Shaved Guy's Blog

četvrtak, 30.08.2012.

Ja: Nogometni pro

Znate onu poznatu: UVIJEK ZBUNJEN, UVIJEK SMETEN ...(nečije ime)... DETE KRETEN?(znam da ste ovo izderali iz dna duše) E u toj bi se uzrečici mog'o svakako pronaći.

Barem što se tiče sportskog dijela mojeg brka. Pa da vas pomalo uvedem u svoje „Brkato Ja“. Nakon točno 1037 pokušaja da postanem nogometna zvijezda, gredski Ronaldo, jedan od 11 izabranika izbornika gredskog nogometnog kluba, odlučio sam se na prisilno povlačenje iz sportskog života(barem u ovom životu). Još od ranog djetinjstva;7-8 godina, „bavio sam se nogometom.“ „Zašto navodnici?“ – sigurno se pitate. Pa recimo da se i nisam toliko bavio dodavanjem lopte suigraču(više igraču protivničke ekipe) i pucanjem na gol, te zabijanjem istog. Svaki pokušaj da se probijem u prvu postavu bio je uzaludan. Jednostavno bi se, kad bi mi netko dodao loptu, uzjebao. Ispričavam se na izrazu, ali nijednom drugom riječju nije moguće dočarati te graciozne i usklađene pokrete. „Šeprtljo...crni Darko...“- govorila bi mi i profesorica iz matematike.(ovo crni mi je sad postalo malo sumnjivo, jer su me neki zvali Crni, pa se ona možda htjela samo malo bolje upoznati sa mnom...brr, bila je malo stara, pa nećemo dalje o tome). Znači, isti taj nadimak me pratio i na nogometnom igralištu. Zanima vas što je pokretač svega toga? Pa recimo to ovako: igrač Vam doda loptu, Vi se sjetite jedne od onih malo snimki odličnih kontri koje ste pogledali, koje prikažu na Dnevniku dan poslije tekme, i skroz ste u tom filmu, lijevom nogom krenete naprijed, desnom povedete loptu, lijevom rukom brzo popravite zurku(da budete ko onaj garavi s dobrom frizurom), osjećate kako srce tjera krv sve brže i brže u krvne žile, adrenalin biva uzlučen, a noge vam trče kao što dosad nisu trčale I ONDA...odjednom shvatite da su Vam kopačke za 2 broja prevelike, žniranci(a.k.a. pertle) odvezane, da Vi niste dopingirani striček s 3 tetovaže, noge Vam se zapetljaju i Vi jednostavno...padnete. U najboljem slučaju. U mojem slučaju doleti klinjo 5 godina mlađi od mene i s laganim podsmijehom mi oduzme loptu. Vjerujem da ste shvatili što Vam hoću reći. Kao što sam Vam već spomenuo; od ukupno 1037 pokušaja, u njih 730 sam pokušao igrati obranu. Svaki put bi me ili prevrnuo neki stokilaš(a sitan sam, šta da Vam velim) ili prešlajsao(laički: pretrčao, prošao kraj tebe ko kraj pičkinog dima) mršavac koji od sedme godine trči za kravama i konjima. Moj zadnji pokušaj nije prošao ništa bolje. Igrač je naletio, a ja sam mu se našao na putu. Ovaj post pišem iz kreveta s natečenim skočnim zglobom(desnim). U 306 pokušaja da igram napad ili pucam sa šesnaesterca. Ili ne bi ni došao do mjesta gdje je napad, jer bi zapeo za neki krtičnjak putem ili bi popizdivši na trenera poslao sve u rodno mjesto shvativši da ne mogu trčati iz protesta i izašao van. Zadnji put kad sam pucao sa 16, sam pao i nabio si petu i to frendu iz inata(jer mi je rekao da slabo pucam, pa sam mu nakon slavnog odgovora „mama ti slabo puca“ odlučio pokazati i nakon pucanja pao ko kruška). Te večeri sam završio na hitnoj, na slikanju. Nije bilo ništa strgano, ali kao da je. Ove godine u 3.mjesecu sam operirao bruh. Znam da zvuči glupo, ali stani malo. Kad je za pola mojih zglobova kriv taj prokleti sport, zašto ga ne bi okrivio za prvi operacijski zahvat nakon 10 godina?
Znači, danas je dan kad sam odlučio da ne želim igrati taj krvavi nogomet. Ne ide mi, pa šta? Najviše od svega u toj igri zapravo sam volio trčati. Pričekat ću još malo da ovo na nozi splasne, pa se vraćam na teren! A ako ne uspije i ovaj put; jubilarni 1038., okrećem se košarci. Čuvajte se Libronovi i Šakilovi, jedan mali Gređanin vas ima na oku!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.