31.08.2005., srijeda

Turbo Harp

Ovog puta se neradi o harmonici nego o plastičnom oklopu. Ovaj patent baziran je na popularnoj Hohnerovoj harmonici Special 20 i pruža udobnost svojim ergonomski dizajniranim pokrovom koji zatvara tijelo i pločice. Kako je tijelo oklopa plastično, automatski se eliminira kontakt sa metalnim dijelom i tako spriječava eventualne probleme sa alergijom na metal. Oblik ovog oklopa propušta manje zraka i daje specifičan zvuk. Turbo harp oklop moguće je rastaviti radi lakšeg čišćenja a dolazi u nekoliko verzija npr. za Groovy Harp, Turbo Harp AX (više za profi svirače), Turbo Junior i dr. Turbo Junior je jeftinija varijanta koja se može nabaviti u raznim bojama i namjenjena je mlađoj generaciji.

- 19:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mungos Brothers Blues Band – Live in Cotton, Samizdat, 2002.

Inače volim čuti dobar snimak žive svirke kao što je ovaj jer nema nasnimavanja i uljepšavanja u studiu već dobijete bend onakav kakav je. Ovaj koncert iz Cotton Cluba u Velikoj Gorici je prenosio i snimao Hrvatski radio iz HRT-ovog kamiona. Na cedeu je 16 živih obrada blues i blues rock klasika u kojima Krešin usnjak cijelo vrijeme neumorno brije. Neko bi možda rekao da harmonike ima i previše ali što se mene tiče nikad nije previše. Osim Oremuša na harmonici svirali su i Dražen Mišarić Mungos (gitara i vokal), Davor Mišerić (bas) i Miki Sekely (bubanj). Ukratko, ok domaći blues rock album sa puuno harmonike. Više o Mungosima na www.lupus.hr/mungosi.

- 19:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pocket Pal

Zanimljivo je kako američki hohner ima u ponudi dosta diatonskih modela koje njemački hohner nema. Npr. Official Scout Harmonica, Great Little Harp, Pocket Pal, Hot Metal, Feugo Azul, American Ace itd. Kako neznam puno o ovim modelima za sada stavljam samo sliku harmonike simpatičnog imena Pocket Pal a ostale modele možete vidjeti preko linka Hohner USA.

- 19:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Big Walter Horton – portret

Walter Horton znan kao Big Walter ili Shakey Horton, rođen je u Horn Lake, Mississipiu, 1918. i ubraja se među najbolje blues harpiste. Mnogi smatraju kako njegova harmonica ima najbolji zvuk od svih Chicago harp playera. Prvu harmoniku dobio je od oca kada je imao 5 godina i s njom je pobijedio na lokalnom natjecanju mladih talenata. S majkom kasnije seli u Memphis gdje je svirao sa Memphis Jug Bandom kada je još imao 9 godina. S njima je snimao 1927. kada je i dobio nadimak Shakey Walter po njegovom prepoznatljivom klimanju glavom. U početku bio samouki harp player ali je kasnije dosta naučio od Hamie Nixona i Will Shadea. 30-ih je svirao sa Robert Johnsonom, Honeyboy Edwardsom i drugima a kasnih 40-ih je otišao u Chicago ali se poslje vratio u Memphis radi snimanja za Modern/RPM i Sun. Od tih snimljenih sessiona je instrumental “Easy” temeljen na Ivory Joe Hunterovoj “I Almost Lost My Mind,” postao hit 1953. Prateći uspjeh hita “Easy,” Walter se vratio u Chicago i svirao sa Eddie Taylorom dok nije zauzeo Junior Wellesovo mjesto u bendu Muddy Watersa. Nakon kraćeg vremena Walter se pojavio pijan i Waters mo je dao otkaz. Kasnije su opet zajedno napravili nekoliko snimaka. Big Waltera su uglavnom opisivali kao stidljivog i nervoznog. Napravio je mnogobrojne snimke sa Johnny Shinesom, Johnny Youngom, Sunnyland Slimom, Otis Rushom, Koko Taylorom i drugima a također je podučio harmoniku mnoge svirače uključujući Charlie Musselwhitea, Madcat Rutha i Carey Bella a pričalo se da je i Rice Miller dolazio kod njega na instrukcije. Do 70-ih je svirao po folk i blues festivalima često sa Willie Dixonovim Chicago Blues All Stars. 1972. povezao se Carey Bellom i s njim snimio nekoliko dueta za Aligator Records. Pojavio se i u filmu Blues Brothers iz 1980. među Maxwell Street sviračima. Zvuk njegove harmonike bio je nevjerovatan, ponekad je zvučala kao trombon a ponekad je znao u pjesmi stvoriti određenu napetost iz koje bi razvukao dugačku notu koja “ubija.” Svirao je uglavnom Marine Band harmonike i bio je majstor u sviranju čistih nota ali prepoznatljiv i po karakterističnoj hodajućoj bas liniji. Poznat je bio po oponašanju stilova drugih harpista ali je imao svoj prepoznatljivi stil. Umro je 1981. Isječci iz Walterovih pjesama "Everybody's Fishin" i "Need My Baby."

