Ovaj post namijenjen je u prvome redu svim kužincima pred kojima je još jedna naporna sezona:
od vrhunskih masterchefova do perača suđa koji su slučajno upali u taj svijet. Ljeto će pržiti napolju, a oni će odleđivat brancine, čistiti pedoće, kamenice, kapešante...čistiti kartone i kartone lignji, plivati u crnilu sipe i boriti se sa žilavim listovima vadeći njihovu želatinu, škrge...ribati sudoper od ljuski, rezati se na oštrim noževima, bocnuti se u kost škarpine...jednom riječju il dvjema, dok će cijeli svijet chillati po ladovinama i u moru, populacija kužinaca će na +60 općiti sa leđima ježa iz balkanske poslovice.
O tim naporima zna onaj koji je to iskušao na sebi-ti uvjeti za rad jesu extremni i napor je ogroman, ali srećom, to je u isto vrijeme i 1 lijep i zabavan posao kojeg se ne može raditi ne zavoli li ga se.
Kužinci su redovito u ratu sa konobarima:
Konobari uvijek žele jelo sad i odmah ne bi li se ogrebali za manču, ali kužinci ne smiju nikome ugađati upravo radi timinga. Timing je pola uspjeha u kužini-da bi slijedovi izlazili u pravilnim intervalima, potrebno je ogromno iskustvo i znanje. Stoga je i nepravedan taj običaj kod nas da manču kasiraju uglavnom samo konobari-manča je često motivirana kvalitetom jela i kao takva, zaslugom je kužinaca.
U Engleskim restoranima naplaćuje se 10%-tni Tips koji na kraju večeri seli u kužinu: 40% za šefa 20% za startera, 20% za desert guya i 20% za washin up-tzv. Chef of the sink oliti perač suđa Tips je pritom izražen već na računu i od tih izvora kužinci žive, a plaća je za druge stvari.
Svakome bih preporučio jednu sezonu u kužini jednog buisy restorana. Ne i više od jedne
Bilo kako bilo, Hedonistra pozdravlja sve kužince na Jadranu pred kojima je 100 dana šljake u komadu!