Lutam stranicama bijelog papira
kao neka sjenka,
želeći uhvatiti riječ
koju sam izgovorila,
ili misao koju sam uhvatila,
ali netragom nestane u trenutku.
Hoću li je pronaći između redaka,
zaboravljenu, ali opet u srcu zapisanu?
Šutim, samujem, samo me suza podsjeti
na nešto nedorečeno i nezapisano.
Pomalo i suze gubi sjaj,
možda su presahnule,
ostaje samo pustoš i pješčana staze
u kojoj se gubi svaki trag,
napisanog slova…
|