Glasovi ispod površine

Kako, kada, kamo – došlo je ove prelijepe subote s tim pitanjem tristotinjak ljudi na Zrinjevac. Nitko ne zna odgovor na to sudbinsko pitanje. Nećemo kapitalizam, nećemo komunizam – ne znamo kako stvoriti to treće koje se osjeća u zraku ali ne pokazuje koordinate. Svuda je i nigdje je. Čovjek je samo kupac i nikakve druge vrijednosti nitko i ne traži i ne priznaje. Opet smo samo roba.



No roba koja kupuje je u vrtlogu siromaštva, jedva da ima čime biti to što se od njega bezuvjetno traži. Jedina moć na koju gazde računaju kopni brže od glečera na polovima. Kupovna moć suhija je od pustinje.



Gazde su se preračunale. Kupci ostaju bez rada koji jedini može održati kakvu takvu kupovnu moć. Debela grana na kojoj gazde sjede sve je tanja i krhkija. Zajedno s nama propast će i gazde. Njihove nominalno sve veće milijarde eura i dolara za nekoliko godina vrijedit će koliko i kila kruha. Kad uskoro dosegnemo sedam i po milijardi stanovnika planeta Zemlje među njima bit će samo nekoliko tisuća kupaca. Kupci će se međusobno boriti za tržište i istrebljivati se. Na kraju kad ih ostane samo desetak svi njihovi Bilderberzi popadat će sa drva života kao trulo voće.

Tako će nestati ljudi s lica Zemlje.

Neoliberalna faza kapitalizma svima će pojesti glave ako se – dok glave još imamo – svi ne upremo da društvo konačno svedemo na ljudske mjere. Zadnji je dan da David pobijedi Golijata!