- 19:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.08.2005., srijeda

Riječ, dvije – part 2

- 00:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

DVD preporuka - American Folk Blues Festival 1962-1966 Volume One

Nominacija za Grammy u kategoriji najboljeg videa i osvojena nagrada “Keeping The Blues Alive” (zajedno sa vol.2) Blues Fondacije već govore dovoljno za sebe. Ovaj DVD sadrži isječke sa nastupa na AFB Festivalima tako da možete uživati u izvornom bluesu Muddy Watersa, T-Bone Walkera, John Lee Hookera, Willie Dixona i drugih blues inventora. U ovim snimcima je sve što trebate znati o bluesu i sve što možete saznati o bluesu. Harmonike također ima dovoljno za sve harp fanove i to u izvedbama stilski raznolikih majstora. Od Sonny Terryeve ruralne harmonike preko klasične Junior Wellsa i virtozne Walter “Shakey” Hortona pa sve do magične izvedbe majstora Sonny Boy Williamsona. Nemoguće je opisati riječima jer nakon stotinu puta preslušanih audio zapisa i ponekih video isječaka iz blues dokumentaraca, ovo daje izvornom bluesu potpuno novu dimenziju i ako ga volite sigurno ćete uživati.. Dodatak na DVD-u su dosad neobjavljivane fotografije izvođača a dok ga ne nabavite, zadovoljite se isječcima sa ovog linka.

- 00:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

The MM Harp Harness

Novi dizajn harmonika držača patentiran od harp playera za harp playere dirktno je povezan sa mikrofonom i omogućuje nesmetano sviranje gitare, klavijatura i sl. Harmonika je priljubljena uz mikrofon na podesivom držaču a neovisna o sviraču kao što to nije slučaj kod držača koji idu oko vrata.

- 00:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Hering Blues & Black Blues

Zaboravih napomenuti pri recenziji Vintage Harpa da Hering modeli dolaze iz Brazila i poslje kave su brazilski najbolji izvozni proizvod, a diatonske harmonike najbolje čuvana industrijska tajna. Dva najpopularnija modela su Hering Blues i Black Blues. Dolaze u svim tonalitetima sa duplo debljim pločicama pričvršćenim na plastično tijelo koje daje vedar zvuk. Hering Blues je izgledom vrlo slična Honerovoj Blues Harp harmonici zbog niklovanog pokrova dok je Black Blues sličnija starom ručno izrađenom Hohnerovom modelu Pro harp.

- 00:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Joe Hill Louis – portret

Rođen kao Lester Hill 1921. u Whitehaven Tennessee, USA, učio je blues harmoniku od Will Shadea kao tinejđer a ime Joe Hill Lois dobio je po pobjedi u boksačkom meču. Kasnih 40-ih nastupao je u Memphisu gdje je postao poznat kao "The Be-Bop Boy" kada je razvio svoj one-man band nastup sa gitarom, nožnim bubnjem i harmonikom. Prve svoje snimke napravio je za Columbia etiketu 1949.prije čega je preuzeo B.B.Kingovo mjesto kao Pepticon Boy na WDIA radio postaji u Memphisu. To je vodilo ka singlu “Boogie in the Park” koji je producirao Sam Phillips za svoju Phillips etiketu 1950. Phillips ga je kasnije prebacio na Bihari Brothers, modernu etiketu za koju je snimio lokalni hit "I Feel Like A Million." 1952. Phillips je snimio Louisa sa pratećim bendom na pjesmama kao što su "We All Gotta Go Sometime" a gostovao je i nekim bandovima kao npr. grupi Prisonaires and Rufus Thomas za pjesmu "Tiger Man" (1953), gdje je odsvirao neobičan gitarski solo. Kasnije je mnoge pjesme snimao za Checker, Meteor i Ace a zadnje snimke napravio je za House of Sound nakon čega je ubrzo umro od tetanusa ’57. u Memphisu.

