...ovaj je blog poput prsta koji
pokazuje na mjesec...bitno je
nezamijeniti mjesec sa prstom...
Hagakure ( jap.- skriveno u lišću)
knjiga je misli i stavova o životu i
smrti bushi-ja Yamamoto Jocho
Tsunetomoa (1659-1719), koje je
on preneo mlađem samuraju Tsuramoto Tashiro-u (1678-17??)
između 1709. i 1717. godine;
knjiga je prevedena na hrvatski;
beskrajna zahvalnost svim bićima u prošlosti,
beskrajna dužnost svim bićima u sadašnjosti,
beskrajna odgovornost svim bićima u budućnosti
zavjeti Bodhisattve
Živa bića su bezbrojna-zavjetujem se da ću ih sve spasiti
Strasti su neugasive-zavjetujem se da ću ih sve ugasiti
Dharma(Učenje) je beskrajna-zavjetujem se da ću njome ovladati
Put budnosti je nenadmašan-zavjetujem se da ću ga dosegnuti
četiri zavjeta Bodhisattve
Spoznati Put budnosti,znači spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe,znači zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe,znači opažati se u svemu.
postoji patnja,ali ne onaj tko pati
postoje dijela,ali ne onaj tko radi
postoji oslobođenje,ali ne onaj
tko slobodan biva
postoji Put,ali na njemu putnika nema.
Visudhimagga
Svi vi koji ste došli u ovaj planinski samostan ne zaboravite kako ste
ovdje za volju Puta,ne za volju odjeću i hrane...Usmjerite se tijekom
cijeloga dana na spoznavanje nespoznatljivog.Od početka do kraja
ispitujte sve oko sebe u tančine.Vrijeme leti poput strijele,
ne rasipajte dakle energiju na nevažne sitnice.Budite pozorni ! Budite pozorni !
Pošto ovaj stari redovnik završi svoje hodočašće,neki će od vas možda
predsjedati veličanstvenim hramovima s prekrasnim zgradama
i golemim knjižnicama urešenim zlatom i srebrom i imati mnogo sljedbenika.
Drugi će se možda posvetiti proučavanju sutri,ezoteričnim molitvama,trajnoj
meditaciji,i strogom poštivanju pravila.Ma koji smjer izabrali,
ako duh nije usmjeren prema čudesnom,transcendentalnom Putu Buda i Patrijarha,
uzročnost je zanijekana i sve naučavanje propada.Takvi su ljudi
đavoli i nikad ne mogu biti mojim pravim nasljednicima.Onaj koji se usredotočuje
na vlastite poslove i pročišćava vlastitu narav,pa makar boravio u
nekoj zabačenoj pokrajini u kolibi i hranio se divljim biljem kuhanim u
starom,olupanom kotliću,svakodnevno se susreće s mojom tradicijom i sa
zahvalnošću prima moje naučavanje.Tko se prema tome
može olako odnositi ? Budite marljivi ! Budite marljivi !
"konačne opomene" Daito Kokushi-ja koje se svaki dan čitaju u zen hramu Daitoku-ji
Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam.
Na poljima zelenim On mi daje odmora, na vrutke me
tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravednosti On me upravlja radi imena svojega.
Da mi je i dolinom proći,zla se ne bojim,jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Bogatu trpezu preda mnom prostireš u prisutnosti
neprijatelja mojih;uljem mi glavu mažeš i moj se pehar
prelijeva.
Dobrota tvoja i milost pratit će me u sve dane života moga;
U Gospodinovu ću domu prebivati dovijeka.
Psalam 23
Ne tražite znanje u ovom svijetu,već nađite svoj Put osobnog iskustva discipliniranog mirovanja i
prihvaćanja životne situacije u kojoj se nalazite
majstor Rinzai
...gradnjom brodova nemožeš
zaustaviti oblake...
Nobody,Dead Man
...stupid fucking white man...
Nobody, Dead man
Kad superioran čovjek čuje za Istinu,
on čini sve da je je primjenjuje.
Kada osrednji,običan čovjek čuje za Istinu,
on ju za trenutak uhvati,ali ju ponekad izgubi.
Kad inferioran čovjek čuje za Istinu,
on joj se ruga na sav glas i smije.
Ako se ne smije,to nije Istina
Lao-tse
"Ustupiti znač biti savršen,
biti povijen,znači uspraviti se,
biti prazan,znači ispuniti se,
biti otrcan,znači obnoviti se,
biti u oskudici,znači posjedovati.
Živjeti u obilju,znači biti smeten."
Lao-tse,Tao-Te-Ching,Knjiga Puta i Vrline,XXII
Nikakva misao,nikakvo umovanje,nikakva analiza,nikakvo oplemenjivanje,nikakva namjera,neka se sredi samo.
"šest opažanja"
Još od davnih vremena oni koji imaju osjećaj za
profinjenost...nalaze užitak u poznavanju istine o stvarima
i nihovom doživljavanju...
Prastari ribnjak
uskočila žaba
- zvuk vode
Basho (1644-1694)
Poznavanje Boga bez bijede
stvara - oholost;
Poznavanje bijede bez Boga
stvara - očaj
gore,Ken Takakura kao Kuranosuke Oishi,vođa urotnika,otac,muž,ljubavnik...ukratko -
direktor Svemira : )
Film se zasniva na istinitim događajima (1701-1703) koji su u japanskom puku
poznati i objedinjeni u priči Chushingura - Riznica lojalnoh vazala.
Oni koji vole akciju i puno borbe mačevima mogli bi se razočarati ovim filmom.Veći dio
filma (dvije trećine) potrošen je na dogovaranje urotnika kako se osvetiti zlom Kiri.Film
je poput nekog političkog trilera punog spletki,dogovora i urota u kojem onaj tko ne
poznaje dobro ovu priču teško se snalazi te još teže shvaća tko je tko.
gore,Kuranosuke Oishi (Ken Takakura) & supruga mu Riku Oishi (Ruriko Asaoka)
Kada su majstora Mu-choua pitali:"Mi se oblačimo i jedemo svaki dan.Kako ćemo
izbjeći oblačenje i žvakanje hrane ?" Mu-chou je odgovorio:"Mi se oblačimo i jedemo."
"Ne razumijem",odvratio je redovnik.
"Ako ne razumiješ,obuci se i pojedi svoj obrok",odgovorio mu je majstor.
Upravo sam čuo vijest da je preminuo profesor Devide.Knjige prof. Devidea bile
su moj prvi ozbiljniji doticaj sa japanskom kulturom.Profesor je najveći "krivac"
što sam zavolio Japan i što uopće postoje moji japanski blogovi.Prije par dana
saznao sam da je profesor u bolnici,da je nepokretan ali pri svijesti...nikada
nitko prije ni poslije nije tako pisao o Japanu...sjećam se kako sam sa
oduševljenjem čitao njegove anegdote iz Japana...o vlakovođi koji preko razglasa
upozorava putnike da obrate pozornost na zalazak sunca...ili kada je u zen hramu
Myoshin-ji u Kyotu tražio vrrt Keishu-in...Myoshin-ji je jedan od najvećih zen
hramova u Kyotu i nije se lako snaći,stoga je prof. Devide pokušao upitati
redovnika na bicklu gdje je dotični vrt:
Stazom kojom sam išao približavao se na biciklu,nizbrdicom,mladi zen redovnik u
crnoj haljini s nekakvom velikom košarom.Vozio je vrlo brzo i već sam bio
napustio pomisao da ga pokušam zaustaviti.No,on je očito nešto primjetio na
mojem licu, i počevši kočiti tek dva-tri metra ispred mene upravo se fenomenalno
elegantno zaustavio,tako da ništa nije zaškripalo,ništa se nije poskliznulo -
zaustavio se kao što kažu da se navodno zaustavljaju leteći tanjuri.Nije rekao ništa,
ali mu je lice bilo kao da kaže:"Izvolite ?" Upitao sam ga za vrt Keishu-in.Pokazao
je prstom udesno:"Ovuda do trećeg križanja,onda desno." To je bilo sve što je
rekao,a lice mu je ostalo kao da pita:" Jeste li razumjeli ?" Kimnuo sam glavom
da razumijem,a on je kimnuo da je razumio da sam ja razumio.Zatim je opet
odjurio kao leteći tanjur,za tren u punoj brzini,bez škripanja,bez zamaha,bez
šušnja.Čitav taj susret trajao je najviše deset sekundi.
No ako me pamet ne ostavi,neću ga zaboraviti do smrti.Netko će možda reći da je
smiješno što me se tako nešto može dojmiti.To je oprostivo, jer ja ne umijem
opisati njegovo lice,oči i prst kojim je pokazao smjer kuda treba poći.Bio je to
savršen primjer zenovske nad-budnosti i prisutnosti u identifikaciji.Tko to ne osjeća
ne može shvatiti što je zen.
Za razgledavanje vrta Keishu-in preostalo mi je dvadesetak minuta, tj. bar sto puta
više vremena negoli je trajao susret s mladim redovnikom na biciklu.Vrt je čaroban,
mogla bi se o njemu knjiga napisati - prekrasno ostvarenje japanske estetike,
njihova doživljavanja lijepog.
Ipak,relativno mjereno,u usporedbi sa susretom s redovnikom na biciklu,šetnja
vrtom bila je bljeđi doživljaj.*
Profesore,nikada vas nećemo zaboraviti.
Evo službene vijesti koju sam našao na internetu:
U 86. godini u Zagrebu umro je akademik Vladimir Devidé,ugledni matematičar,
sveučilišni profesor, japanolog i književnik.Od 1990. bio je redoviti član HAZU-a,
a od 1970. član Hrvatskog društva književnika.Pisac i vrsni poznavatelj haiku
poezije bio je član japanskih i međunarodnih udruga haiku pjesnika.Za zasluge u
širenju japanske kulture i umjetnosti u toj je zemlji primio nekoliko visokih
priznanja.Devidé je na osebujan način povezivao matematiku i umjetnost.
Dobitnik je niza priznanja za matematički i literarni rad.Nagrađen je i za obrazovni
televizijski film Matematika i umjetnost.
* opis prof. Devidea iz hrama Myoshin-ji nalazi se u njegovoj knjzi Zen na
stranicama 238 i 239,Zagreb,1993.
Posljedni ispraćaj prof. Vladimira Devidéa bit će na
Mirogoju u četvrtak u 13: 20 sati.
Danas u utorak 24. kolovoza na HRT 1 u 23:25 In memoriam
Vladimir Devidé: Vladimir Devidé - Reminiscencije, dokumentarni film
photo by nihonkichigai,Kyoto u travnju 2008.
(snimljeno iz lokalnog vlaka)
Kyoto je bio carska prijestolnica Japana preko 1000 godina.Tokyo je glavni gad
Japana nešto više od 140 godina.Iako je danas Kyoto modran grad sa milion i
pol stanovnika,ta tisućogodišnja povijest osjeti se na svakome korakua a
njegovi stanovnici itekako su svjesni te povijesti i tradicije.U Kyotu ima preko 1600
budističkih hramova,preko 400 shinto svetišta te 200 vrtova i palača.U Kyotu se
nalazi 20 % japanskog nacionalnog blaga a 17 objekata,hramova i palača je pod
zaštitom UNESCO-a.Kroz Kyoto godišnje prođe više od 40 miliona ljudi.Svaki put
kad posjetim Japan,navratim i u Kyoto.Nekad na tjedan dana,nekad na tri a ponekad
samo na jedan dan.Tek toliko da prošetam ulicama tog prekrasnog grada i osjetim
njegovu čudesnu atmosferu.
Prve unutrašnje ženske odaje Edo dvorca - Ooku,organizirane su između 1602. i
1607. godine (zavisi od izvora),a bile su namijenjene za život shogunovih žena
(shogunove supruge,majke,ljubavnica (konkubina),služavki te raznog potrebnog
ženskog osoblja.Unutrašnje (ženske) odaje u dvorcu Edo (Ooku) funkcionirale su
sve do travnja 1868. godine kada je došlo do kraja sistema shogunata,te time i kraja
Ooku sistema.U ovim odajama znalo je živjeti između 1000 i 3000 žena.
gore,ulazak shoguna u Ooku
U osnivanju Unutrašnjih odaja (Ooku) jednu od najvažnijih uloga imala je gospa
Kasuga ili Kasuga no Tsubone (1579-1643),koja je bila iz ugledne japanske
samurajske obitelji perioda Azuchi-Momoyama (1568-1600) i Edo razdoblja
(1600-1868).Rođena kao Saito Fuku,bila je kći Saito Toshimitsua (1534-1582)
koji je bio pratilac Akechi Mitsuhide (1528-1582),čovjeka koji je ubio Odu Nobunagu
(1534-1582).Njezina majka bila je kći Inabe Yoshimichija (1515-1588).Gospa
Kasuga udala se za Inabu Masanarija (1571-1628),a imali su tri sina,uključujući
Inabu Masakatsua (1597-1634) i usvojenog sina Hotta Masatoshija (1634-1684).
Ono najvažnije,Kasuga no Tsubone bila je dojilja i dadilja budućeg trećeg Tokugawa
shoguna Iemitsua (živio,1604-1651,vladao,1623-1651) od njegova rođenja 1604. godine.
Druga važna osoba za osnivanje Unutrašnjih ženskih odaja Edo dvorca (Ooku),
bila je Oeyo,poznata i kao Satoko ili Ogo (1573-1626),supruga 2. Tokugawa
shoguna Hidetade (živio,1579-1632;vladao,1605-1623).Hidetada je bio sin osnivača i
prvog shoguna Tokugawa shogunataTokugawe Ieyasua (živio,1543-1616;
vladao,1603-1605) po mom skromnom mišljenju najznačajnije ličnosti u japanskoj
povijesti.Majka Hidetade zvala se Saigo no Tsubone (1562-1589).Poznata i kao
O Ai no Kata,bila je posvojena u Saigo kuću.
gore,Saigo no Tsubone
gore,Tokugawa Ieyasu,prvi Tokugawa shogun
gore,Tokugawa Hidetada,drugi Tokugawa shogun
gore,oklop Tokugawe Hidetade
gore,Oeyo,supruga Tokugawe Hidetade osnivačica Ooku odaja,o kojoj se ovaj
mjesec počela snimati Taiga drama "Go",a koja će se prikazivati u Japanu
slijedeće godine od siječnja do prosinca;
gore,Tokugawa Iemitsu,treći Tokugawa shogun,sin Hidetade i Oeyo,unuk Ieyasua;
Po nekom nepisanom pravilu ovaj je post trebao biti na nihonkichigai blogu,ali
eto nije.Nekako mi više odgovara da ga objavim ovdje,mada se nije tako činilo u
početku.Gokusen ili Priča o Yankumi tj. Yamaguchi Kumiko (glumi ju prekrasna,
čarobna i čudesna Nakama Yukie) prvo se mogla čitati u stripu (manga) Kuzoeko
Morimotoa.Prvi svezak izašao je 2000. godine.Nakon stripa krenula je serija
2002. godine.Do sada su snimljene tri sezone.Onda je došao animirani film
(anime),a na kraju,negdje u lipnju 2009. počeo se prikazivati i film Gokusen.
Ja sam krenuo naopačke,od filma i nije me se baš dojmio.Šuplja priča na razini
dvogodišnjeg djeteta sa predvidljivim sretnim završetkom.Onda sam se okrenuo
seriji i počeo gledati epizodu za epizodom...i serija me se vrlo dojmila.U manje
od tjedan dana pogledao sam sve tri sezone,a nakon toga ponovo film koji je
ostavio na mene sada potpuno drugi dojam.Puno bolji,iako ostajem kod mišljenja
da su se za završnicu filma mogli i malo bolje potruditi.
Kumiko Yamaguchi (prozvana od učenika Yankumi) profesorica je matematike
koja predaje u srednjim školama u Tokyu.U svakoj sezoni predaje na drugoj
školi.Uvijek joj uvale najgori razred na školi,ali Yankumi je osoba koja voli izazove.
Njen najveći problem nije problematični razred pun delikvenata i nadobudnih
mladaca koji vrlo brzo shvate s kim imaju posla i da je Yankumi u stvari najčešće
jedina na njihovoj strani.Njena najveća briga je kako sačuvati njenu najveću tajnu
od učenika i kolega profesora.Njena najveća tajna je njeno podrijetlo.Yankumi je
ostala bez roditelja kad joj je bilo 7 godina i brigu o njoj preuzeo je njen djed Ryuichiro Kuroda koji je veliki Yakuza šef.Za one koji ne znaju (ima li takvih) Yakuza je najznačajnija japanska kriminalna organizacija,a klan Yamaguchi-gumi
(Planinska usta u prijevodu) je najznačajniji i najbrojniji klan među Yakuza
klanovima.Kuroda (Ken Utsui) je 3. lider u obiteljskom nizu Yakuza klana.
Yankumi bi trebala postati 4. lider u nizu,ali ona se odrekla te počasti i titule
(Ojo) i odlučila postati učiteljica kao njen otac.
Profesoricu Kumiko Yamaguchi (Yankumi) glumi prekrasna Nakama Yukie koja,
kako je to nekako običaj sa zvijezdama u Japanu i pjeva te radi što šta drugo vezano
za "čudesni" svijet reflektora.Nakama Yukie glumila je u slijedećim filmovima:
kultnom "Love & Pop" (1998),zatim u slavnom "Ring 0: Birthday (2000),Trick (2002), Trick 2 (2006),Trick 3 (2010),"G@me" (2003),"Shinobi" (2005),"Oh ! Oku" (2006) i Gokusen (2009).
...ako vas ovi inserti dolje iz prve sezone ne uvjere da pogledate seriju,
ne znam što će...
...meni su najdraže scene kada se Yankumi iznenada pojavi među učenicima,a
njaljepša je kad zagalami Yakuza slengom,kao što ste mogli primjetiti u gornjim
insertima : )
...također,posebno su mi drage scene kod Kumiko doma,u krugu "obitelji";
oni koji se odluče pogledati seriju,ili su je već gledali,vjerujem da će razumjeti
zašto su mi te scene drage...za one koji ne namjeravaju gledati seriju,mogu reći
da se u tim scenama osjeti jedna posebna toplina "obiteljskog" okružja i povezanosti
među njeznim članovima : )
gore,simpatični članovi obitelji tj. klana Oedo
...na kraju...iz tv emisije posvećene seriji Gokusen,pjeva Kazuya Kamenashi koji je
glumio u drugoj sezoni serije i filmu iz 2009. godine...
# skoro sam zaboravio...možda će nekoga zanimati zašto se serija zove baš Gokusen...i mene je zanimalo...evo odgovora - Gokusen is an abbrevation of Gokudo no Sensei which means Gangster Teacher
gore,statua u Parku mira u Nagasakiju,uzdignuta ruka s prstom upozorenja zbog
korištenja nuklearne energije,druga ruka smiruje, jedna noga u položaju meditacije,a
druga spremna za akciju i djelovanje;
...nakon što su američki zločinci i idioti bacili bombu na Hiroshimu 6. kolovoza 1945.,
to im nije bilo dosta,bomba je bačena i na Nagasaki...danas se sjećamo tog strašnog
zločina i tragedije...i molimo se za žrtve...
...danas se po 65. svijet sjeća velikog zločina i velike tragedije...sjećamo se da
se ne zaboravi i ne ponovi...molimo se za žrtve...i zločince... jer i oni su na
neki način žrtve...
* Pika znači jaki flash, -don znači jak zvučni udar,nalet...ljudi u Hiroshimi koji
su preživjeli eksploziju bombe nazvali su je - Pikadon
Rikyu je čudesan film Hiroshi Teshigahare o najvećem majstoru čajne ceremonije u
povijesti Svemira - Sen no Rikyu-u (1522-1591).U filmu je prikazano 10-ak posljednjih
godina života majstora Rikyua.
Razdoblje u kojem je živio Sen no Rikyu poznato je i kao Sengoku period (Sengoku
jidai).Sengoku period znači "razdoblje zaraćenih država".Bilo je to vrlo turbulentno i
beskompromisno vrijeme.Život se mogao izgubiti samo tako bez obzira da li ste
bili najveći general u zemlji,majstor čajne ceremonije,obični seljak ili građanin.
