Hatepogodak

Unatoč naslovu, ovaj tekst se bavi puno bližom tematikom – hrvatskom privatizacijom i njezinim korijenima. Motiv za pisanje ipak je morao doći iz daleka. Venecuelanski predsjednik Hugo Chavez odlučio se na stvaranje društvenog vlasništva od državne imovine (tj. državnog vlasništva). Na taj način želi osigurati da se čak i ukoliko se (mirno ili nasilno) promijeni državni vrh osigura pravednija raspodjela bogatstva među građanima Venecuele.

Razlika od par slova predstavlja ogromnu razliku ako se stvari stave pod povećalo. Vlasnik državne imovine je država i njezine institucije tj. trenutno vladajuća politička elita. Vlasnik društvene imovine je narod odnosno društvo.

Malena linkvistička razlika bila je 90-tih dovoljna da država razvlasti svoje građane njihove kompletne imovine. Ljudi koji su svojim doprinosima izgrađivali sve što se u ovoj državi izgradilo kroz 50 godina su ostali bez svega jednim potezom pera. Odjednom je odluka o prodaji tvornica i svih društvenih poduzeća bila autonomna odluka državnog vrha. Odluka o tome što će se prodati i po kojoj cijeni više nije bila u rukama radnika tadašnjih OOUR-a već autonomna odluka državnog vrha.

Razlika društvenog i državnog ulazi u srž vlasništva kao temelja kapitalističkog sustava. Ukoliko 100 hektara zemlje pripada državi država odlučuje kada će je, kome i po kojoj cijeni prodati. Ukoliko istih 100 hektara zemlje pripada primjerice zadruzi od 10 seljaka tada će se ona moći prodati samo ukoliko se barem 6 seljaka složi sa tom odlukom i po cijeni koju oni odrede.

Isto vrijedi i za nekadašnje OOUR-e koji su bili društveno vlasništvo svih onih koji su u njima radili. Samo kada se obratan proces od ovog venecuelanskog događao u Hrvatskoj u jeku rata nitko nije pridavao pažnju maloj lingvističkoj promjeni u hrvatskom zakonodavstvu. Oni koji su takve stvari primjećivali prozivani su smušenjacima, smutljivcima, mutikašama i bezglavnicima, jalnuškim diletantima i jednostavno - prodanim dušama.

Mala lingvistička promjena koja je kod javnosti prošla uglavnom nezapaženo zbog rata postala je temelj za sve ono što danas nazivamo privatizacijskom pljačkom. Državni vrh je mogao raspolažući kompletnom društvenom imovinom nahraniti pohlepu svojih trgovaca oružjem ili devizama dajući im višestruko vrijedniju imovinu u zamjenu za njihove usluge.

U nevjerojatno kratkom roku novonastala situacija podijelila na građane koji su bili jednaki u siromaštvu na one prve i druge kategorije. Na one koji žive u inozemstvu sa debelim računima i mutnom prošlosti i one koji se bore za egzistenciju na dnevnoj bazi.

Država koja se danas tako zdušno trudi da namiri Crkvu ili strane državljane za nacionaliziranu im imovinu od prije 50 godina možda bi ipak trebala razmisliti i o svim onim građanima kojima je ona sama oduzela imovinu prije ne tako davnih 15 godina. Ili bi o tome trebali početi razmišljati birači. Vlasništvo je ipak u kapitalizmu neotuđivo.

Kako su se HSLS i HSS odlučili za koaliciju evo nekoliko argumenata zbog kojih smatram da je to definitivno najgora opcija na hrvatskoj političkoj sceni. Najgora za Hrvatsku i njene građane, ali i za sve ostale političke stranke.

Za naslov je uzet citat iz pjesme jednog malo malog zaboravljenog benda. Originalna pjesma je nastala kada se jednom moćni HSLS rascijepio po treći ili četvrti put (kao da tko još broji), ali mislim da je i danas aktualna za hrvatsku "liberalnu" politiku.

Prije svega mislim da u Hrvatskoj ne postoji liberalna opcija. Ono što se prodaje pod liberalno nema nikakve veze sa onim što riječ liberalno znači u drugim zemljama i razvijenim demokracijama. U Europi liberalizam je prvenstveno opcija krupnog kapitala, obrtnika i poduzetnika. Politička struja koja zastupa njihove interese i koja je iznimno aktivna u sferi gospodarstva. Kod nas je liberalizam neki nedefinirani "soft-nacionalizam" koji sa gospodarstvom nema nikakve veze.

