30.07.2005., subota

Hohner Blues Blaster iskustvo by Screamin' Yeah Zhalac

Budući da se možete upoznati s točnim tehničkim detaljima o Hohner blues blaster na ovom blogu, iznijeti ću vlastito iskustvo. Prvi puta sam se susreo s mikrofonom za harmoniku na koncertu Hic et nunc u kojem pjeva i svira harmoniku Bruno Subiotto (ex Spoons). Imao je odličan zvuk i uhvatio sam ga u backstageu gdje mi je rekao da koristi Green bullet preko Vox AC30. Tada sam shvatio da i meni nešto tako treba. Poslije surfanja po netu razmišljao sam između Green bulleta i Blues blastera i na kraju ipak se odlučio za potonji. Cijena im je otprilike ista i recenzije su hvalile oba a za Blues Blaster sam se odlučio, iskreno, jer mi je ljepše izgledao. Nakon malo raspitivanja po zagrebačkim glazbenim dućanima zaključio sam da ga je jeftinije kupiti u Sloveniji pa sam ga naručio u Brežicama za 124 eura. Mislim da se isplati jer dobijte natrag PDV koji je u Sloveniji 20 posto. Na kraju me, dakle, koštao oko 100 eura. E sad, sve sam to lijepo obavio i došao doma s novim mikrofonom, ali bez kabla. Kasnije sam saznao da kabl mora obavezno ići uz mikrofon i da je uračunat u cijenu. Nabavio sam mikrofonski kabl i uštekao se u razglas ali nikakav zvuk nije proizvodio. Naravno, kabl je bio krivo spojen. Međutim na slijedećem koncertu, sve je normalno radilo, s pravim kablom, a onda je, pretpostavljam, otišao potenciometar. Naime, kada sam ga isprobavao i svaki put kasnije, pri pojačavanju od početne pozicije prema glasnijem, potenciometar bi se «uključio» tj. proizveo onaj karakterističan zvuk («klik»), kao kad se pali radio-tranzistor, a tada se to nije dogodilo. Zaključio sam da je pokvaren i budući da je još uvijek bio pod garancijom, reklamirao sam ga u dućanu u kojem je kupljen. Poslan je u Hohnerov servis u Sloveniji, u kojem nisu isto znali što se dogodilo, pa u središnjicu u Njemačku. Iz Njemačke su poslali NOVI mikrofon i tek sad sam vidio kako sam ga trebao i prvotno dobiti. U lijepoj kartonskoj kutiji na kojoj piše Blues Blaster i sjaji se fotka mikrofona, s kablom unutra. Tada sam uključio mikrofon u vlastito pojačalo (Fender Blues Deluxe) s originalnim kablom. Međutim, i tada nije bilo zvuka. Zanimljivo je da nije došlo do već ranije opisanog «klika» već se potenciometar vrtio kao svaki drugi. Tu sam već poludio. Otišao sam u kod Djigija (vježbaona u Zagrebu, pored Cibone, a možete nabaviti i dosta opreme po normalnim cijenama) koji mi je napravio ispravno spojeni kabl i otada nisam imao problema. Zašto se sve to događalo s kablom, nemam pojma, ako se netko kuži u to neka objasni. Iznio sam svoje iskustvo da se eventualno netko tko misli kupiti nešto slično može ravnati. Također, rekli su mi, a ja to primjenjujem, da je na razglasima potrebno uključiti «Phantom» funkciju koja daje snage mikrofonu. A sada, dosta o tehnikalijama, jer mogli se shvatiti da se u to ne razumijem pretjerano. Ono što je bitno je, svakako, zvuk. Zvuk je jednostavno odličan. Lagano prirodno distorziran kad se svira na «clean», pun i dovoljno glasan. Glasnoća mi je naročito bitna jer sviram u bandu koji je dosta glasan i treba mi kvalitetan mikrofon da harmonika dođe do izražaja (nekad i previše, pa se zna dogoditi da probijem bubnjiće Biljanu kad stoji blizu zvučnika, he he). Osobita je milina kad uključim drive na pojačalu kojim se dobija masna, prljava patina koja odgovara stilu glazbe koju sviram. Znali su crni majstori što je dobro. Bitna mi je glasnoća jer i pored što sviram usnjak, pjevam i back vokale tako da sam s ovim mikrofonom dobio i na distorziranosti vokala, što me osobito veseli. Ista se lijepo može kontrolirati potenciometrom, tako da kad usred svirke shvatite da vas se ne čuje, jednostavno se pojačate. Moram reći da smo nedavno bili u studiju i da sam, pored svih onih finih studijskih mikrofona, koristio jedino moj, ne samo za usnu, već sam i sve back vokale snimio preko njega i svog pojačala i jako smo zadovoljni zvukom koji je postignut. Pored svih ovih poteškoća koje su se dogodile, svima koji sviraju usnu preporučio bih ovaj mikrofon. Pozdrav