- 00:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.08.2005., subota

Marine Band Deluxe

Hohnerov ovogodišnji novitet je diatonska Marine Band Deluxe harmonika. Pored svih kvaliteta što ih ima original, ovaj model ima hermetički zatvoreno tijelo od drveta kruške otporno na slinu i skupljanje, i novi i moderniji vanjski dizajn.. Poboljšano je i otvaranje kanala tonova a vanjski uglovi su blago zaobljeni radi udobnijeg sviranja. Sa 4 veća vijka zategnuti su aluminijski pokrovi na harmonici radi boljeg zvuka i lakšeg otvaranja (stari model ima sitne vijke koje je teško odvrnuti), a pločice su zategnute sa tri vijka radi što minimalnijeg zračnog dihtanja. Savijanje tonova je time poboljšano a Marine Band Deluxe dostupna je u 13 tonaliteta.

- 19:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Small House Brown – Drivin' With The Blues, Samizdat 2003.

Odličan blues rock album koji kroz 12 pjesama odiše dobrim raspoloženjem i zafrkancijom kao i na njihovim živim svirkama. 10 obrada što starih što novih blues pjesama i dvije autorske u kojima mi je za uho zapeo odličan rockabilly kontrabas i naravno Krešin vratolomni usnjak. Na albumu sviraju: Stipe Brown Subašić (vocal,guitars), Mario Žuvela (doublebass), Krešo Oremuš (blues harp), Ante Prgin (drums) i special guest star Robert L. Johnson (vocal). Više informacija o albumu i bendu na www.smallhousebrown.net.

- 19:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Fender "Blues Junior"

Navodno najbolje pojačalo za usnu harmoniku. U Blues Jr. pojačalu je 15 watna lampaška platforma progurana kroz fenderov specijalno dizajniran zvučnik (12''). Kontrolna ploča sadrži poteciometre za Reverb, Master, Treble, Bass, Middle, Volume, Fat prekidač i input jack. Sa uključenim Fat prekidačem dobije se tvrdi Chicago blues zvuk kakav obožava većina ljubitelja harmonike. Junior je zapravo dizajniran kao gitarsko pojačalo pa sa lampama koje standerdno dolaze uz njega pojačalo može biti vrlo glasno ali to opet s druge strane stvara probleme sa mikrofonijom što se isto može rješiti zamjenom lampi. Sve u svemu najbolje harmonika pojačalo koje se može naći ispod 500$. Iskustva sa raznim pojačalima su dobrodošla pa komentirajte ili šaljite na mejl.

- 19:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Buddy Moss – portret

Rođen je 1914. u Hancock County, Georgia, USA. Bio je prvi harp player koji se pojavio na snimku 1930. kao jedan od članova Georgia Cotton Pickersa zajedno sa Barbecue Bobom i Curley Weaverom. Od Boba je naučio svirati gitaru i razvio je svoj stil pod utjecajem istočnjačke blues tradicije i glazbenika kao što su Blind Blake. Njegova vještina i zvuk pronjeli su njegovo ime kao najpopularnijeg Atlanta blues glazbenika 30-ih. Najviše snimaka napravio je u periodu između ’33. i ’35. ponekad u pratnji Weavera a ponekad i Blind Willie McTella. Kasnije se povezao sa Josh Whiteom pa su međusobno jedan drugom gostovali na snimkama. U te tri godine Moss je snimio oko 60 pjesama nakon čega je završio u zatvoru ’35. Pušten je 1941. i počeo je ponovo snimati sa Sonny Terryem i Brownie McGheeem. Dolazak rata je Buddya prekinio u sviranju pa je novac zarađivao izvan muzike skroz do 60-ih kada je ponovo otkriven, što je vodilo živim nastupima i snimanju nekoliko novih snimaka. Iako je većinom svirao gitaru ostat će zapamćen i kao prvi koji je snimio harmoniku. Umro je u Atlanti 1984.

