Sa momjanskog ,mikroklimatskog bazena, danas ćemo obratiti ovo malo pažnje na teran. Taj robusni istrijanski siročić koji će navodno ostati bez svoga imena u hrvatskoj Istri, pomalo je, vržmo reči, žuk na prvu notu, ali pažljivim pristupom on se otvara i iz sebe vadi cijelu lepezu okusa:

bobičasto ili šumsko voće, suhe šljive, divlje jagode...cijela riznica okusa u njemu spava poput trnoružice.

Nakon što su istarski vinari učinili odličan posao oko brendiranja i pozicioniranja malvazije, red je da se isti posao (ako ne i veći) odradi za teran. Posao nimalo lagan poznavateljima ove sorte osebujna, istrijanskoga karaktera.

Što se vinarskih izvedbi tiče, momjanski teran najupečatljiviji mi je bio kao većinski dio u kupaži Othello (Kozlović). Složimo li se da je refošk zrman teranu, tada nikako u Momjanu ne bi smjeli preskočiti onaj Rina Prelca-uvijek me nanovo iznenadi ta svježina, voćnost i osnovni buke. Još 1 u nizu dokaza da se i u vinima honorira jednostavnost.

Relativno nedavno, teran se kao takav počeo exploatirati u formi likera.
Široj publici poznat kao teranino, u destileriji Sinković pune ga pod nazivom Teranel. Vješto izbalansiran između alkohola, gustoće i okusa, teran je zasjao u sasvim drukčijem izdanju-sladak taman koliko treba biti liker takvoga tipa:

sa raznim plemenitim okusima među kojima dominira bobičasto voće (karakteristično).

Postoje dakle načini da se pripitomi taj gusti grozd što u sebi sažima sve blagodati tla, klime i samu filozofiju Istre.
Vi koji ste u moći, učinite sve da teran kao takav i pod tim imenom ostane dijelom autohtone ponude u Istri.