VLASNICI ZEMLJE BIT ĆE VLASNICI PROSTORA BOSANSKE POSAVINE
DAVOR ČORDAŠ, POTPREDSJEDNIK REPOBLIKE SRPSKE, IZ REDA HRVATSKOG NARODA
 Datum objave: 15.10.2009
Od kraja 1995. godine kada je Dayton stupio na snagu, povratak Hrvata u Bosansku Posavinu nije bio moguć sve do 1999. godine, kaže Davor Čordaš s kojim smo razgovarali o povratku, financiranju obnove kuća, sakralnih objekata i gradnji infrastrukture. Donosimo pregled izdvajanja iz proračuna RS u 2008. i 2009. godini. za povratak Hrvata.
* Povratak se opstruiralo i opstruira na puno načina?
- Istina četiri - pet godina je bila opstrukcija sa svih strana a uvijek ponavljam ono što se gura pod tepih, da je 1998. godine uzoriti kardinal Vinko Puljić jedva izvukao živu glavu iz Dervente, kad je dolazio u Derventu. To su bile vrlo jasne poruke tadašnje vlasti Banje Luke da njih povratak Hrvata i Bošnjaka na taj dio ne zanima i da ga žele eliminirati.
* Što je bilo s međunarodnom zajednicom?
- Nažalost mnogi iz međunarodne zajednice su takav stav prihvatili, pa su pod pričom da se Hrvati ne žele vraćati, u vrijeme kada je bilo najviše sredstava, najmanje ulagali.
* Priča o povratku je "otvorena" kasnije?
- Otvorili smo je tek 1999. i 2000. godine. Sigurno je da bi bilo lakše 1996. godine jer je vrijeme
najveći neprijatelj povratka. Kako vrijeme prolazi sve manje ljudi se vraća zbog mnoštva razloga: zapošljavanja, obrazovanja, zbog djece... i to su znali oni koji su ga opstruirali.
* Hrvatska je otpočetka pomagala Hrvatima koji su se odlučili vratiti darujući im kompletan građevni materijal za kuću?
- Hrvatska se također uključila sa svojim projektima oko 2000. godine, jer objektivno nije ni mogla ranije. Ono što smo mi mogli, s razine institucija BiH je bilo relativno malo, ali ipak puno, slijedila je Hrvatska i nešto malo međunarodna zajednica da opere savjest, da kažu da su radili nešto i na prostoru Posavine. Prvu akciju smo imali 1999. godine "Sto krovova, sto temelja", u vrijeme kada sam bio doministar u Federalnom ministarstvu. Dozvoljavali smo da se ulaže na sve načine, samo da se eliminira priča o neradom povratku Hrvata.
* Nažalost u tu priču se uz Srbe uključuju i neki Hrvati?
- Ta priča se i danas koristi i čak se tu priču koristi u medijima i javnom životu, a istina je da se u tu priču uključuju mnogi Hrvati koji žive u Hrvatskoj i koji su sve svoje prodali i nikada nisu nikome pomogli obnoviti kuću. Sad oni počinju pričati o povratku, odnosno o tome tko se vraća, tko ne. Za mene su to ljudi koji i dalje žele destrukciju. Međutim, mi smo dovoljno ojačali i na drugoj strani Save, da nas takvi utjecaji ne mogu ni obeshrabriti, niti mogu značajnije utjecati na nas.
* Koliko je ljudi obnovilo svoje kuće?
- Kada gledamo povratak kroz to da ljudi rade, da djeca idu u školu, naravno da nismo zadovoljni. U RS-u je možda ukupno 12 do 15 tisuća Hrvata, možda je još 3000 do 4000 u mješovitim brakovima a na prostor Posavine se odnosi 5000 do 6000 ljudi. Ono što je dobar pokazatelj za mene je da naši ljudi i dalje održavaju čvrstu vezu sa svojim krajem, obnavljaju kuće i dolaze, pa su subotom i nedjeljom prave svečanosti. Oni koji su obnovili kuće dovode svoju djecu, tako da su djeca svjesna svojih korijena, porijekla i gaje ljubav prema svom kraju.
* Što je prema vašem sudu najvažnije?
