Na plesnom podiju života,
klizeći lagano,
lakim korakom
svoje ljubavne bliskosti.
Ponekad izloženi
kritikama dvorskih moćnika
prihvaćali njihov plesni ritam
uz simfonijski orkestar plesnih nota,
polako sagorjevši
od njegove brzine.
Držao si me nježno
vodeći podijem života,
bez straha …
čekali trenutak,
da pronađemo
vlastiti plesni ritam.
Plesali smo
malim sitnim koracima,
profinjeno, bez suza i patnji…
Zaplesali naš menuet,
plešući jedno nasuprot drugog,
poklanjajući svoju naklonost,
plešući jedno oko drugog…
Nastade šum u ušima,
riječ me izda,
oči mi se zaslijepiše…
pogled zamagljen…
korak poklekne…
glazba utihne…
© copyright Helena Horvat iz zbirke pjesama U ZAGRLJAJU POEZIJE
|