- 21:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Harmonica Honker

Ovaj mikrofon prstenastog je oblika, lagan je i skroz je gumiran zbog čega je jako udoban za sviranje a dizajnom je omogućeno postizanje wah-wah zvuka dlanovima i prstima. Ugrađena elektronika daje zvuk koji varira od skroz čistog do ubojitog Chicago blues zvuka. Web stranica The Harmonica Honker sadrži audio semplove ovog mikrofona isprobanog na više različitih pojačala i semplove sa žive svirke pa svakako proučite detaljnije ovu stranicu.

- 21:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Harmonica Album

- 21:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.07.2005., srijeda

Strnad Mic for 10 Hole Diatonics

Ovaj mikrofon dizajniran je da uhvati pravi zvuk harmonike i prvi je model koji kupi sav zvuk za razliku od otvorenih mikrofona. Strnad odgovara za gotovo sve diatonske modele i reproducira jednak zvuk preko svih oktava. Osim za modele sa 10 polja postoje Strnad mikrofoni i za 12 i 14 polja. Zbog svog oblika i lakoće je jednostavan i lagan za držati a problem sa feedbackom je reduciran dizajnom koji zarobljava harmoniku. Mnogi gitaristi koji sviraju harmoniku sa stalka oko vrata koriste ovaj mikrofon upravo zbog njegove lakoće i punog zvuka koji daje. Strnad ima ugrđenu kontrolu glasnoće tako da se nemorate vraćati do pojačala kako bi se smanjili ili pojačali a ima i ugrađen port pomoću kojega je omogućeno da dlanovima i prstima proizvodite tremolo ili wah-wah efekat. Preko ovoga mikrofona možete koristiti razne efekte sa pojačala ili preko pedala tako da sa malo mašte možete činiti čuda. Npr. možete koristiti distorziju da bi dobili prljav blues harp zvuk koji većina harp playera obožava.

- 22:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

I-Mic

Vjerovatno najjeftinija varijanta harp mikrofona je upravo ovaj uradi sam I-Mic koji zahtjeva samo nekoliko sati truda nakon što nabavite sve potrebne djelove. Za početak si nabavite jednu plastičnu bocu a daljnje upute pogledajte preko ovog linka. Rezultate u textu i slici očekujem na mejl a sve uspješne radove obavezno objavljujem.

- 22:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Harmonika koncerti – najave

- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sonny Terry – portret

Rođen kao Saunders Terrell 1911. u Greensboro, North Carolina, USA. U svojoj 16 godini Sonny je izgubio vid usljed dvije nesreće što ga je ohrabrilo i usmjerilo glazbi. Nakon smrti oca Terry je počeo raditi u Medicine Showu a oko ’37. povezao se sa Blind Boy Fullerom, Gary Davisom i washboard sviračem George Washingtonom s kojima je svirao na ulici u Durhamu, North Carolina. Prvi debi ostvario je ’37. snimkama gdje svira kao Fullerov harmonica player. Njegov vokalizirani stil sviranja pratio je Fullera sve do Fullerove smrti ’41. Srećom po Sonnya, Fuller je bio u zatvoru kada je 1938. John Hammond unovačio Sonnya za Spirituals To Swing koncert gdje je Sonny dobio svoje mjesto. Njegov stil sviranja i pjevanja postao je senzacija ali je imao slab efekat na njegovu karijeru. Kada se Sonny 1942. pojavio na koncertu u Washingtonu, J.B.Long koji mu je tada bio menađer, predložio mu je suradnju sa Brownie McGhee-em što je odmah urodilo gažama po New Yorku i dugotrajnoj suradnji. U New Yorku je snimao i kao frontmen i u pozadini za mnoge crno orjentirane etikete ali prve značajnije snimke napravio je za Moses Asch of Folkways što mu je bila smjernica za budućnost. Kasnih 50-ih Terry i McGhee su crnoj publici nastavili predstavljati svoju glazbu kao folk-blues a osim R&B koji je sniman za crne etikete Sonny je za Asch snimao dječje pjesme i country dance glazbu koja je ostala vrlo vrijedna dokumentacija. McGhee i Terry nisu bili bliski prijatelji ali njihovo partnerstvo proširilo je blues cijelim svijetom. Sonny Terry umro je 1986. u New Yorku. Za kraj, text Sonny Terryevog hita Digging My Potatoes.

- 22:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.07.2005., nedjelja

Fireball

Posljednja inovacija firme Audix iz Wilsonville, Oregon je ovaj Fireball model koji je specijalno dizajniran za profi harpiste a odlično odgovara i za kromatske i za diatonske modele. Audix je svoju tehnologiju razvio ranih ’90-ih a temelji se na VLM (Very Low Mass) capsuli koja daje ovom mikrofonu vrlo čist i točan zvuk otporan na mikrofoniju. Njegov raspon frekvencije omogućuje fokusiranje na određeni instrument kojeg ozvučuje bez da kupi zvukove drugih instrumenata ili ambijenta na bini. Fireball je u početku bio zamišljen kao mikrofon za vokal ali se ubrzo otkrilo da je odličan za harmoniku. Evo i nekih poznatijih stranih harpista za koje je poznato da koriste Fireball: Steve Earle, Mickey Rafael, Paul DeLay, Kim Wilson, Randy Singer, Rob Paparazzi, Harmonicats (Danny Wilson)…

- 07:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Suzuki Harmonica Microphone Set

Kod ovog univerzalnog seta najzanimljivije za istaknuti je da sadrži mali dinamični mikrofon koji se prikači na prst i time omogućuje nesmetano pokretanje prstiju i dlanova što je kod drugih mikrofona nemoguće jer su veći i mora ih se držati.

- 07:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

The Spoons – Here Are The Spoons, Anubis Records 1999.

Po meni najbolji domaći rock’n’roll album. Romeo i nejgova zadnja postava The Spoonsa su na album doslovno prenjeli ’50 s feeling i time završili svoju rock’n’roll priču. Album je mono zvukom obogatio trio koji čine: Romeo Voxtone (vocals, guitar, piano, harmonica, tambourine), Suzy Celeste (vocal, bass, guitar, organ) i Slaven B. Rich (drums). Od pjesama sa harmonikom izdvoijo bih obrade Rainin’ in My Heart (West –Moore), You’ll Never Do It Baby (Smith-Fox) i autorsku Out Of The Night, što je samo mali dio koji Spoonsi nude kroz 19 pjesama na ovom albumu. Omot i naziv albuma posveta je grupi The Sonics njihovim uzorima i uzorima mnogih sličnih bendova. E kad bi se opet okupiti barem da snime nešto…

- 07:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Frank Edwards – portret

Rođen 1909. u Washington, Georgia, USA. U ranoj dobi se zainteresirao za gitaru ali je tek ’34. dodao stalak sa harmonikom. Postao je putujući glazbenik sa bazom u Atlanti gdje je svirao sa Star Band-om. 1941. je snimio session za OKeh Records koji je postavio Lester Melrose menađer Tommy McClennana s kojim je jedno vrijeme putovao. Nakon 2. svjetskog rata smjestio se u Atlanti gdje je snimao za Savoy ’49. ali su snimke ostale neizdane do 60-ih, do kada je Edwards već prestao svirati. 70-ih je pokušao ponovo svirati ali nije uspio dobiti svoj stari zvuk. Zadnji podatak koji sam našao iz 2002. govori da Edwards još uvjek uživo nastupa po klubovima i festivalima i po mnogima je najbolji živući blues muzičar.