Uostalom znate li kojeg ekonomista iz redova liberala osim možda Vojkovića koji je ionako samo šminka za neke druge krupnije interese. HSLS (i LS) je stranka profesora, pjesnika, književnika, antropologa, pisaca... Ljudi kojima liberalizam i sloboda prvenstveno znači slobodu tvorbe stiha bez rime, a ne ekonomsku slobodu privatnog poduzetništva i kapitala.

Pa onda još ovo udruživanje sa HSS-om. Mislim da ne postoji ideološki udaljenija stranka sa kojom bi se liberalna opcija mogla povezati. Već vidim kako je izgledalo programsko usaglašavanje.

Seljak: Mi smo za zaštitnu cijenu mlijeka od 3 kn po litri za proizvođača i državne subvencije po kravi od 1000 kn.
Liberal: Mi smo za slobodno tržišno određivanje cijena i ukidanje državnih subvencija.

Seljak: Mi smo za određivanje fiksne otkupne cijene za pšenicu od 1,5 kn po kilogramu i državne poticaje po svakom zasijanom hektaru.
Liberal: Mi smo za slobodno tržišno određivanje cijena i ukidanje državnih subvencija.

Seljak: Mi smo da se zaustavi pljačka seljaka od velikih firmi i nemoralnih poduzetnika, da se zabrani uvoz svih poljoprivrednih proizvoda koje možemo sami proizvoditi.
Liberal: Mi smo za slobodno tržišno određivanje cijena i politiku otvorenih granica i otvorenog tržišta.

Seljak: Pa kolega, mislim da smo se programski usaglasili i da nema prepreka za zajednički izlazak na izbore.

Jedini razlog zbog koje ove dvije opcije idu zajedno na izbore je nada da će ih nakon izbora trebati i HDZ i SDP za formiranje Vlade i da će sa svojih par glasova moći izvući puno veću korist od svoje realne snage među biračima. Cilj je naravno izvlačenje državnog novca, natječajnih poslova i pozicija u državnim firmama malobrojnom članstvu i interesno povezanim pojedincima.

Kako će ta opcija samo biti kamen oko vrata bilo lijevoj bilo desnoj budućoj Vladi, a služiti će samo interesima male skupine pojedinaca nadam se da će biti prvi na listi za odstrel u kampanji svih ostalih stranaka.

U nedavnom pregledavanju onog što jedan prijatelj naziva "nepočešljane misli" naletio sam na jednu staru ideju koju ne mogu ostvariti. Zadržavanje dobrih ideja koje ne možeš ostvariti je grijeh, pa evo je za one koji misle da mogu. Osim toga s obzirom da su burze ovih dana u centru pažnje mislim da je pravo vrijeme da se potencijalno katastrofalni događaji stave u umjetnički kontekst.

Nastala je negdje u vrijeme kada sam pratio projekt Dalibora Martinisa (stranica mu se raspala pa nema linka) koji je po hrvatskim planinama svaki vikend prehodavao kretanje dionica njegovog fonda koje je nakon 365 dana podijelio posjetiteljima na prezentaciji projekta.

Sastoji se u sličnom konceptu samo za umjetnike sa više glazbenim preferencijama. Ako na bilo kojem playeru uključite vizualizacije vjerojatno ćete moći odabrati i neku od onih koja će glazbu koja svira iscrtavati poput linije grafikona. Uglavnom grafikon prati glazbu po prethodno isprogramiranom algoritmu gdje svaka visina note iscrtava svoj dio krivulje.

Moja ideja kreće iz suprotnog pravca. Svi burzovni indeksi (i dionice na njima) svakodnevno marljivo iscrtavaju brojne grafikone. Kako bi oni zvučali kada bi se obradili i pretvorili u glazbu?

Samo Nasdaq je do sada stvorio toliko dnevnih, tjednih, mjesečnih, godišnjih i višegodišnjih grafikona. I svaka dionica je radila to isto tako da vjerujem nije problem pronaći gotovo svaki uzorak krivulje koji bi jednom konceptualnom glazbeniku pasao za njegov rad. Osim toga sa svakom krivuljom je moguće napraviti manipulaciju da se produži ili skrati os x ili y kako bi se dodatno postigao željeni oblik, kao i izabiranje proizvoljnog perioda (u danima/tjednima/mjesecima/godinama).