- 19:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.08.2005., nedjelja

Harmonica Players Forum

Evo konačno da predstavim i prvi harmonika forum. U početku sam zamislio da blog bude kao vrsta foruma jer zbog svoje forme postanja komentara omogućuje raspravljanje na postavljene teme ili postavljanje pitanja nevezano uz temu, ali problem je jedino što u masi tema to postaje nepregledno. Npr. harpista Kresho (ne Oremuš) je stavio odličan komentar tj. savjet na savijanje tonova ali kako je ta tema išla prošli mjesec potrebno je skrolati dolje skoro na početak bloga ili koristiti prečicu iz popisa tema da bi se komentar pročitao. Bez obzira na to, ako nekoga određena tema zanima on će to i pronaći ali forum je ipak preglednija forma gdje se može beskonačno raspravljati o temama vezanim za harmoniku. Na ideju sam došao pregledavajući jedan strani Harmonica Club Forum gdje se iz diskusija na odrađene teme može doznati puno korisnih stvari o harmonikama, savjetima, tablaturama itd. Za ovaj forum pronašao sam jedan besplatan predložak sa bosansko-srpsko-hrvatskim prijevodom koji na sebi ima i dva banera sa reklamama ali nisu nametljive. Uglavnom su reklame za besplatne čuvare zaslona, smajlije, kursore i sl. Kako sam novi u ulozi administratora na forumu nemojte u početku očekivati previše od mene dok se malo ne priviknem. Postavio sam nekoliko glavnih diskusija gdje možete postati svoje teme i komentare a za početak je potrebno logirati se i kreirati svoj profil tako da će se moći vidjeti kada je neki harpista online i sve o dotičnom iz njegovog profila. U gornjem djelu foruma ispod headera imate link "Kako koristiti ovaj forum ?" s detaljnim uputama. Mislim da će ovaj forum biti dobro mjesto za virtualno harmonika druženje i razmjenu iskustava. Link na forum stoji u dnu gornjeg desnog boxa i svi ste pozvani, a sada svečano proglašavam Harmonica Players Forum otvorenim.