- U prvom redu ne prodavati zemlju, jer onaj tko u Posavini ostane vlasnik zemlje dugoročno će biti gospodar prostora.
* Kako je biti hrvatski političar u RS-u?
- Nas su još 1996. godine kada su bili prvi parlamentari izbori u BiH uvjeravali da Hrvati ne trebaju sudjelovati u institucijama Republike Srpske i na taj način su neizravno pomagali cilj onih koji su nas istjerali, znači da nas nema. Mi smo 1997. godine izašli na prve izbore i postigli solidne rezultate po općinama i prema mojim podacima i tada smo u Bosanskom Brodu pobijedili, jer je 200 glasova završilo u skladištu, koje nisu smjeli tad brojati jer očito je bilo preopasno za međunarodnu zajednicu da već 1997. godine HDZ, odnosno Hrvati, dobiju jednu općinu u RS-u. Dugo je vremena trebalo da svi prihvatimo- da ako hoćemo nešto raditi moramo biti u Banjoj Luci. Nije to ni danas lako. Naravno da ima pritisaka, podmetanja, ima svašta, međutim ako želite nešto ostvariti na tom prostoru tada morate biti unutra, tamo gdje su institucije. Dakle, može se i raditi a pozicija je takva koju smo ukupno uspjeli izboriti.
* Najgore opstrukcije su uvijek na izborima?
- Najveći dio naših građana-glasača je eliminiran i uopće ne može glasati. Od 180 do 200 tisuća Hrvata, uključujući i veliki broj Bošnjaka koji su prognani s tih prostora, pravo glasa ima 60 do 70 posto ljudi. To pravo ostvari tek 5 do 10 posto.
* Kako su to postigli?
- To je rješavano na mnoge načine. Klasičan povratak i opstrukcija je bila jedan vid a onaj značajniji, za one koji znaju što je država i sustav, su radili preko izbora. Znači prvo su vam dali određenu mogućnost da glasujete u svim institucijama država gdje su izbjeglice bile prihvaćene i evidentirane u Hrvatskoj, Njemačkoj, Švedskoj... mi smo tada imali preko 50 tisuća glasova. No, eliminirali su nas, jer su vidjeli opasnost a onda su izmislili ono - tko nema osobnu u BiH svaki put se mora registrirati a taj posao ne vodi država nego nevladine udruge, što je priča za sebe. Stalno se nešto izmišlja i onda ono temeljno pravo koje stoji u izbornom zakonu - pravo glasa imaju svi državljani BiH praktično nije za sve jednako.
* Bosanski Brod je slavio "Dan oslobođenja", jesu li vas zvali?
- Nisu jer znaju da ne bih došao, ali ono što je za nas značajnije je da smo ove godine ne stranački, nego u ime Udruge 101. bosanskobrodske brigade prvi put 6. listopada položili vijence na groblju u Bosanskom Brodu kod središnjeg križa kojega gradimo i do Nove godine bi trebao biti završen. To smo napravili dostojanstveno a u Slavonskom Brodu smo otvorili spomen-sobu za poginule i nestale. Bio je to stari dug i naša obveza. Pokazali smo što mislimo o tom datumu i to je za nas dan egzodusa. Za Hrvate i Bošnjake to može biti samo dan sjećanja na stradanje i ništa drugo.
* Je li posljednje okupljanje Europske unije i SAD-a s vođama 7 političkih stranaka u BiH kod Hrvata izazvalo malo optimizma?
- Ono što je pozitivno s tog sastanka je da su Hrvati sjeli dan prije u Mostaru, u središnjici HDZ-a BiH, iz svih pet ili šest stranaka, pogotovo iz parlamentarnih koje imaju svoje zastupnike na razini BiH, i prihvatili koncept Kreševske deklaracije kao temelj onoga što Hrvati žele u bilo kakvim promjenama Ustava. To nije nikakva velika mudrost, to je vrlo jednostavno - da su Hrvati jednakopravni uz de jure konstitutivnost imaju de facto na cijelom prostoru BiH i da što tražimo za sebe isto trebaju imati i druga dva naroda.
Karolina Bognar
|
