Shaved Guy's Blog

petak, 07.10.2011.

Evo mene, moje nebo plavo

Laganini se približavamo granici Slovenije i Hrvatske. Tupavi visoki plavokosi ljudi nas uporno zadržavaju. Naporni su samom svojom pojavom, k tome im je izraz lica nalik na onu facu koju poprimite nakon 3 dana kiše i snijega. Čudom se red i pomiče. I da, tu smo. Možda ni blizu Sisačko-moslavačke županije, ni samog grada Siska, ali srce je na mjestu :). Zrak je odmah čistiji. Pičim iz Zg-a vlakom. Iskreno, meni ne tolko srcu drag grad. Previše ljudi, buke, auta, semafora, tramvaja, fast foodova i pekara. I Zagrebačkog zraka! Možda sam lud, ali to ne odgovara mojim očima. Nikako. Hvala Bogu, vlak je na peronu. Laganini ulazim, tražeći slobodno mjesto nailazim na brojne poznate face koje često viđam po Sisačkim ulicama. "Tu smo"-kažem si opet. Silazim na stanici i na Denisu; gradskom biciklu pičim kroz neasfaltiranu ulicu i izlazim na cestu. Ae, redoviti posjetitelji ispred dućana su još tu. Ništa se nije promijenilo :). Iskreno, Sisak je lijep grad, Mada se par puta mjesečno osjeti smrad rafinerije po gradu. Znam gdje je što i gdje ću koga vidjeti, gdje ima slobodnih klupa i gdje je najbolji cappuccino. Ali lagano se razilazimo i još malo pa će mrak. A ja na biciklu šajbam do svog zaselka. I kako sunce sve više zalazi, to sam ja bliže. Skrećem s glavne ceste, prolazim kraj graba, tu i tamo prozuji koji auto kraj mene. Klinci piče s nogača, a babe jure u mljekaru. Naporne mozgojebce vidim na kilometre i s smiješkom ih pozdravim. Nailazim na one pojave koje mi znaju pokvarit dan.
Ali tu sam, i još jednom sam sretniji. I recite što hoćete, lijepo je u Češkoj, lijepo je u Italiji u Beču, ali doma je najljepše. :-)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.