- 14:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.08.2005., petak

Interview – Krešo Oremuš

Evo konačno sam uspio napraviti intervju i sa već spomenutom legendom Krešom Oremušom, trenutno Small House Brown harpistom iz Oroslavja. Dok čitate intervju poslušajte i Krešin usnjak iz mp3 rubrike snimljen sa Mungos Bros. BB. Počet ću sa klasičnim pitanjima, kad i kako si prosvirao harmoniku? Kao klinac sam uočio usnjak u ladici s bombonima kod susjeda kod kojeg je moja prabaka čuvala još manjeg klinca. Bombone smo dobili ali harmoniku nismo smjeli pipnuti jer je bila djedova uspomena iz rata. Tada se zapalila želja za sviranjem koju još uvijek gasim. Svirao sam razne harmonike no prvi Blues Harp sam dobio 1981. od sestrične. Navedi neke svoje uzore koji su pridonjeli tvom stilu sviranja? U principu nisam imao uzora jer nisam imao nikakvih blues snimaka kod kuće kad sam počeo svirati, kasnije sam uočio da mi stilski najviše odgovara Paul Butterfield, Robin Ford, Nine Below Zero i sl. Ali nemam jedinstveni uzor koji bih posebno izdvojio. Gledao sam te sa Mungos Brothers Blues Band-om i sa Smal House Brown, da li je bilo još kakvih bendova prije toga? Da. Najdulje sam svirao sa Blues Power Bandom i Valerijom Nikolovskom no prije toga sam dosta svirao sa prijateljima Medom i Mikijem po kletima, planinarskim kućama, gitarijadama i grabama uglavnom akustično. S Knezić Mirkom (gitara) sam čak nastupio i na proljetnoj reviji jazza u Hrvatskom glazbenom zavodu što je bilo odlično prihvaćeno i dalo mi daljnji podstrek. Koliko često sada imaš svirke? Vrlo često. Gotovo svaki vikend sa smoličima a tu i tamo se nešto odradi i sa drugima u studiju ili uživo. Pogledajte www.smallhousebrown.com i prosudite sami jer su upisani odsvirani koncerti. S kojim bendom ti je bilo najluđe nastupati? Ovo mi je najteže pitanje. Svirao sam koncert sa Little Featom u SAD-u no neznači da je to bila najluđa svirka. Istina, bio sam uzbuđen što su me tako velike legende pozvale u goste no ništa mi manje nisu lude ni druge svirke a bilo ih je zaista puno. Svaka je svirka priča za sebe i svaka je posebno luda ako se daješ maksimalno bez obzira s kim sviraš i kome sviraš. Ako to radiš sa srcem i dušom to se osjeća i vraća, to je pravi doživljaj. S bendom Small House Brown mi je svaka svirka sve punija i doslovno luđa. Ponekad mi to liči na zahuktalu lokomotivu, uvijek se dogode nove improvizacije bez imalo vježbe i dogovora što ispunjava i publiku i nas. To je magija. Koliko postoji snimaka i izdanja na kojima te ima sa harmonikom? Smatram da je muzika živa pa su tako i snimke na kojima me ima uglavnom snimljene uživo. S Valerijom Nikolovskom na «The Bright Side of The Blues», «Easy Street» i «Open» na istoimenom cd-u, kompilacija «Jazz From The Wood» s Mungos Brothers BB kojima sviram i na cd-u «Live in Cotton Club» i «On The Stage Forever» izdanom u SAD-u. Na cd-u «Jutro» Čede Antolića sviram dvije pjesme, sa Pecom Petejem & New Blues Power sviram na albumu «Live in Split» a zadnje snimke sam radio sa Pištom (Hard Time) no to je još u izradi. Posebno me veseli album «Drivin' With The Blues» od Small House Brown koji je snimljen u tri sobe na način kako se to nekad radilo u povojima snimanja muzike. Na tom albumu nam gostuje i pjevač iz SAD-a Dr. Robert L. Johnson. Sviđa mi se tvoj prljavi zvuk harmonike pa nam odaj tajnu, koji mikrofon i pojačalo koristiš na svirkama da bi postigao takav zvuk? Sada koristim prastari Green Bullet koji mi je ujedno i draga uspomena jer sam ga dobio od uličnog svirača u Eureka Springsu. Pojačalo Fender Blues Junior – ZAKON! Nekad koristim mali jeftini mikrofon «bubicu» kupljenu u čipoteci jer mi daje osjećaj slobodnih ruku no problem je što se teško kontrolira mikrofonija. Na nekim studijskim svirkama koristim Hohner Blues Harp Pick Up Sistem. Primjetio sam da na koncertima imaš običaj baciti harmoniku među prve redove i nastaviti sa drugom. Jedan moj poznanik je na koncertu uhvatio harmoniku pa mi ju je poslje koncerta pokazivao sa oduševljenjem. O čemu je rječ, deformira joj se zvuk ili ih imaš na bacanje? Bacim ju jer mi se blago pokvari a nekome će biti kao nova. Znam da se harmonika može i popraviti no s obzirom na moj agresivni stil sviranja to sigurno nebi dugo izdržalo. Ovako se nadam da će netko još možda i prosvirati a mnogi niti neznaju kako izgledaju prave blues harmonike pa nek vide, nisam ni je znao.Uglavnom još nitko nije bio žalostan zbog te moje navike. Izdvoji neke tebi dobre domaće harpiste? Gospodin Branko Kralj unatoč godinama još uvjek praši jazz i voli podijeliti dobar savjet. Neven Mijač, izvrstan tehničar i učitelj mnogih, probija barijere sviranja uz pomoć elektroničke opreme i naravno Tomislav Goluban koji može biti primjer i poticaj mladim glazbenicima jer svirajući svega nekoliko godina, radom i upornošću «drma» po najvećim blues festivalima hrvatske i šire. U ostalom malo nas je i svi smo dobri. Nije sviranje trčanje pa da gledamo tko je bolji. Šta misliš o harmonika sceni kod nas? Usnoharmonikaši su osuđeni na krvavi rad jer se nemogu šlepati u bendu. Osim toga malo je bendova koji trebaju harp tijekom cijelog nastupa. Neozbiljno smo shvaćeni jer se usna harmonika smatra džepnim instrumentom za tračenje vremena mornarima, skitnicama, bykerima i ostalim niš-koristi tipovima. No u zadnje vrijeme se ipak nešto pomiče na bolje. Treba samo svirati. Najdraža harmonika? Svaka ispravna! Zezam se, Blues Harp na sceni a Pro Harp u studiju. Iako nisam previše izbirljiv posebno mi je draga jedna Blues Harp koju mi je poklonio prijatelj Darko a umjesto limenih je napravio drvene korice od ebanovine. Drvo joj daje posebnu toplinu što se tiče zvuka i izgleda. Hvala Darko. Trebao bi ih napraviti više, a možda i ne, ovako ju imam samo ja...ha ha ha !!! Savjeti za početnike? Nemojte štedjeti harmonike, navalite kao da razvaljujete vrata! Ako sastavljate bend, uvijek odaberite ljude s kojima možete funkcionirati i kad nesvirate. Nešto za kraj? Pozdrav svim harp playerima i ljubiteljima, pozdrav autoru bloga i sudionicima u komentarima. Hvala što ste me potražili.