- 07:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.07.2005., utorak

Shure 520 DX - The Green Bullet

Legendarni Green Bullet jedan je od najpopularnijih harmonika mikrofona. Dizajnom, oblikom i veličinom savršeno sjeda između ruku i harmonike a magnetski elementi daju mu klasični blues harp zvuk. 520 DX je noviji Green Bullet model koji za razliku od prošlog 520 D’s ima potenciometar za kontrolu glasnoće što je vrlo korisno kod sviranja u nekim situacijama, i ima novi hrapavi dinamički nabijen zvuk. Iskustva, recenzije i savjeti su dobrodošli a za kraj evo i jedan link na galeriju harmonika mikrofona.

- 22:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Hohner Blues Blaster

Blues Blaster zapravo je kopija JT-30 crystal mikrofona firme Astatic iz Conneaut, Ohio USA. Firma Astatic je ovaj harmonika mikrofon izradila za Hohnera a zadnja verzija Blues Blastera dolazi u tamno plavoj metalik boji sa kromiranim prednjim djelom, tradicionalnog bullet oblika i sa potenciometrom glasnoće. Kristalni elemenat daje ovom mikrofonu idealan zvuk za blues a i za druge stilove. Većina profi harpista koristi ovaj mikrofon sa manjim gitarskim pojačalom. Kabel se čini mi se kupuje posebno pa je potrebno kupiti kabel sa XLR konektorom na početku i sa MONO a1/4" ulazom na kraju kao kod gitare. Ako ste isprobali ovog ljepotana, moj mejl čeka na recenzije i iskustva.

- 21:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.07.2005., nedjelja

Thee Knuckleheads – Garage Soul Instrumentals, Listen Loudest 2004.

Ovaj album prošlogodišnje je reizdanje prvog demo snimka “9 Garage Soul Instrumentals” iz 2002. Te godine svirali su se samo instrumentali a demo je prepržen u preko sto primjeraka i podijeljen prijateljima i na koncertima. To je period koji volim zvati rani naklhedsi jer kako su se mijenjali ljudi u bendu mjenjao se i zvuk i stil benda. U to vrijeme smo zapeli za uho mnogima pa tako i Zdenku Franjiću koji nas je odmah ubacio na kompilaciju “7. Bombardiranje New Yorka” a nakon dvije godine odlučio je i izdati taj prvi demo. Za ovu priliku je Bruno (crtač i dizajner omota) obojao stari omot a na albumu se nalazi i jedna bonus pjesma iz tog perioda tako da ih je sada 10. Kako nemogu biti objektivan za recenziju, mogu ponuditi samo ove tehničke podatke i link na stranicu. Demo recenziju “9 Garage Soul Instrumentals” pročitajte na Ispod Zemlje a ovo reizdanje možete naručiti preko Zdenka Franjića, Slušaj Najglasnije.

- 10:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Hammie Nixon – portret

Rođen je 1908. u Brownsville, Tennessee, USA gdje je bio vodeći harmonica player. Često je posjećivao Memphis svirajući u uličnim bendovima kazoo i harmoniku. U suradnji sa Sleepy John Estes-om i James ‘Yank’ Rachell-om, snimao je 20-ih i 30-ih predivnu tužnu glazbu. Veliki utjecaj na njega imao je John Lee ‘Sonny Boy’ Williamson a kasnije Little Walter. 1962. Nixon je dokazao da je otvoren i za tip glazbe drugačiji od njegove harmonike pune tuge pa je sa Estesom krenio na turneje i snimao do Estesove smrti. Kasnije je Nixon nastavio svirati koncerte i festivale i napravio je neke snimke od kojih je većina razočaravajuća zbog prenaglašenog kazooa i njegove grube gitare. Umro je 1984. u Bronsvilleu.

