I tako završava ovaj putopis !

Slijedi još izbor najboljih fotografija mog suputnika Darka

Kao što je ova !

Nastavak putovanja nas vodi prema granici gdje u gužvi upoznajemo jednog Nijemca. Majstor putuje iz Gruzije na Africi Twin i tako kroz razgovor saznajemo da putovanje nije započeo sam, nego je kolega ostao u Gruziji ?
Kolegu koji je vozio s njim okinuo je infarkt i završio je u bolnici u negdje u Gruziji.

Priča teče ovako nekako u civiliziranim zemljama 2 motorista kreču u ADAC i uzmu police putnog osiguranja za par eura.
Nakon infarkta, jedan od njih zove ADAC i objasni situaciju. Nakon toga ADAC organizira prijevoz do Tbilisija i onda zrakoplovom do Berlina u bolnicu, a i motor dolazi za par tjedana i sve to besplatno.

Avanturisti svih država brzo nađu zajednički jezik i tako s novim prijateljem skrećemo na piće u Drežnik grad.

Nakon druženja i razmjene adresa dogovaramo smještaj u istom aranžmanu kakvog smo mi dobili u Beogradu ( Hvala Aljoša ) .

Put prema Karlovcu trebao je bit ravan bez skretanja, ali novom prijatelju moramo pokazat Rastoke pa silazimo kratko dole.
U kasnim popodnevnim satima ulazimo u Karlovac i naravno vesela ekipa mora naručit „Karlovačko“ kao dio tradicije !
Popili smo jedno pivo i oprostili se sa suputnikom i novim prijateljem te krenuli put Jastrebarskog.
Na putu je vladala dosta gužva, pa se put malo odužio ali stigli smo.

I tako nažalost završava ovogodišnja avantura. Sve je prošlo u najboljem redu. Puno se toga odvilo ovu godinu.
Zahvaljujem se svima koji su pomogli na ovom putovanju.

E da došao sam do jednog zaključka- još ima divnih ljudi za upoznat zato treba putovat i ulazit u razne „avanture“ Život je jedan.

Ovaj putopis posvećujem jednom kaskaderu s apriliom koji je pao i završio u bolnici kad je išao pred nas. Pozdrav Mislav !

Evo i ovim putem se zahvaljujem Josipi koja nam je ustupila vikendicu u Brelima.

Sviće jutro, ja u ogledalu imam što za vidjet; nateklo oko. Da li zbog propuha, da li zbog uboda ne znam. :thumb_down:
Ali ništa nas ne smije omesti. Pakiramo se i pokret, danas je plan stići doma.
Ruta za danas bi bila: Brela-Omiš- Solin- Sinj- Knin(Ručak) – D. Lapac – Udbina –Plitvička Jezera –Karlovac –Jastrebarsko.

Lagana vožnja nas vodi do Omiša u kojem skrećemo kroz tunel i vozimo uz Cetinu. Prekrasna cesta prati tok Cetine do jednog divnog restorana koji je na obali.

U restoranu se zadržavamo dosta kratko jer još nije bilo umora a i dogovaramo ručak u Kninu.
Nakon Solina svaka gužva nestaje i slijedi divna vožnja kroz Sinj pa dalje prema Kninu. Do Knina temperatura raste na svake minute i vožnja skoro postaje nepodnošljiva.

U Kninu ručamo i dogovaramo susret u Karlovcu. Po nesnosnoj vrućini nastavljamo dalje prema D. Lapcu po praznoj cesti.
U D. Lapcu skrećemo prema Udbini ali smo se i mi i navigacija izgubili !

Pada druga odluka, Darko daje prijedlog Bihać ali opet granica , Sad Darko prelazi u prvi plan i vodi nas do granice. Na granici skoro padamo od dehidracije te pada dogovor ; U Bihaću stajemo na Preminger-u ( Bihaćko pivo ).
U samom gradu dosta je pusto za razliko od 5mj kad sam bio motorom zadnji put tamo.
Zaustavljamo se na Mostu na Uni u restoranu. Parkiramo motore i kad tamo pustoš, mi već skapavamo od žeđi satima.
Pošto je Bajram ništa ne radi. Odluka brzo pada ; gas i prvi lokal koji radi je naš.