- 21:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vintage Mic – 55SH Series II

Ovaj mikrofon je spoj klasičnog starinskog izgleda i modernih akustičnih komponenti koje zadovoljavaju današnje standarde pri sviranju. Performanse ovog mikrofona omogućuju hvatanje zvukova samo iz neposredne blizine i sviranje u blizini zvučnika bez problema sa mikrofoniom. Vokalu i harmonici pruža klasični Shure zvuk i idealan je za akustičnu svirku. Minus je jedino što je dosta skup.

- 21:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

In-Line Volume Control

Ova zgodna stvarčica je nadogradnja za harmonika mikrofone koji nemaju na sebi kontrolu glasnoće. Dizajnirali su ga harp playeri a pruža jednostavnu i sigurnu kontrolu glasnoće kada ju trebate i smanjuje probleme sa mikrofonijom. Potenciometar koji je izabran isti je kao i onaj koji Shure koristi na popularnom 520-DX Green Bullet mikrofonu.

- 21:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sonny Boy Williamson I - portret

Dakle John Lee Williamson, originalni Sonny Boy rođen je 1914. u Jackson, Tennessee, USA. Kao djete je počeo učiti harmoniku a kao tinejđer je u Tennesseeju svirao sa glazbenicima okupljenim oko Sleepy John Estesa. Nakon 3 godine provdene u Chicagu Sonny Boy je ’37. snimao svoje rane snimke koje su još uvjek bile pod utjecajem Estesa. Williamson je bio izuzetan glazbenik djelom zbog zbog svog stila pjevanja koji je bio kontrolirana verzija njegovog mucanja a najviše zbog sviranja harmonike. John Lee absorbirao je Hamie Nixonov stil i oblikovao blues harp stil u ono što se pola stoljeća kasnije naziva moderni blues harp stil.. Uglavnom je svirao u cross-harp štimungu u kojem je većina tonova na udah. Savijanje tonova koje mu je bila osnova sviranja, razne tehnike kontrole disanja i sviranje jezikom utjecale su tada na mnoge blues harpiste. Sonny je bio majstor ovih tehnika i svojim sviranjem postavio je standarde blues harpistima skroz do danas. Snimao je solo i kao pratnja drugima a njegova glazba se periodično razvijala i mijenjala pa je pred kraj života svirao ozvučen preko pojačala praćen jakim ansamblom. Izuzev svoje loše navike da se potuče kad se napije Sonny je bio vrlo cijenjen među hapistima od svojih vršnjaka Walter Hortona i Drifting Slima do mlađih kao Junior Wellsa i Billy Boy Arnolda koji je u jednom intervjuu rekao da ga je Sonny Boy naučio kako da “guši” harmoniku. U Forrest City Joe dobio je odanog imitatora i rivala kojem je pokušao zabraniti snimanje pod imenom Sonny BoyWilliamson ali stariji Sonny Boy - Rice Miller snimao je pod tim imenom tek nakon smrti John Leea koji je umro je ’48. u Chicagu usljed ozbiljnog napada. John Lee u isječcima “Early in The Morning” i “Good Morning, School Girl.”

- 21:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #