|
slika: digital artist
Dotakni me, prijatelju, ljepotom duše svoje…
kad zatvorim oči, tada te bolje vidim…
osjetim tvoje srce…Dušu…
griješio si…to je ljudski…
ali onu iskricu dobra koju posjeduješ
treba je njegovati kao cvijet koji treba vodu.
Postat će ti duša…iskrenija…
srce…tako nježno i toplo…
tako je i s prijateljstvom…
nepatvorena ljubav prema prijatelju
radi čuda…
Znaš…
tako je i s malim djetetom,
moraš ga nahraniti mlijekom
i pohvaliti za sve dobro što je naučio i učinio.
Ja sam ti samo obična smrtnica
koju je priroda izdvojila
radi mog posebnog duha,
vedrog, ponekad tužnog,
onog što ne zna mrziti, ali zna praštati …
Poneki bi me izdvojili želeći da budem
osamljena i tužna u svojim stihovima…
Prijatelju,… moraš i ti mene razumjeti…
sa svim mojim vrlinama i manama.
prihvatiti druge onakvima kakvi jesu,
bez obzira na njihovu različitost
bilo hendikepa, rase, vjere.
Kad si sposoban prihvatiti druge
onakvi kakvi jesu, ti si bogat i sretan čovjek.
Moram ti priznati ja sam jako sretna i bogata žena…
copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT
ISBN 978-5953-56342-7-02
posveta u ovoj knjizi je:
„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.
Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“
Helena Horvat
|
