Glasovi ispod površine

Stihija i laptop - intermezzo

Kiše padaju oproštajno. Nemam drugog objašnjenja. Nema razloga da bez veze padaju u tolikim količinama. One nas pozdravljaju. Kiše žele reći da ih dugo neće biti. Zbog čega bi inače padale tako neumoljivo i to ne samo u Zagrebu ili Gorskom kotaru nego i u Rijeci gdje smo Daniela Trputec i ja imali predstavljanje romana Glasovi ispod površine. U dvorani Filodrammatice voditelj i kolega Branislav Glumac nepredviđeno je zamolio Danielu da publici pročita neku svoju pjesmu. Daniela nije kod sebe imala ni jednu. - Pa neka je onda govori napamet – predloži Glumac. Daniela međutim ne zna ni jednu svoju pjesmu napamet. – Ali – dodala je Daniela – imam sa sobom laptop pa mogu na njemu potražiti neku od pjesama koja bi se uklopila u današnje prilike. Nastavili smo razgovor a kad je Daniela na laptopu našla pjesmu u riječku poplavnu i potopnu kišu uključila se krvava kiša koja je pljuštala i curila kroz i iz Danieline pjesme. Stihija i laptop, udruženi u slapove stihova stvorili su neponovljivi doživljaj. A meni, jasno, potvrdili sve dublju vezu između stvarnog i virtualnoga kao jedinog puta kojim ljudski rod može ići dalje.

A sada iz kiše u teoriju:

Zbrajanje plusova i minusa

Promjene, posebice one čiji tok je brži od onoga na koji smo navikli, nove spoznaje i otkrića – koja muka! Što da radimo s time!? U nama je ugrađen otpor na sve što nam izmiče od nadzora i krije u sebi moguće iznenađenje. Sporo nam ulaze u svijest tri goleme revolucije koje se odigravaju pred našim očima: računalska, genetska i nanotehnološka. Teško prihvaćamo da umjesto čekanja pred šalterima banke sami doma iz fotelje plaćamo račune preko telebankinga. Više volimo kukati kako nam moderno doba krade vrijeme i ništa ne stižemo obaviti. Ako ostanemo u nevirtualnom svijetu lako ćemo se sjetiti da je s pojavom stroja za pranje rublja odjednom domaćicama radni dan postao kraći. Neobjašnjivo! Umjesto da bude duži jer stroj sve sam obavlja ta je korisna novotarija odjednom na vrlo zagonetan način ukrala vrijeme.

Zadnjih godina dnevno, svakog dana, dobijamo nekoliko novih perilica s najrazličitijim uporabnim namjenama. Nikako da si priznamo koliko zaostajemo.

Budućnost je manje čitljiva nego što je ikad bila. Globalizacijska energija zakovitlala je ljudsku energija u kontinentalnim razmjerima. Hoće li Indija i Kina slijediti zapadne modele kulture onako kako je to radio Japan. Najistočnija zemlja najviše se približila Zapadu. Kulture su sklone otvaranju i preklapanju ali i vlastitosti. Nema načina da izračunamo polja preklapanja.

Gospodarstveni pomaci imat će jaki utjecaj na kulturni kompas. Budu li ga usmjeravali na sjever na kojem je dobit najveća sila tada bi sva samosvojnost istočnih kultura mogla završiti u bigbraderskom loncu. Uspješni hrvatski hitmejkeri pisat će na euroengleskom i u milijunima primjeraka biti prodavani u područjima engleskokineskih i engleskoindijskih dijalekata.

Kultura je po prirodi stvari vrlo pametni stvor. Kao pravi virus neprekidno se množi i mijenja, stalno je u potrazi za novim prostorima. Kultura je svuda, po njoj i kroz nju hodamo, kroz nju gledamo i dišemo. Prije će nestati zrak nego kultura. Ona nikad ne spava. Zna da je uz znanost i ona bitno čovjekovo svojstvo. Bez nje nema ljudske vrste, njihova je međuovisnost jača od gravitacije.