
Zapišite kad umrem
Evo što je meni sveto
Da moj dom ljepotom sja
I na marljivost me natjera
Da će ovdje vladat radost
Podsjećati me na mladost
Svaka misao i djelo
Da naš dom je srce cijelo.
Edgar A. Guest
Legenda kazuje da onaj tko na Badnjak iziđe na snijeg i ponese sočnu kost za psa lutalicu, malo sijena za umornog konja, topao ogrtač za lutalicu, granu s crvenim bobicama za nekoga tko je bio u lancima, zdjelicu mrvica za ptice koje od hladnoće ne pjevaju, kolače za djecu što vire kroz samotne prozore – tko god pripremi takav pladanj "dobit će zauzvrat takve darove koji će zasjeniti perje na paunovu repu i nebeske akorde."
…. ....
Svake godine kad na Božić iziđem po pladanj, gotovo je prazan. Jedne je godine nestao i ogrtač. Ne znam, možda sam samo vjeveričji Djed Mraz, Ali, to mi donosi zadovoljstvo. Upitam se čija se božićna želja ispunila.
A nagrada? Posvuda je oko mene. No najveća je nagrada što to sad vidim.
Iz knjige:
Sarah Ban Breathnach, Sitne radosti, Knjiga utjehe i radosti za svaki dan, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999.
Post je objavljen 24.12.2005. u 08:00 sati.