Shaved Guy's Blog

nedjelja, 28.08.2011.

Pogledajte svog muškarca pa mene, zatim opet svog muškarca

Sjećate se onog malog Dače? A znate, onaj mali kojim šiške vire ko antene. Baš taj mali Dačomir, kojeg su u osnovnoj svi sprdali zbog njegovih već u sedmom razredu naraslih brčića, glavni je junak ove priče.
Bio je on čudan dok je još bio prvašić sa onim tulavim medvjedima na njegovoj modroj kockastoj torbi. Trčkarao je po školi kao mali vrabac, igrao se sa svojim Power Rangersima svaki odmor, jeo smoki pod satom prirode i društva i zadivljivao učitelje sa svojim poznanstvom svih slova i brojki. Zapravo, nije on onda već bio toliko čudan, osim što je znao čitati pa se pravio važan.
Tek kad je došao u onaj nemilosrdni 5. razred, shvatio je da postoje ogromne razlike između djece. Naravno, to se odnosilo na curice i dečke. Da curice imaju kokicu, a dečki pišu je shvatio još prije toga. Tada je sve odjednom postalo dublje! Curice su bezobrazne, bahate, vole pametovati, pravit se važne, pokazat novo lakirane nokte. A dečki, to je bilo zapravo vrlo jednostavno. Ako ne znaš igrat nogomet, na golu si. I to je to, nema dodatnih zavrzlama.
A sada, e sada se sve to dodatno zakompliciralo. Curice se više ne hvale noktima, jer, nemaju ih. Sad meću one umjetne, šta ja znam, jel to sve umjetno il..zaboravite. Sad je glavna ona koja ima dečka. Bogatog. Bogatog dečka koji vozi auto. Bogatog glupog dečka koji vozi auto. Bogatog, visokog, glupog dečka koji vozi auto. Bogatog, visokog, glupog, tamnokosog dečka koji vozi auto. I tako u nedogled. Po meni višak pridjeva kojima uopće nije mjesto u donošenju takvih odluka kao što je ulazak u vezu. A jeste me skužili, a? Nisam visok, nisam bogat, nisam tamnokos....ok, smeđ sam, al to se smatra nižom rasom, crna je u modi. Ne vozim auto, ako ništa, poprilično sam glup. Ne znam zašto meni to ne pali. A dečki, pravi frajer je onaj koji je zabrijo s Marijom iz 3 C, frizerki u WC-u, onaj koji prepoznaje i donosi konačnu presudu o veličini košarice ženske koja je slučajno naišla, koji zna otkopčat grudnjak jednom rukom. OK, da, osuđujem. Ne sviđa mi se to(i ne zato što nisam zabrijo s frizerkom) i to zato što je to totalno kontriralo mojim dosadašnjim stavovima. „Cure vole obzirne dečke, one koji će se sjetit godišnjice, vozit se pola sata na biciklu do nje....“. Yeah right, sad kad i ja čitam to zvuči poprilično glupo. Stereotipi, pa naravno, ne znam zašto se tog nisam prije sjetio. Naravno, pa pravi muškarac ima dlake na prsima, 1.80, miriše po benzinu, i kad prođeš kraj njega, iz slušalica njegovog MP3-a se čuju Divlje Jagode, Eminem ili Tiesto. OK, sad kad sam spoznao koje su odlike pravog muškarca, vrijeme je da se bacim na posao. Ujutro odma u kupaonu, pol šake gela na glavu, otić u dućan po Walter, nažderat se Parizera, natjerat frenda da obuče mamin grudnjak da naučim tu jednoručnu tehniku otkopčavanja i prestat gledat Chowdera. Bojim se da će ovo zadnje biti najteže.
A sad Dačo, vrijeme je da se pokreneš. Javim vam rezultate, držite fige. Ovaj, meni ne trebaju nikakve fige, jer...JA SAM MUŠKARAC!

ponedjeljak, 22.08.2011.

Prijatelju, tebe se ne zaboravlja!

Prijatelju, tebe se ne zaboravlja.
Možda si otišao mlad, ali imam osjećaj kao da si proživio sve što si mogao proživjeti. Frende, sve si imao.
I znaš da nema duše koja te poznavala, a da nije zaplakala.
Danas, kad smo te konačno poslali na drugi svijet, ja to nisam tako doživljavao.
Jer ti si i dalje tu, sjediš kod Marice, pa malo odeš do nas.
Trčkaraš. Smiješ se. Radiš spačke i pričaš glupe viceve.
Znam da je tako, siguran sam.
Popit ćemo svaki put za tebe jednu, dvije...a znaš nas. Budemo i više.
I Joksimovića ćemo ti pjevat, i sve.
I Nju ćemo ti pričuvat, i ti ćeš čuvat nas.

Dok Marina nije počela dijelit bijele ruže, sve je bilo ok. "Sve..."
Al to je bilo previše. Znaš, frende...trebali smo se ovako sastat da proslavimo nečiji rođendan, a ne...
Ne ovo.
I dalje mi se ovo sve čini kao jedan od onih ludih snova.

Uvijek sređen, uvijek frajer...uvijek nasmijan.

I zato, ne brini.
Prijatelju, tebe se ne zaboravlja.

Željko Joksimović- Ledja o ledja

subota, 06.08.2011.

Stari see, stari seeeee!

Jedna prigodna za čitanje posta:
Forever Young

Danas, na Dan domovinske zahvalnosti, sam ja, Dačo, "konačno" napunio 19 godina. 19 godina na životu. Jebote, 19 godina, što bi značilo da još 365 dana i imat ću 20. Pa kažem sam sebi: "čovječe, pa ono....zreli adolescenti imaju 20 godina, a gdje sam ja još od tog". Ne može! Ne prihvaćam to! Želim natrag svojih 18 i to je to. Kužiš, kad imaš 14, jedva čekaš da navršiš 15, pa kao onda si pravi srednjoškolac. S 15 čekaš 16. jer onda možeš ostat duže od 11 u gradu. Sa 17 ti fali još godina do 18, što znači moć. E a sad, ja imam 19 i što čekam? 21.-u pa da sam punoljetan i u Americi? Ili možda 23. da završim faks, 30. da se oženim, 32. da dobim djecu, 55. da dobim unuke, 60. da dobijem hemiće....?
Ne sviđa mi se to nikako.
Blablabla, i sad bi ja vama trebao reći: "uživajte u srednjoj školi, uživajte dok ste mladi i nemate briga, dok vas još nitko ne shvaća preozbiljno..."? E pa, dragi moji čitaoci, ne želim i ne mogu vam tako nešto reći. Mladi ste do one dobi do koje vi to želite biti. Ja ću biti mlad dok me se ne riješite s ovog svijeta. Tako je! Dok god mogu trčati po igralištu za loptom, dok će me to činiti sretnim, dok ću moći ostati budan do 3 ujutro, dok god ću se moć smijat ko idiot najbanalnijim pojavama na kugli zemaljskoj. Da! Ljubljene moje godine, ne možete mi ništa!
Bok. Ja sam Darko i danas, na Dan domovinske zahvalnosti napunio sam 19 godina. Zar sam ja stvarno toliko nezreo i neozbiljan koliko i mislim da jesam?...prosudite sami :-)
Sretan mi rođendan

<	kolovoz, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Kolovoz 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)