Marketing
Nakon prekrasne ceste odvajamo se prema Požarevcu. Plan putovanja je Požarevac, Mladenovac, Smederevska palanka, Velika Plana, Batočina, Kragujevac, Čačak, Požega,Užice i ulaz u Crnu Goru te tamo spavanje možda i u šatoru.
Nakon već odvoženih 400 km u danu i 3 dan putovanja javlja se opaki umor, a sve je još pospješeno velikom vrućinom. Put nas vodi kroz monoton krajolik, sa dosta prometa. Prolazimo i kroz Gornji Milanovac, gdje sve ima miris po Vaniliji tu je poznata tvornica slatkiša „Takovo“.
Zaustavljamo se nakratko, opet malo konzultacija s kartom i GPS-om i na ovom mjestu dolazimo do spoznaje da nećemo moći proći Crnogorsku granicu.
Nakon Čačka cesta postaje zanimljivija ali danak umora uzima svoje, tako da sve dosta brzo prolazimo. Cesta je sad postala lagano planinska a vozimo se uz rijeku Moravu (Zapadna Morava).
Nakon sad već odvoženih preko 650 km stižemo u Užice. Raspitujemo se za smještaj ali bezuspješno, imam ja jednu ideju ! da vidimo što kaže GPS POI i evo hotel u centru Užica samo 600m od trenutne lokacije.
Nakon vožnje u kontra smijeru stižemo do table parking hotela ali hotela nigdje.
Ukucavamo novu lokaciju cca 800m, i nalazimo hotel u samom centru, na trgu, parkiramo se ispred i idemo provjerit dali ima soba.
Ulazimo u Komunistički uređen hotel do recepcije koja se nalazi u mraku. A tamo sjedi stari djelatnik hotela.
Kratak razgovor o sobama ali hotel nema garažu tako da moramo dalje!
Priopćio sam Darku tužnu vijest „ Moramo dalje“ . :icon_eek:
Nastavljamo dalje prema granici i vrlo brzo kod Zlatibora oznaka „HOTEL“ kroz šumarak spuštamo se do ulaza u hotel, a kad tamo, bazeni i čuda,.
Kratak pogled prema Darku i nastavljamo dalje. Napokon stižemo u hotel, slijedi pregovor onako s motora dali ima soba ili ne !.
Pada dogovor, ostajemo ovdje jednu noć. Raspitujemo se oko garaže, ali nema je ni ovaj hotel, ima samo malo zaklonjeno parkiralište vani. Konobar nas uvjerava da su motori na sigurnom jer gazda vani peče roštilj cijelu noć. Čuli smo samo „roštilj“. Može i jedan za nas, naručujemo neke Vješalice i čuda, ono „daj svega da ima“ a naravno i Jelen pivo.
Nakon obilne večere i odvoženih cca 700 km odlazimo na zasluženi počinak.
Post je objavljen 21.09.2012. u 09:17 sati.