Poslije Dubrovnika opet ona granica kod Neuma ( Preloše ) to mi je najgluplja granica na svijetu !
Kontrola dokumenata i ono glupo pitanje imaš vozačku ? „ ne prošao sam pola svijeta bez nje „
Dok smo čekali prelazak i kontrolu dokumenata Darko pronađe 10 Bosanskih Maraka i padne dogovor za pauzu u Neumu.
Zaustavljamo se u Neumu u prvom lokalu koji nam se svidio. Zovemo konobara da naplati a on će: 24 Kune ! Može u Markama .
Naravno, i tako nam ostane još malo Maraka . Počinjemo se pakirati i Darko uoči dućan, „ Idem ja potrošiti Marke i kupiti vodu".
Darko se vraća sa par boca Jane koja se puni u Jastrebarskom i smije se. Ovdje je voda 2kn jeftinija nego na izvoru u Jaski prestrašno.

Nastavak nas vodi kroz već sad dobro poznatu magistralu pa je zato neću ni pretjerano opisivati.
Darko kontaktira svoju prijateljicu koja nam ustupa svoju vikendicu za noć i to u vožnji kao što i slika govori, dogovor je pao da više nema zaustavljanja. :icon_smile: Sunce lagano zalazi, a i umor je već tu.
Jedva čekam da siđem s motora i bacim se pod tuš, zadnjih par kilometara bilo mi je dosta naporno.

Kad smo stigli, slijedi raspremanje i pada dogovor za klopicu u konobi. Lagana šetnjica baš godi poslije cjelodnevne vožnje.
Stižemo u konobu i naručujemo malo sira i malo pršuta „ lagana hrana“ i naravno Hrvatsko pivo ali Slovenska krigla !

Darko traži račun i evo Hrvatska stvarnost cijena isto ko i gozba u Nikšiću !

Nakon „gozbe“ odlazimo prema vikendici i spremamo se na poćinak.

Kad smo prošli Trebinje za par kilometara formirala se mala kolonica i kad tamo evo granice ! Bosanski policajac stoji na sred ceste i gleda putovnice.
I evo nas i u Hrvatskoj, put nas dalje vodi prema Dubrovniku. S obzirom da smo „ kupili „ vrijeme rutom kroz Trebinje cca 90tak km stižemo u Dubrovnik relativno rano tako da tu pada odluka spavanje je u Brelima kod Makarske !

Ruta bi trebala bit uz obalu magistralom .

Od Nikšića do granice sa BiH ima cca 40 km. Na moje iznenađenje put do granice a i poslije njega prolazi kroz prekrasan kanjon i kasnije dolinom rijeke Trebišnjice.

Brzo prolazimo grad koji je jako zapušten i nema putokaza za Dubrovnik.
Prva oznaka Dubrovnik se nalazi na izlasku iz grada.

Poslije Šavnika moja bolja polovica zaključuje da bi bilo najbolje putovati da ona vozi 650 a ja 1000 :thumb_up: kao što slika prikazuje.
Ali Darko se nije složio sa idejom pa nastavljamo po starom. :thumb_down:

Prije ulaska u Nikšić na kratkoj pauzi dogovaramo se za klopu, Ja znam ! To je jedino sigurno mjesto na ovom putovanju, dobra jeftina klopa.

Ulazimo u Nikšić malo lijevo malo desno i evo nas na poznatoj lokaciji. Ali ne da je Restoran zatvoren nego nema ni zgrade, sve je sravnano sa zemljom.

Zbunjene gladne putnike primjećuje srećom lokalni taksist – Dobrodošli Vi sigurno tražite restoran?
Da Da bili smo ti pred mjesec dana !
Taksist: „ Restoran je preselio na novu lokaciju odmah u slijedeću ulicu“

SUPER ! potraga je na sreću kratko trajala i eto nas. Parkiramo motore uz terasu i zauzimamo startne pozicije. Konobar a kasnije i vlasnik restorana nas prepoznaje i zbunjeno „ Otkud vas ? „
Ja odgovaram pa svidjelo nam se prošli put pa svratili opet.

Naručujemo specijalitet kuće „Porodična plata“ ali ovaj put samo jedna, za razliku od prošlog puta kad smo pola nosili dalje .
Cijena prava sitnica 16E .
Uz „Vješalice i Pljeskavice“ pada odluka Trebinje pa Dubrovnik.

Na putu do Trebinja opet se vozimo uz ona prekrasna jezera ( Slansko Jezero).

