Sjećam se kao danas…
bilo je ljeto …sunce se zarumenilo
u svom zalasku…
Sjedili smo na hridi plavoga mora…
tijela nam razgolićena i uzavrela …
valovi nas zapljuskivali…
more je šumilo božanskim glasom
pjevom mitskih sirena…
Pogledi su nam blistali
očiju snenih i nevinih pogleda…
Kriomice bismo gledali razgolićena tijela,
kako su niz njih klizale kapljice mora,
a zrnca zlaćenog pijeska
svjetlucala se na zrakama sunca…
Znala sam sve ljepote čarobne moći…
bila sam tada boginja tvoja…
kraljica mora …ljubavnica noći…
Zaronili bismo skupa u tminu morskih dubina
tijelima pripijenih u zagrljaj poneseni.
Pjevala bih pjesme ljubavne …
zaveden morem i pjevom svoje Sirene,
uhvaćen u mrežu, čarolijom opijenu…
kao Odisej, opijen božanskim pjevom Sirene
vezao se za katarku,
razapeo jedra uzburkane barke
i utonuo u morske dubine
svoje nepresušne ljubavi…
© copyright Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT
|