- 10:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Hering Vintage Harp

Ovaj Heringov model reizdan je prije dvije godine pod serijskim imenom Hering 80th Anniversary Model. Dizajnom je gotovo identičan Marine Band harmonici ali je dosta teži jer su ugrađene extra debele pločice koje daju osjećaj kvalitete kroz puni i bogati zvuk. Tonovi pri udahu imaju tradicionalni bluesy zvuk kakav su imali harp playeri od 20-ih pa nadalje. Dakle, idealna za ljubitelje tradicionalnog bluesa i raspoloživa u svim tonalitetima.

- 10:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.07.2005., srijeda

Interview - Tomi Little Pigeon

Prvi intervju za Harp Player imao sam čast napraviti sa Tomislavom Golubanom iz Zaboka pa evo prilike da saznate ponešto o ovom harp playeru. Za početak mi reci koliko dugo već sviraš harmoniku i kako si ju prosvirao? Prvu usnu harmoniku (Blues Harp C-dur) kupio sam u studenom 1997.godine u Zaboku ponukan čarolijama sa LP-a Sonny Terry-a. Tek sam kasnije saznao da je moj djed na ispaši sa stokom (konjima, kravama) sredinom 30-ih godina prošlog stoljeća žario i palio 'top-ljestvicama' lokalnih 'tranika', pa pretpostavljam da ima nešto i u genima.... Da li si svirao negdje prije Little Pigeon's ForHlill Blues-a? O yeah! Bilo je tu nekolicina lokalnih bandova i projekata, od rocka i bluesa pa do soula, funka i šansone. Neke od tih suradnji aktiviramo i u današnje vrijeme ovisno o raspoloženju, vremenu i potrebama. Naravno, sve je to jedna dobra zaje......! Kako je nastao Little Pigeon's ForHill Blues? U gore spomenutim inim varijantama bio sam poprilično neshvaćen glede svojih blues (acoustic, delta) potreba. Nije bilo u blizini nikog zainteresiranog za blues svirku, a kamoli za akustičnu varijantu. Tada je 'Nidzo' (Nikola Herceg – bas gitara u LP'sFHB-u) na (ne)sreću završio na odsluženju vojnog roka. Tamo je upoznao svestranog Antišu (Ante Prgin – akustičnjak u LP'sFHB-u) i za vrijeme 'slobodnog vikenda' doveo ga u zagorje na koncert Fighting Fish-a (jedan od projekata iz pitanja br.2). Haa, ljubav na prvi pogled! Kad napokon čuješ da netko 'stisne' gitaru kak spada i da uz to može i popričati o blues-u.... WOOW! Nakon vojske me Ante nazvao, piknuli smo dvije probe i gas na svirku. Nastupali smo kao duo pod imenom AP/LP Low Voltage (šala na AC/DC) ali zbog kompliciranog naziva (netočne najave na svirkama, festivalima i sl.) 'pojednostavnio' sam priču te smo se prozvali ForHill Blues (blues za breg(e); ZaGorje Blues). Little Pigeon (moje prezime GOLUBan) ti je umjetničko ime koje sam morao imati za vrijeme 'WHF 2001' u Trossingenu, Njemačka pa smo to spojili. Vrlo simpatična fuzija (izgleda samo meni) jer i dalje nitko nema pojma kak se to čita, izgovara,... Prvu svirku imali smo krajem 2001. te smo djelovali isključivo kao duo. Nidzo nam se sa svojom bas gitarom pridružio krajem 2002. i to je osnova koja je aktivna do danas. S vremena na vrijeme ubacimo goste (dodatne gitare, banjo, dobro, piano, udaraljke,...) ali u načelu je svaka normalna live svirka koncipirana 30% duo akustična varijanta i 70% trio komplet – ovisno o potrebi, prostoru, angažmanu.... Vidim da ste vrlo angažirani i da svirate i po dva puta tjedno. Koliko traju vaše svirke u prosjeku i može li se zaraditi od bluesa? Neki hrvatski prosjek je tri seta po 30 minuta ali nije pravilo. Prilagodimo se potrebama prostora i publici. Naravno da u cijeloj toj priči pokušavamo nešto i zaraditi, nekad je uspjeh veći, nekad manji.... Da li svirate i izvan granica? Imali smo neke izlete preko grane ali neznatno. Cool suradnja je ostvarena u Sloveniji, bili smo dva puta u Milanu i ja u već spomenutoj Njemačkoj. To je područje oko kojeg se tek treba angažirati. Izdvoji neke tebi najznačajnije svirke? 