poznate i bile izvorom naših, ne-malih, prihoda. Bili su tako ljubomorni na te svoje ruže da su cijeli posjed ogradili visokom, bodljikavom žicom a dva krvoločna rotvajlera danonoćno su kružili dvorištem. A onda je došao i taj dan. Sunce je pržilo nesmiljenom žestinom a ptičice su se raspojasale pjevom kao da su i same željele obilježiti povijesni trenutak. Ostao sam ležati u sobi. Ako i nisam imao temperaturu onda sam je odlično odglumio. Nisam htio biti uzrokom svađe između majke, priznate AFŽ-ovke i oca nesklonom, kako je on to zvao, režimu. Tamo, na ulici, čuli su se veseli glasovi pionira koji su se uputili na, već ranije, utvrđeno odredište. Sutradan, već na ulasku u školu, osjetio sam prijeteće poglede na sebi. Mogao sam pretpostaviti o čemu je riječ ali bio sam pripremljen na to. Međutim, situacija je izmakla kontroli. Optužen sam da NAMJERNO nisam prisustvovao svečanom trenutku zbog čega sam dobio ukor pred isključenje, moj otac je ostao bez posla a i isčupali su nam sve ruže što majka, ta moja sirota paćenica, nije nikada preboljela.... Teško smo živjeli, jako teško probijajući se kroz život sve do 90-ih i poznatih događaja. Već sam se lagano afirmirao u svojoj strucia majka je ponovno imala svoj ružičnjak. Iako nikad nije bio kao onaj, nekada. Na jednom sastanku već etablirane stranke spomenuo sam taj događaj prikazujući sebe kao žrtvu a istovremeno i svjesnog rušitelja omraženog sistema. Naravno da je to bilo dovoljno da zauzmem visoke pozicije u vrhu stranke. Danas sam istaknuti direktor uspješno privatizirane firme za što najviše dugujemo prijatelju Marku... Ali ono jutro, onaj svečani trenutak kad nisam ugledao druga Starog, zauvijek mi se usjekao u pamćenje... |
