Glasovi ispod površine

Hodajući snom Daniela upoznaje vidike, u snu ih nadograđuje poput slikara kistom. Razgovara sa sobom: - Ovdje bih mogla staviti crvene ruže, ovdje bi svakako trebalo biti malo više hlada... - Dok tako razgovara sa snovima, njeno tijelo leži u mračnoj tvornici, ništa što bi je omelo, ništa što bi se moglo zasaditi u taj san iz vanjskog svijeta, bez njene volje, a onda odjednom...

Daniela u snu biva povučena, ulazi u njegov pogled. - To je sigurno Davidov pogled – pomišlja. Kroz njegove oči gleda svojim očima, gleda nebo neopisivo modre boje i najbjelje oblake na svijetu kroz koje prodire zlatna svjetlost. Daniela hoda Davidovim svijetom. San traje, njegove zelene oči smještene u njenim modrima, dva svijeta se preklapaju. Daniela ga ljubi očima, gubi se u njegovom duhu, njeno tijelo se meškolji u krevetu, njen um se prelijeva tuđim umom.

David je putovao vremenom, stoljećima, nikada nije upoznao dušu koja bi bila nalik njenoj, Nije vjerovao u priču o polovicama koje se trebaju sresti, stopiti jedna u drugu. Znao je da polovica nema, duše su dvije, one tek jedna uz drugu mogu prilijegati, dodirnuti jedna drugu, osjetiti vibracije i topline. Sada je udaljen sa zemaljskog svijeta znao sve one odgovore za kojima je njegova Daniela dolje na zemlji težila. Volio ju je, približio joj se u ulozi njenog brata, i na isti je način umro. Vjerovao je da će ona shvatiti da je to bio on. U drugom životu volio ju je bratski. Ljubav ne griješi, ona čista. Iskonska ljubav ne boli, ona napaja, ispunjava, ne zna joj se krajnja točka, ljubav u ljubavi postaje dvostruko jaka. David je u Danielinoj ljubavi postao ljubav, ta ga je ljubav učinila svemogućim, bio joj je zahvalan, ali je znao da Daniela tu ljubav nije mogla shvatiti, ne još, ne tako, ne dok...

Spustio se u njen san, to je bilo jedino što je mogao u ovom trenutku, doći joj u miru, ne preplašiti je, pokazati joj da je on i dalje njen, bez oblika, bez ograničenja, samo čista snažna energija, baš poput Danielinog duha, ali on je bio drugačiji duh, onaj koji zna pobuditi nju, baš nju i ni jednu drugu onako kako to može s njom. Pokazat će joj noćas. Hoće, njen put.