2002. * Koncertna dvorana «Vatroslav Lisinski», «Nove nade jazz-a» uz direktni prijenos na Hrvatskom radiju «Drugi progam», 19. travanj, Zagreb * festival «Blues Weekend» sa direktnim 50-minutnim radio prijenosom na Drugom programu Hrvatskog radija, 29. studeni, Split 2003. * HRT, snimanje dokumentarne emisije "Jazz za početnike - Kako slušati Jazz?" emitirane u sklopu Obrazovnog programa Hrvatske televizije, Zagreb * festival uličnih svirača, «Cest is D'Best» 27. i 28. lipanj, Zagreb * festival ulicnih šetača «Špancir Fest», 29., 30. i 31. kolovoz, Varaždin * HRT, nastup u emisiji «Crno-bijelo u boji» 30. kolovoz, Zagreb * festival usne harmonike »Budweiser Bluesharp Fest Zagreb», Blues And Rock & Roll Bar «Purgeraj» 23. listopad, Zagreb 2004. * Jazz club «Satchmo», 29. travanj, Maribor, Slovenija * «Old Fashion Cafe» 8. i 9. lipanj i 10. studeni, Milano, Italija * festival «LENT» 10. srpanj, Maribor, Slovenija 2005. * međunarodni festival «Century of Blues», «BP Club», 15. siječanj, Zagreb * otvaranje koncerta američkom sviraču akustičnog bluesa Guy Daviesu, «Tvornica kulture», 06. travanj, Zagreb * otvaranje koncerta bluesmanu iz Los Angelesa L.A. Jonesu & The Blues Messengersima, Bar «Purgeraj», 11. svibanj, Zagreb * 11. Međunarorni festival tradicionalnog jazza, HNK i Klub «Rogoz», 19. svibanj, Varaždin Osim autorskih stvari svirate i obrade blues klasika u svom stilu što mi se sviđa. Tko pravi izbor pjesama koje će se svirati? Većinom ja, ali prihvaćam savjete i primjedbe Da li osim Pigeon's Flighta imate još nekakve izdane ili demo snimke? Ovo je prvi i jedini objavljeni materijal LP'sFHB-a. Izdanih materijala imamo svaki zasebno u okviru nekih drugih bandova i neke druge vrste glazbe. Tko zna, možda pod stare dane, kad padnu kriteriji objavimo neku 'zaboravljenu' live snimku... Kako gledaš na mnoge domaće blues rock bendove koji forsiraju obrade Hendrixa točno u ton? Ne gledam?!, iako mislim da je to nemoguće. Tko voli nek' izvoli. Svaka dobra obrada me veseli, bila točna, netočna ili kakva već... Ak' mi 'legne' super! Pošto si samouki harp player, koliko su ti seminari tj. radionice harmoniike u Trossingenu pomogle da naučiš neke nove tehnike i usavršiš dosadašnje znanje? Izrazito puno. U biti svi smo pokupili informacije na kojima moraš sam raditi. Sve je na tebi samome. Ne dogadjaju se tamo čudesa pa da prosviraš nakon 45 minuta radionice nekog majstora, ali dobiješ dragocjenu informaciju i inspiraciju. Preporučam svakom malo ozbiljnijem harpisti. Šta misliš o harmonika sceni kod nas i možeš li izdvojiti neke omiljene bendove ili pojedince? Razvija se. Puno je bolja situacija nego prije, u biti na svome je vrhuncu. Eto tvoj blog govori dosta sam za sebe. Ljudi se javljaju, dolaze na koncerte, interesiraju se za informacije. Dobro je, a bit će još bolje. Imamo i nešto novih klubova za svirku.... Omiljeni bandovi: a tko ne Omiljeni pojedinci: cure, djevojke, žene, gospodje i bake koje nam dolaze na svirke – vrlo zahvalna i kulturna publika, a što se tiče stručnih (harp) osoba: prijatelj, majstor zanata i velika dobričina = Krešo Oremuš! Omiljena harmonika? Marine Band, Special 20 Nešto za kraj ? Podržite stare (i nove) bluesere! Buy a CD! Do Not Copy Music! EPP ! = www.pigeonfhb.com

- 22:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Weltmeister BlackBird

Navodno jedna od boljih Weltmeisterovih harmonica. Omogućuje jednostavno bendanje i overblow a svojim zvukom zadovoljava i zahtjevnije harp playere. Dugog je vijeka i ima raspoložive zamjenske dijelove.

- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jazz Gillum – portret

Rođen je 1904. u Indianola, Mississippi, USA. Teško djetinstvo počelo je sa smrću roditelja nakon čega je živio na farmi sa ujakom. Rano se zainteresirao za glazbu i naučio svirati organ i harmoniku. Sa 7 godina je pobjegao od kuće i radio u poljima, trgovinama i svirao harmoniku na ulicama sve do 1923. kada je otputovao u Chicago da okuša sreću u glazbi. Ostvario je dugu suradnju sa Big Bill Broonzy-jem i 1934. počeo s njim snimati. Blues harmonica došla je na svoje 1937. kada je John Lee ‘Sonny Boy’ Williamson počeo svoju uspješnu karijeru. Bez obzira na Williamsonovu popularnost tada, Gillumu nije nitko bio blizu kao inovativnom muzičaru i uzbudljivom pjevaču. Njegova snaga ležala je u sposobnosti pisanja pjesama. Pored svega toga Gillum je 30-ih i 40-ih bio po strani jer je svirao tezgu za Bluebird/Victor etiketu i time bio dosta ograničen u svom stvaralaštvu.. 1961. snimio je album za Folkways Records i samo je marginalno sudjelovao u tadašnjem blues-boomu. Upucan je u jednoj svađi 1966. u Chicago, Illinois, USA. Pored njegove ograničenosti Gillum je snimio dosta dobrih pjesama koje su bile popularne i među crnom publikom i među bijelim kolekcionarima.

- 22:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.07.2005., nedjelja

Riječ dvije...

- 23:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Matchless Gift – Cosmic Dance, Anubis Records 1998.

Znam da nije svježe izdanje ali domaći je rock album u kojem ima usne harmonike pa je red da se spomene. Ukratko, ugodan i umirujući album sa dobrim kombinacijama usnjaka, violine, pedal steel gitare, klavira i puhačkih instrumenata. Odličan vokal i prljava usna harmonika Brune Subiota (ex Spoons) u pjesmama “Hello Godbye” i “Hidden Friend.” Na gitari Ivica Duspara (rane Majke), na basu Dražen Šimunov i bubanj Zlatko Tonković. Bend više nije aktivan ali pokušajte uloviti ovog harp playera na nastupima sa Hic Et Nunc, a za početak pročitajte interview sa Brunom koji je nedavno dao za e-zine Ispod Zemlje.

- 23:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.07.2005., četvrtak

HarpJack Multiple Harmonica Holder

Ovo je jedan zanimljiv patent koji služi kao stalak za više harmonika. Ne opterećuje vrat nego je samostojeći stalak koji se može izvući na visinu dovoljnu za sviranje u stojećem položaju. Tjelo je drveno i ima 6 ulaza za harmonike, unutar tijela se nalazi mikrofon a sa donje strane dva ulaza za mikrofonski kebel. Više o ovom patentu pogledajte na HarpJack Multiple Harmonica Holder.

- 20:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jesse Fuller - portret

Rođen je 1896. u Jonesboro, Georgia, USA. Kao veteran šatorskih nastupa Fuller je bio poznat po svom jedinstvenom one man band showu. Bas sa 6 žica svirao je desnom nogom a kombinaciju mikrofona, harmonike i kazooa imao je montiranu na stalak oko vrata. Lijevom nogom svirao je fus činelu a u rukama je imao gitaru sa 12 žica. Uspjeh je ostvario kasnih 50-ih kada se pojavio na televiziji prateći Ramblin’ Jack Elliota u pjesmi "San Francisco Bay Blues." Poslje toga je snimio 3 albuma a sredinom 60-ih je postao omiljen u ‘coffee house circuit’ nakon što ga je Bob Dylan naveo kao jednog od svojih uzora. Sličan uspjeh pratio ga je i u Britaniji za Donovanovo izvođenje "San Francisco Bay Blues" na Britanskoj nezavisnoj televiziji u popularnom glazbenom programu Ready Steady Go 1965. Umro je 1976. u Oakland, California, USA.

