Oćutjeh snagu dodira, siluetu božanskog,
izronjene iz dubine podsvijesti ili snova
privlačnosti snage neobjašnjive energije
uzdigavši me visoko do svemirske putanje
koračajući u vječnost, skupljajući blago,
ostavljeno u izgubljenom vremenu
nedosanjanih snoviđenja, ulazeći u svijet
najvrednijeg trenutka,
nošena svjetlošću svemira,
bestjelesnu dimenziju,
slušajući pjev božanskih anđela …
Moje oči su već gladne tvojih pogleda,
dok putujem kroz vječnost, srce mi žeđa
za tvojom ljubavi,
ali moja želja za putovanjem u vječnost
snažnija je od straha
ili bojazni od pada u beznađe…
Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT
|