Ako nestanem jednog dana
izmaglici tvog sjećanja
i postanem prah tvojih slutnji
neopipljivi pepeo koji izgara,
u plamenu naše ljubavi
jedna prolaznost na obali
neostvarenih želja,
u oceanu burnih snova..
Ako zaboraviš moje postojanje
i želiš izvaditi korijenje
moje ljubavi iz srca svoga,
potražiti sreću negdje drugdje,
gdje ćeš je možda naći,
znaj, da jedna duša izgubljena,
luta prostranstvima, uplašena i tužna
u svojoj gorčini, tražeći spokoj…
Svjetlošću svojom te obavija i čuva.
Slušaj tihi glas jecaja srca moga,
koji negdje u daljini pjeva
pjesmu ljubavnu.
Dopusti da te ljubim dahom svojim,
u sutonu mojih nemira…
Helena Horvat iz zbirke U ZAGRLJAJU POEZIJE
|