Nakon toga trebalo bi po suprotnom algoritmu od onih koje koriste music playeri pretvoriti grafikone u glazbu kako bi čuli kako zvuči Nasdaq. Pri tom bi ambiciozniji i sposobniji umjetnik mogao pretvoriti npr. dionice Yahoo-a u puhačke dionice, dionice Googla u gudačke dionice i sl.

Jedno sam vrijeme razmišljao i o slanju koncepta gosp. Martinisu, ali sam na kraju ipak odustao. Mislim da bi on to uspješno proveo u djelo. Do trenutka kada netko ostvari ideju (a prije ili poslije će je se još netko sjetiti negdje na ovoj maloj planeti) nastojte padove na burzama promatrati kao prekrasne zvukove, a ne kao ozbiljne tektonske poremećaje svjetske ekonomije. O tome više u nekom drugom postu.

Dobrodošli u proljeća 2007. godine. Za potrebe Vaših novoprobuđenih sokova gosp. Mika je skladao svoj "Grace Kelly", pjesmu koju ste svi čuli, ali je vjerojatno do sada niste stigli skinuti. Da li je želite skinuti, naravno, nije upitno i može se obaviti bezbolno na adresi

Mika - Grace Kelly

a originalni video kao i neke live izvedbe Jubito ljubitelji mogu pogledati na adresi

Mika - Grace Kelly video

Pjesma je čista energija spakirana na način da ju nećete imati problema čuti 10 puta za redom, te se svakako preporuča uzimanje jedne doze prije svakog radnog dana.

Kako je pjesma sa autorovog debi albuma možemo se samo nadati da će poslušati jedan od mojih omiljenih Murphyjevih korolara

"Ako ti pođe za rukom otprve, nastoj ne izgledati previše začuđen."

I slijedeća tri programa mogu slobodno ići pod geslo "don't live to geek; geek to live". Sva tri služe da uhvatite malo konce svog života zbrkanoga. Sva tri su iz freeware kategorije i predstavljaju svojevrstan paket za informatizaciju svakodnevice.

1. Essential PIM

je Personal Information Manager odnosno spoj kalendara, liste obveza, kontakata i bilješki. U biti radi isto što imate i u paketu sa Outlookom, ali je grafički puno ljepši i besplatan. Zasigurno najbolji od besplatnih PIM-ova. Sve sprema u jednu datoteku koju lako možete backupirati. Kontakti se lako mogu importirati ili eksportirati u druge programe u više formata, a bilješke se mogu grupirati u foldere i podfoldere, automatski javlja o rođendanima ljudi iz kontakt liste tako da nikoga nikada nećete zaboraviti. Kada se jednom naviknete na ažuran PIM postaje sastavni dio računala. Program je preveden na hrvatski. Skinuti se može sa linka

http://www.snapfiles.com/get/essentialpim.html

2. Copernic Desktop Search

je Desktop Search Engine. Mnogi će reći najbolji na tržištu. Copernic omogućava pretragu svih dokumentata na Vašem računalu do iznimne dubine. Ako se više ne sjećate kako se Vaš dokument zvao ili gdje ste ga spremili biti će dovoljno da se sjetite par riječi iz njega i da ga Copernic pronađe. Podržani su gotovo svi formati zapisa, a moguća je i pretraga e-mailova pohranjenih na računalu. Rezultati pretrage su izbačeni po kategorijama, a moguće je i suziti pretragu po više kriterija od onog što imate na običnom Windows Search-u. Prvo indeksiranje će trajati malo duže, a nakon toga program indeksira dokumente kada je računalo upaljeno, a ne koristi se. Skinuti se može sa linka

Copernic Desktop Search

3. Money Manager EX

je malo poznati iako daleko najbolji program za osobne financije. Većina drugih besplatnih programa dozvoljava korištenje samo jednog računa, a više računa nuditi u verziji koja se plaća. Ovaj program nudi besplatnu podršku za neograničeni broj računa što je nužno ako mislite dovesti financije u red. Tako čak i Vaša kasica prasica za ljetovanje može biti tretirana kao zaseban račun. Računi mogu biti u različitim valutama, a podržana je i automatska konverzija kod transakcija sa računa na račun. Zbirni račun svih računa sve izražava u baznoj valuti tako da će 1000 eur na nekom od računa u zbirnom biti zbrojeno kao da imate 7400 kn. Isto tako podržani su različiti izvještaji o vašim prihodima i rashodima, a postoji i mogućnost evidencije imovine u dionicama, nekretninama i sl. Program je preveden na hrvatski. Skinuti se može sa linka

http://sourceforge.net/projects/moneymanagerex/