- 20:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.07.2005., ponedjeljak

Lee Oscar Harmonika Holder

Naravno i Lee Oskar konja za trku ima. Koliko se vidi iz priloženog ovo je stalak samo za diatonske modele sa 10 polja jer je prilično uzak. Slabašna konstrukcija ne djeluje obećavajuće kao niti uglati dizajn dijela koji ide iza vrata. Dijelovi nisu gumirani što je još jedan minus ovom stalku jer neki stalci imaju gumiran čak i dio gdje sjeda harmonika da nebi došlo do eventualnog oštećenja instrumenta.

- 19:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Konig Mayer Harmonica Holder

Sličan stalak kao Hohnerov a dolazi u mesinganoj i crnoj boji. Crni model cool izgleda pogotovo sa crnom harmonikom a umjesto standrdnih leptir matica za zatezanje ima okrugle plastične. Dio oko vrata je gumiran kao i kod Hohnerovog modela. Sve u svemu odličan stalak za prihvatljivu cijenu od oko stotinjak kuna.

- 19:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Hohner Harmonica Holder

Evo konačno nešto za gitariste i sve one koji žele biti “one man band.” Kako se manje-više vidi na slici ovo je uobičajeni Hohnerov stalak. Mesingan je i ima gumirani dio koji ide oko vrata radi udobnijeg sviranja. Osim ovoga postoji i uža varijanta samo za male diatonske harmonike ali ipak dajem prednost ovome jer nikad neznate kada ćete prijeći na recimo Marine Band SBS sa 14 polja.

- 19:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.07.2005., nedjelja

Noah Lewis - portret

Noah Lewis rođen je 1895. u Henning, Tennessee, USA. Njegova sposobnost da svira dvije harmonike odjednom (jednu sa nosom) zaposlila ga je u putujućem medicine showu ali njegovi snimci više su melankoličnog izražaja nego što odaju njega kao zabavljača. Poznata je njegova imitacija vlaka u pjesmi "Chickasaw Special." Kombinirao je svoje tehnike sviranja sa posebnom kontrolom disanja i vrlo senzitivno rukovao emocionalnim nijansama, kao solo izvođač 1927., kao vođa svog jug benda i kao član Cannon's Jug Stompers-a sa kojima je i snimao od 1928. do 1930. Njegovo pjevanje imalo je istu emocionalnu notu kao i sviranje harmonike najviše zapaženu u pjesmi "Viola Lee Blues" (koju je i Grateful Dead snimio 60-ih). Umro je od gangrene 1961. u Ripley, Tennessee.

- 02:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Will Shade - portret

Rođen je 1898. u Memphis, Tennessee, USA. Ime je dobio po svome ocu ali kako je odrastao sa bakom Annie Brimmer često su ga u okolici Memphisa zvali Son Brimmer. Rano se zainteresirao za glazbu i svirao gitaru i harmoniku. Radio je kao glazbenik u Memphisu i okolici i često se pridruživao Medicine Show-u koji je posjećivao grad. 20-ih je osnovao Memphis Jug Band čiji su članovi bili uglavnom lokalni glazbenici. Kroz bend su u različitim periodima prošli i Charlie Burse, Will ‘Casey Bill’ Weldon, Furry Lewis, Jab Jones i Ben Ramey. Popularnost ove grupe bila je najveća u periodu od 1927. do 1934. poslje kojeg su snimljne neke ploče ali je bend ostao na lokalnoj razini. Često su nastupali kao predgrupa pjevačicama Jenny Mae Clayton (Shadeovoj ženi) i Memphis Minnie. Shade je uživao i drugu kratku karijeru kad je snimao za Folkways i Rounder etikete ranih 60-ih. Umro je od upale pluća 1966. u Memphisu.

- 02:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #