24.12.2005., subota
Evo što je meni sveto
 Zapišite kad umrem Evo što je meni sveto Da moj dom ljepotom sja I na marljivost me natjera Da će ovdje vladat radost Podsjećati me na mladost Svaka misao i djelo Da naš dom je srce cijelo. Edgar A. Guest Legenda kazuje da onaj tko na Badnjak iziđe na snijeg i ponese sočnu kost za psa lutalicu, malo sijena za umornog konja, topao ogrtač za lutalicu, granu s crvenim bobicama za nekoga tko je bio u lancima, zdjelicu mrvica za ptice koje od hladnoće ne pjevaju, kolače za djecu što vire kroz samotne prozore – tko god pripremi takav pladanj "dobit će zauzvrat takve darove koji će zasjeniti perje na paunovu repu i nebeske akorde." …. .... Svake godine kad na Božić iziđem po pladanj, gotovo je prazan. Jedne je godine nestao i ogrtač. Ne znam, možda sam samo vjeveričji Djed Mraz, Ali, to mi donosi zadovoljstvo. Upitam se čija se božićna želja ispunila. A nagrada? Posvuda je oko mene. No najveća je nagrada što to sad vidim. Iz knjige: Sarah Ban Breathnach, Sitne radosti, Knjiga utjehe i radosti za svaki dan, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999. |
- 08:00 - Komentari (16) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |