Hal 9000
14.09.2005., srijeda
Američki san i java (13.09.2005.)
Ovih je dana u mnogim medijima izašla na vidjelo svekolika etička bijeda američkog društva, dakle kapitalizma čiji je spomenuto društvo najuzoritiji član.U New Orleansu su neki liječnici ubijali pojedine pacijente morfijem kako bi im, kako kažu, mogli osigurati lakšu smrt, jer je ona bila neizbježna. Jedna anonimna doktorica rekla je: "Neka se Bog moli za moju dušu, to je sve što imam za reći. Dala bi im jednu injekciju, a ako ne bi djelovala, dala bi im i drugu ... Smatram da u niti jednom slučaju nisam počinila ubojstvo. Moj čin je čin sućuti. To su bili redom ljudi na samrti, koji bi ionako umrli za sat ili dan. Dala sam im njihovo ljudsko pravo da umru na dostojanstven način" Nameće se pitanje tko je mjerodavan da odluči ima li se pravo nekom "skratiti muke"? Možda je moj život u odnosu na nečiji muka po sebi – treba li me zato ubiti? Ono što je apsurdno je da doktorica tvrdi da bi oni umrli za sat ili dan. Jedan sat je 24 puta manje nego dan, pa mi nije jasno kako se takvom grubom aproksimacijom može opravdati ubojstvo. Pa nije čovjek konj da mu se na svoju ruku i procjenu skrate muke. Ne znam je li to možda bio neki dio medicinskog eksperimenta gdje su kao pokusni štakori poslužili siromašni, neosigurani i jadni crnci koji i onako neće faliti američkom društvu. Da li je to tako vidjet ćemo po daljnjem razvoju događaja, jer u državi Lousiani je eutanazija zabranjena, no ovo niti nisu bile eutanazije već ubojstva. Eutanazije se izvršava uz odobrenje rodbine, a ne samoinicijativno. Živio američki san! |