U samom filmu pojavljuju se neke od najpoznatijih i najvažnijih osoba japanske
povijesti.Osim Sen no Rikyua i članova njegove obitelji tu su još i "trojica najvećih"
(Oda Nobunaga,Toyotomi Hideyoshi i Tokugawa Ieyasu),članovi njihovih obitelji te
mnogi drugi.
Put čaja ili Cha-do
U okusu čaja postoji suptilni čar što ga čini neodoljivim i sposobnim za
idealiziranje...On nema drskosti vina,samouvjerenosti kave ni afektivne
nedužnosti kakaoa.
Okakura Kakuzo (1862-1914),iz "Knjige o čaju",Zagreb,1989.
Za čaj se u Japanu znalo i prije razdoblja Kamakura (1185-1333) ali majstor zena Eisai Zenji (1141-1215) bio je prvi koji je doveo do njegove šire upotrebe.Eisai je
iz Kine doneo sjeme čaja i zasadio ga blizu hrama na zemljištu koje je pripadalo
jednom njegovom prijatelju.Svoju knjigu o čaju i nešto čaja poklonio je Minamoto
Sanetomu (1192-1219) tadašnjem shogunu,sinu Hojo Masako i Minamoto
Yoritoma,prvog shoguna Kamakura shogunata i japanske povijesti.Povod poklonu je
bila bolest koja je mučila Sanetomoa.Eisai je tako postao slavan kao otac sadnje
čaja u Japanu.On je smatrao da čaj ima neka ljekovita svojstva,te da ima
blagotvoran utjecaj na neke bolesti.Međutim,on se očigledno nije bavio poučavanjem
čajne ceremonije,iako se pretpostavlja da ju je vidio u Kini u budističkim hramovima.
Čajna ceremonija uobičajeni je način kako se dočekuju gosti u zen hramu,a
često redovnici postave ceremoniju i za sebe.
gore,Myoan Eisai,poznat i kao Eisai Zenji,čovjek koji je doneo učenje zena iz
Kine u Japan,osnivač Rinzai škole zena u Japanu i učitelj Dogena,osnivača
Soto škole zena
Drugi zen redovnik koji je preneo ceremoniju čaja iz Kine u Japan bio je Dai-o
(1236-1308),nacionalni učitelj.Dai-o se vratio iz Kine 1267. godine.Nakon Dai-oa,
značajniji majstor zena koji se bavio čajem bio je slavni majstor Ikkyu Sojun
(1394-1481) za kojeg se govorilo da je sin dvorske dame i cara Go-Komatsua
(živio,1377-1433;vladao,1383-1412).Za Ikkyua je također poznato da nijednom
svom učeniku nije priznao prosvijetljenje,a bio je poznat kao onaj koji uživa u
spolnim odnosima sa ženama i muškarcima,opija se u konaćištu i kupuje i jede
ribu iako je to bilo zabranjeno budističkim redovnicima.Kao poglavar zen hrama Daitoku-ji,u Kyotu,Ikkyu je vještinu čajnog obreda preneo na jednog od svojih
učenika po imenu Murata Shuko (1422-1502),kojeg se smatra prvim službenim
japanskim majstorom čaja, i svitak koji je Ikkyu poklonio Shukou,kaligrafski zapis
kineskog majstora Yuan wua ( jap. Engo,1063-1135),bio je izložen na prvim
Shukoovim okupljanjima za čaj.Tako je stvoren običaj da se u niši za vrijeme
obreda izvjesi djelo nekog učitelja.Spomenuti svitak još uvijek se čuva.
Shuko i redovnik Jotei (za koga se pretpostavlja da je Ikkyuov sin) prenijeli su te
ideale na Takena Jooa (1502-55) od koga ih je naslijedio Sen no Rikyu (1522-1591),
kojeg se danas smatra utemeljiteljem modernih škola čaja u Japanu.
gore,zen majstor Ikkyu Sojun,učitelj kojeg je nemoguće slijediti
Sen No Rikyu većinu svog života proveo je u Kyotu gdje je između ostalog
studirao i zen.Njemu se pripisuje unos esencije zena u ceremoniju čaja i
razvijanje načina njegovog ispijanja kao i ostalih popratnih postupaka koji se
nazivaju chado (Put čaja),a koji se prakticira i danas.Neki od elemenata Rikyuove
ceremonije ispijanja čaja su posebno izgrađena čajna soba u kojoj se održava čajni
obred.Najčešće je to bila mala drvena kolibica skromno i jednostavno uređena.
Do čajne kolibe dolazilo se kroz vrt a to je predstavljalo prvi korak u ovom svojevrsnom
obliku meditacije te obilježavalo prekidanje veze s vanjskim svijetom.U čajnu prostoriju
ulazilo se kroz maleni otvor puzeći i sagibajući se,te odlažući oružje (ako se radilo o
samuraju) da bi se naglasila skromnost.Rikyu je postao osobni majstor čaja
tadašnjem moćnom političkom i vojnom vođi Odi Nobunagi,a nakon njegove smrti i
njegovu nasljedniku Hideyoshiju.
gore,Sen no Rikyu i Toyotomi Hideyoshi,u filmu "Rikyu"
Odnos Rikyua i Hideyoshija bio je vrlo kompleksan, jer obojica su bili snažne i
pomalo tvrdoglave ličnosti.U jednom trenutku došlo je do zahlađenja odnosa
između nijih dvojice,a Hideyoshijevi ljudi proširili su lažne informacije da je
Rikyu umiješan u nekakve urote protiv samog Hideyoshija.Niz nesretnih
okolnosti i nesporazuma doveo je do toga da je Rikyu bio prisiljen skončati
svoj život poput samuraja,ritualnim samoubojstvom - seppukuom.
Prije samog seppukua Rikyu je skupio nekoliko svojih prijatelja i te se
oprostio s njima posljednjim čajnim obredom u svom životu.nakon što je
popio šalicu čaju,bacio ju je na pod te se ona razbila u bezbroj komada.
Na kraju je napisao i dvije pjesme. Jednu na japanskom,a drugu na kineskom.
Tekst jedne glasi:
Podižem mač,
ovaj svoj mač,
svoj današnji posjed -
Vrijeme je konačno došlo:
Podižem mač prema nebu.
Rikyuevi sinovi i unuci nastavili su prakticirati chado način ispijanja čaja i održati
ovaj stil živim sve do danas.Sen no Rikyu je,između ostalog,osmislio vrt Fushin-an
u Kyotu.
# vidi dolje film (nema prijevoda)
# literatura kojom sam se služio
D.T. Suzuki,"Zen i japanska kultura",Beograd,2005., str.207,208;
John Stevens,"Tri klasika zena:Ikyu,Hakuin i Ryokan", Zagreb,2000,
objavilo,Društvo hrvatskih haiku pjesnika,str.58;
Kakuzo Okakura,"Knjiga o čaju",Zagreb,1989.
Vladimir Devide,"Zen",Zagreb,1993.
Postoji Onaj koji ovdje,pred svim sljedbenicima Puta,u ovom trenu sluša moju
besjedu o Dharmi (Učenju) - njega plamen ne peče,u vodi se ne davi,on je taj koji
spokojno,kao po vrtu šeta čak i kad stupi na tri staze zla,on ne snosi karmičke
posljedice čak ni kad uđe u područje gladnih aveti ili divljih životinja.Zašto ? Jer
ne zna za okolnosti kojih bi se trebao kloniti.
Ako ljubite mudrost,a mrzite neukost,potonut ćete u ocean rađanja i umiranja.
Zle strasti postoje zbog uma.Ako nemaš um,kakve te zle strasti mogu zarobiti ?
Kad te ne uznemiravaju nesklonosti i naklonosti,za tren oka i bez muke postići ćeš
Put.Dokle god u spomenutom stanju duha juriš među svojim bližnjima,moraćeš se
vratiti u područje rađanja i umiranja,bez obzira kolikim si "neprobojnim kalpama"
pokušao savladati Put.Bolje se vrati u svoj hram i mirno sjedi prekriženih nogu u
dvorani za meditaciju.