"Dobro je što morah trpjeti, tako naučih odredbe tvoje. Draži mi je Zakon tvojih usta nego tisuću zlatnika i srebrnjaka!" (Ps.119:71-72)
Da, Gospodin zna, umije i želi. Vjeran je i pravedan, ali i milostiv. Želi da Ga uistinu upoznamo, onakvoga kakav On zaista jest, a ne onakvoga kakvoga smo naučeni 'vidjeti'.
Čvrsto vjerujem da je svaki naš pogled na Gospodina duboko osoban. Međutim, iako ne mogu znati 'vidim' li ga ja drugačije nego netko drugi, poznajući Njegov nepromjenjiv karakter dobro znam da ono što vidim mora biti u skladu sa svime što o Njemu svjedoći Njegova Riječ. Tako je ona poput osobne iskaznice, valjan dokument da sa sigurnošću znamo tko stoji pred nama, pa lako mogu znati da je moja slika o Njemu neispravna, ako vidim da ona odstupa od Njegove slike u Bibliji.
Nije ovo bez razloga. Gospodin nam je dao svoju pisanu Riječ da nas pouči, usmjeri i zaštiti na našem putu ka Njemu. Istovremno, zli neprestano želi iskvariti naše razumijevanje Riječi i zamutiti u nama sliku Gospodina Boga. No, da ne bismo bili bespomoćni, dan nam je Duh Gospodina Isusa da nas 'uvede u svu istinu'. Po njegovom svjedočanstvu, te svjedočanstvu Riječi uvijek možemo znati što je istina u Božjim očima, te odbaciti strah od 'lažnih nauka' i krivovjernih teologija kojih je među kršćanima oduvijek bilo.
Ovo je važno! Naročito kada nam zli šapuće na uho da smo nedostojni, grešni ili da je Bog okrenuo svoje lice od nas... Veoma često, premda znamo da je to laž, ostajemo zakočeni između opterečujuće krivice grijeha i svjesnosti o Božjoj bezuvjetnoj ljubavi. Nismo dovoljno dobri, mislimo, i to postaje uteg na našim duhovnim nogama.
Sjetimo se tada, mi imamo Riječ i imamo Duha! Što nam više treba? Oboje zajedno, u savršenom saglasju, vjerno svjedoče Gospodina koji poručuje "ne boj se, samo vjeruj...".
Stavimo zato svo svoje pouzdanje u Boga i zakoračimo s vjerom da On ima savršen plan za naš život. Tada nas zli nas više neće moći napastvovati!
“Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.” (Heb.12:4b-6)
Bog želi najbolje za nas. Stoga, svaki put kada dozvoli kušnji da dođe u naš život, on već unaprijed proviđa i sredstva da tu kušnju možemo prevladati. On je kao dobar trener, postavlja pred nas situacije koje će nas ojačati i izgraditi, a ne ubiti. Istina, ponekad ćemo se naći preplašeni veličinom kušnje, ili ćemo se jako izmoriti dok ju ne savladamo, ali sve je to dio treninga.
I zato, kada se nađemo obeshrabreni, kada mislimo da je previše, da je nemoguće, da je preteško ili da mi za tako nešto nismo sposobni, moramo se sjetiti tko je Bog! Ako uistinu poznajemo Njega, ako nismo tek jalovo religiozni, onda uvijek imamo i Njegovu snagu na raspolaganju. Osim toga moramo znati da nas, kao i svaki dobar trener, Bog neće prepustiti same sebi. Možda ćemo neke dionice morati proći bez ičije pomoči, ali Bog ne uskraćuje svoga ohrabrenja kada malakšemo...
Veći je problem naše srce. Ponekad jednostavno ne želimo čuti Njegov glas. Željeli bismo čuti nešto drugo od onoga što nam On kazuje. Ali, to nije najbolje za nas - najbolje je Gospodin već izabrao i k tome nas vodi. Moramo se pouzdati u Njega. Trebamo znati da i usred najgušće tame, nad nama bdije Njegova snažna ruka!
Ali, da bismo ustrajali, moramo odustati od svojih želja i očekivanja. Razlog za naš neposluh nikada nije težina situacije, već nevoljnost da se odreknemo svojih nakana i strah da će nas Gospodin zbog toga napustiti. Obje stvari su sotonska prijevara i usmjerene su da unište jedinu stvar koju trebamo da bismo prošli svaku kušnju: nepomućeno i potpuno pouzdanje da će nam svesilni Bog omogučiti prolaz kroz kušnju.
Na kraju, pitanje je uvijek samo jedno: u koga stavljamo svoje pouzdanje? Jer, tko sve svoje pouzdanje ne stavi u Gospodina, mora se spotaknuti...
Što doista znači duhovno pasti? Da li je to suočiti se sa kušnjom i pokleknuti? Ne, to nije duhovni pad, to je samo izgubljena bitka. Što onda? Pokleknuti opet na istoj kušnji? I opet? I opet? I dvjestošezdesetišesti put opet? Ne! Ni to nije pad. To su samo nenaučene lekcije, privremeni neuspjesi.
Đavo nam ovo želi prikazati kao pad, kao neuspjeh, kao beznadežnost. Ali, nismo li mi poslije svakog obaranja na pod opet iznova ustali? Zar smo zbog toga prestali čeznuti za Gospodinom? Nismo li se nastavili boriti? Umjesto da odustanemo kako to zli hoče mi smo nastavili pokušavati! Ne, ne i opet ne: to nije duhovni pad.
Duhovni pad je kada se predamo i prestanemo boriti. To je vrijeme kada obeshrabreni i oboreni ležimo na tlu i kažemo da ne znamo, ne možemo, nemamo snage za dalje.... Duhovni pad je kada dozvolimo sebi da povjerujemo u sotonsku laž da ne možemo pobijediti. Ali čak ni takva situacija još nije poraz.
Istina, možda smo iznureni pali na tlo i na trenutak ostali ležati, ali zar će naš Bog stajati besposlen dok se mi nastojimo pribrati? Neće li nam poslati ohrabrenje? Neće li nam pružiti ruku pomoći na bilo koji prikladan način?
Naravno da hoće! Ali to možda neće uraditi onako kako bismo mi to željeli. Sjetimo se, nevolja je tu da nas nečemu nauči. Bog neće ukloniti kušnju, on ju je dozvolio sa nekim razlogom i on želi da je mi savladamo.
Stoga, umjesto da nam ukloni kušnju, biti će uz nas da nas ohrabri i osposobi da uzmemo pobjedu koju je on već odavno pripremio za nas. Nije važno kako će to uraditi. Možda će nam dati ohrabrenje kroz Riječ, možda ćemo primiti neku korisnu uputu kroz riječi nekog brata ili sestre, ili će nam kroz okolnosti biti otkrivena spoznaja nečeg važnog što smo boreči se previdjeli...
Zato, kad god nas pritisnu kušnje, sjetimo se riječi: "Sve mogu u onome koji mi daje snagu." (Fil.4:13)
Duhovni pad, tjeskoba, nesnosna težina, breme koje svakim danom raste sve više...nije to ništa nova pod suncem. Ovo ne znaći da nevolja nije stvarna nego da onaj tko to nikada ne prolazi vjerojatno uopće nije kršćanin.
Biti Kristov i boriti se sa kušnjama, dva su nerazdvojna pojma. Isus se nije šalio, niti je pretjerivao kada je kazao 'nisam vam došao donijeti mir...'
Za nas nema mira, postoje samo trenutci zatišja izmedju dvije bitke, to veče što više rastemo u Gospodinu. Dakako, nije sve samo teret, bol i patnja - nije naš Gospodin svirep ni nepravedan. Uz kušnju dolazi i radost koja nije tek puka sreća nego mnogo,mnogo više...
Nije nam nepoznato, vjerujem, da je sva tegoba i zbunjenost koju prolazimo samo još jedna kušnja koju valja proći, jer kako to krasno i istinito kaze Pavao u Rim.5:3-5:
"Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje."
Ako ovo razumijemo, tada znamo da su nevolje neumitne, ali i da nisu slučajne. I dok nas neprijatelj želi izmoriti, zbuniti, skrenuti s puta, obeshrabriti i natjerati da odustanemo kako bi nas uništio i tako napakostio Bogu, znamo da Bog dopušta da neke od tih stvari dopru do nas kako bi smo se jačali, gradili i napredovali suoćeni s njima.
Zato ne čudi ono što znamo i što je pisano: da Bog neće na naša pleča staviti večeg tereta od onoga što ga mi možemo nositi. Problem je samo što mi taj stih obično shvaćamo kao da će nevolja 'biti krojena po našoj mjeri', a ona uvijek izgleda mnogo, mnogo veća. I ne samo što izgleda veća, nego ona to uvijek i jeste!
Nevolja i teret često su iznad naših snaga, ali Bog nije rekao da mi moramo nositi čitav teret, nego je kazao da nećemo morati nositi više od naših mogučnosti. Ovo jednostavno znaći da će on ponijeti razliku tereta! Ali kada će on to uraditi? Odmah? Ne, nego tek onda kada mi u vjeri podmetnemo naša leđa pod breme i upremo se uspraviti. Tek tada će on posegnuti svojom rukom da nas rastereti za ono što ne možemo nositi.
I tako se sve dešava u savršenom skladu sa voljom Božjom: mi prihvaćamo nevolju u pokornosti prema Kristu i prolazimo kroz krizu vjere, te uočavajući kako je velika i teška nevolja koja nas je snašla, odlučujemo ne vjerovati svojem umu i ljudskoj logici, te protiv svakog razuma krećemo dalje. I napokon radimo korak u vjeri hvatajući se da uradimo nemoguće. Tada Bog, koji je 'Bog nemogućeg', čini nemoguće mogućim i problem se rješava. Iz ovoga Bog izlazi proslavljen, a mi ojačani u spoznaji veličine, vjernosti i sile Božje, dolazimo još jedan korak bliže onome što Bog želi da budemo.
"Ne govori Bogu kako je velika tvoja nevolja" netko je kazao "nego kaži nevolji koliko je velik tvoj Bog". Ili kako je to predivno baš na dan svoje smrti objavio naš dragocjeni brat u Gospodinu, David Wilkerson:
"Ti koji prolaziš kroz dolinu sjena smrtnih čuj ovu riječ: Plakanje će trajati nekoliko mračnih, strašnih noći – a u tom mraku ubrzo ćeš čuti Očev šapat: "S tobom sam. Sada ti ne mogu reći zašto, ali jednoga dana sve će to imati smisla. Vidjet ćeš da je sve to bilo dio mog plana. Nije to slučajno. Što se tebe tiče, nisi podbacio. Čvrsto se drži. Dopusti da te u trenutku tvoje boli zagrlim."
Koje veličanstveno ohrabrenje za svakoga tko se suoćava s kušnjama i kome zli šapuće na uho laž da nije dostojan, da je promašio, da je preslab i da sve to na koncu više nema smisla!
Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?
ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com
Licemjerje modernih farizeja
Umiranje iznutra...
Kome vjerovati?
Odvojeni od stada?
Kamo ideš čovječe?
O nepovredivosti braka
Poznaješ li Ljubav?
Poezija: Ti si Kriste moja nada
Žudnja za neuhvatljivim
Vrijeme zbunjenosti
Nesnošljiva tolerancija
Koga Bog ljubi?
Tko su baštinici neba?
Epitaf ili čemu živjeti?
35 pitanja: kakav si kršćanin?
Poezija: Ispod ovog plavog neba
Poezija: Trebam te
Poezija: Čarolja predvečerja
Poezija: Neposluh trnjem ovjenčan
Video: Posljednja "Mosorijada"
Video: Što je Bogu smješno?
Poezija: Tebi uz koju se budim sretan
Poezija: Smiluj se Gospode
Poezija: Ne plaći majko
Poezija: Hodočasnik
Poezija: Dok gasne posljednja zraka sunca drhtim na proplanku sjećanja
Poezija: Ljubiš li me?
Poezija: Kušnja
Poezija: Brat
Poezija: Moj Kralj
Poezija: Spokoj
Poezija: Terra Incognita
Poezija: Povratak kući
Poezija: Intermezzo
Prezaposleni i umorni (4): Duhovno savjetovanje
Prezaposleni i umorni (3): Odvojeni od stada
Prezaposleni i umorni (2): Odložimo jaram zloga!
Prezaposleni i umorni (1): Čiji jaram nosimo?
Pogled na Gospodina
U koga stavljamo pouzdanje?
Što doista znači duhovno pasti?
Podnositi nevolju iznad naših snaga
Dragocjena Kristova krv
Razmišljanja o poslanici- Rim.5
Razmišljanja o poslanici- Rim.4:18-21
Razmišljanja o poslanici- Rim.3
Razmišljanja o poslanici- Rim.2:5b-29
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:24-32
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:18-23
Razmišljanja o poslanici- Rim.1:1-15
Razmišljanja o poslanici Rimljanima - Uvod
Bogu si posebno drag
Tolerancija je...?
"Šaljem,evo,svog anđela pred tobom"
Mudrost i pravednost u kršć. življenju?
Što uistinu dajemo Bogu?
U zajednici valja misliti na Krista
Snaga iskrenosti 2
Zbližavanje s Isusom
Život u zajedništvu
Pravo znanje o Isusu
Stvaranje odnosa: prijateljstvo
Tražite dobro, a ne zlo
Bujice žive vode
Tri pokazatelja predanosti
Pripremanje mjesta za Gospodina
Tko je Sveti Duh?
Kakav si kršćanin?
Iskrenost
Bog je bog reda
Razmotrite svoje putove
Smisao i svrha kućnih grupa
I sitno je bitno
Budi katalizator pozitivne promjene
O Darovima Duha
Biti odgovoran
Božje remek djelo
Most prema životu
Kako najbolje iskoristiti prigode?
Čije je Kraljevstvo nebesko?
Budimo samilosni
Blic-pogled na molitvu: Zdrava zajednica i zdrav brak
Ogovaranje naše svagdašnje
Crtice o kršćanskom življenju
7 činjenica o vršenju Božje volje
Nevidljivi u gomili
Zahvaljivati Bogu
Ne boj se, samo vjeruj!
Umijemo li vjerno slijediti poslanje?
Snaga iskrenosti
Svladani Božjom ljubavlju
Snaga za život
Ulazak u Božju blizinu
Dva stiha
Sazrjevanje za služenje drugima (2)
Sazrjevanje za služenje drugima (1)
Pismo Oca, Boga svemogućega
Što pokreće ljudska srca?
Odnosi u Crkvi Božjoj
Kome više vjeruješ -sebi ili Bogu?
O braku...
Čime se hranimo?
O molitvi...
Vjerovati Bogu (ili razmišljanje o prioritetima)
Tko je lud, a tko zbunjen?
Kome vjerovati?
Svjetovne stvari
Nekoliko davno zapisanih misli...
Volimo svoje bližnje
Homoseksualci: heroji ili žrtve?
Ekumenizam
Ljudske zvijeri
Kako im ukazati na Njega?
Kako tumačiti Bibliju?
U kojeg boga vjeruješ?
Živa vjera: protestanti ili katolici?
Moramo li se mrziti?
Preneseno: Ugodan dan
Svjedočiti o Kristu?
Povratak u budućnost
Kršćanstvo: nevažno, nevjerodostojno, kruto?
Biti kršćanin je...?
Što je privlačnije: požuda ili smrt?
Dobro staro 'unutra-van'
Nedjeljno bogoslužje: zijevanje ili pjevanje?
Ljubiti Krista?
Zbunjeni cvijetak