Nakon ulaska u Crnu Goru put nas vodi preko dobro poznatih dionica: GP. Jabuka – Pljevlja – Đurđevića Tara – Žabljak- Šavnik do Nikšića a onda za dalje se moramo dogovorit.

Prekrasna planinska cesta vodi dalje, na izlasku iz Žabljaka mi imamo prednost ali krave se ne zaustavljaju na znak Stop nego ravno preko ceste :icon_omfg: pale se svi sustavi, bacam padobran pa sidro i umalo pun pogodak ali nije. :icon_mrhappy:
Cesta prema Šavniku je toliko dobra da oslonci za noge povremeno znaju postrugati po cesti. :060:

Nakon prospavane noći budimo se, onda slijedi najteži dio putovanja PAKIRANJE :icon_omfg:. Na benzinskoj trošimo još ono malo Dinara što smo imali ,
točimo pile te krećemo prema granici sa Crnom gorom što je cca 85km od naše trenutne lokacije.

Cesta je dobra malo prometa ruta je: Užice –Prijepolje – Granični prijelaz Jabuka-Žabljak- Šavnik i Nikšić.
U Nikšiću bi trebali odlučiti dali ići već sad dobro poznatom cestom prema Kotoru pa na Dubrovnik ili Trebinje pa Dubrovnik .

Ruta kroz Trebinje je kraća 90 km od one na Kotor ali ima 4 granična prijelaza.
Pošto je ruta poznata prolazimo ju bez većih problema i evo nas na granici.
Granicu prelazimo bez puno čekanja. Stigli smo u Crnu Goru.

Nakon prekrasne ceste odvajamo se prema Požarevcu. Plan putovanja je Požarevac, Mladenovac, Smederevska palanka, Velika Plana, Batočina, Kragujevac, Čačak, Požega,Užice i ulaz u Crnu Goru te tamo spavanje možda i u šatoru.

Nakon već odvoženih 400 km u danu i 3 dan putovanja javlja se opaki umor, a sve je još pospješeno velikom vrućinom. Put nas vodi kroz monoton krajolik, sa dosta prometa. Prolazimo i kroz Gornji Milanovac, gdje sve ima miris po Vaniliji tu je poznata tvornica slatkiša „Takovo“.
Zaustavljamo se nakratko, opet malo konzultacija s kartom i GPS-om i na ovom mjestu dolazimo do spoznaje da nećemo moći proći Crnogorsku granicu.
Nakon Čačka cesta postaje zanimljivija ali danak umora uzima svoje, tako da sve dosta brzo prolazimo. Cesta je sad postala lagano planinska a vozimo se uz rijeku Moravu (Zapadna Morava).
Nakon sad već odvoženih preko 650 km stižemo u Užice. Raspitujemo se za smještaj ali bezuspješno, imam ja jednu ideju ! da vidimo što kaže GPS POI i evo hotel u centru Užica samo 600m od trenutne lokacije.
Nakon vožnje u kontra smijeru stižemo do table parking hotela ali hotela nigdje.
Ukucavamo novu lokaciju cca 800m, i nalazimo hotel u samom centru, na trgu, parkiramo se ispred i idemo provjerit dali ima soba.
Ulazimo u Komunistički uređen hotel do recepcije koja se nalazi u mraku. A tamo sjedi stari djelatnik hotela.
Kratak razgovor o sobama ali hotel nema garažu tako da moramo dalje!
Priopćio sam Darku tužnu vijest „ Moramo dalje“ . :icon_eek:
Nastavljamo dalje prema granici i vrlo brzo kod Zlatibora oznaka „HOTEL“ kroz šumarak spuštamo se do ulaza u hotel, a kad tamo, bazeni i čuda,.
Kratak pogled prema Darku i nastavljamo dalje. Napokon stižemo u hotel, slijedi pregovor onako s motora dali ima soba ili ne !.

Pada dogovor, ostajemo ovdje jednu noć. Raspitujemo se oko garaže, ali nema je ni ovaj hotel, ima samo malo zaklonjeno parkiralište vani. Konobar nas uvjerava da su motori na sigurnom jer gazda vani peče roštilj cijelu noć. Čuli smo samo „roštilj“. Može i jedan za nas, naručujemo neke Vješalice i čuda, ono „daj svega da ima“ a naravno i Jelen pivo.

Nakon obilne večere i odvoženih cca 700 km odlazimo na zasluženi počinak.