Glasovi ispod površine
22.10.2007., ponedjeljak
Razlog zašto je Danielin alter ego otišao na tretman lica Dok su se Tomek i autor držali za Danielinu nogu, razmišljala sam kako da je izvučem iz ove situacije. Moram joj pomoći! Kako joj ne bih pomogla ja, njena najdublja nit, njeno drugo ja!? Iz razmišljanja odjednom me prenuo čudan osjećaj; jedan od mojih senzora za nevolje počeo je nesmetano poskakivati unutar našeg bića! Osjećaj kojeg prati blaženi nalet energije i svojevrsna nadmoć da vidim ono što Tomek i sada već vidno izmorena Daniela nisu mogli primijetiti, a to je da se približava opasnost u ženskom obliku. Istog trena poželjela sam reći Danieli da se pomakne, da učini nešto, no ona me samo tvrdoglavo pogledala i rekla: - Pih!, da ne bi možda sad ja popustila, pa da me ovo dvoje pobijede? Što biti mora bit će, uostalom kad se pojavi nova opasnost ovo će me dvoje morati pustiti, a ja ću u tom trenutku upotrijebiti njihovu nepažnju i zbrisati! Imaš li pametnije rješenje? No, dobro, morala sam priznati da je ipak mudrija nego što sam mislila; čemu bi dopustila, Tomeku i autoru, njihovu pobjedu nad nama... i onda njihovo dosadno muško hvalisanje? Ovaj put ću joj popustiti! Uostalom, a čemu bih se ja trebala zabrinjavati, bolje mi je da odem na jedan fini tretman lica! Da, tako je i tako će biti?! Od ove fiktivne stvarnosti, nastat će mi prve bore. Ovdje su se svi previše opustili i spleli oko Danieline noge i što bih onda ja trebala brinuti? Neka ovaj cirkus započne! Adio svima, snalazite se bez mene! |