Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

petak, 21.11.2008.

Hojo Tokimune,2. dio


Hojo Tokimune,1. dio


Image Hosted by ImageShack.us


Hojo Tokimune (1251-1284) bio je jedini sin Hojo Tokiyorija (1227-1263) vođe
klana Hojo i shikkena (regent) tj, vršitelja dužnosti shoguna.Tokimune je napu-
nivši 18 godina postao novi vođa klana Hojo.Danas ga smatraju jednom od
najvećih povijesnih osoba u Japanu.Najviše ga cijene jer je uspio organizirati
odbranu Japana od mongolskih invazija 1274. i 1281. godine.Prije prve mongol-
ske invazije u hramu Kencho-ji upriličena je velika molitvena svečanost za
pobjedu i obranu zemlje, i tom je prilikom Hojo Tokimune uputio Buddhi
slijedeće riječi:

"Jedina molitva koju upućuje Tokimune,budistički učenik, je slijedeća:da
Carska kuća nastavi sa svojim prosperitetom;da još dugo u budućnosti on
(Car) bude zaštitnik Buddhina učenja;da četiri mora ostanu neuzburkana i da
nijedna strijela ne bude odapeta;da svi zli demoni ostanu svladani,a da se ne
potegne nijedno koplje;da se širokim masama pomaže preko dobronamjerne
administracije tako da one mogu uživati dug život u sreći više nego ikada ranije;
da se tama ljudskog uma prosvijetli bakljom transcendentalne mudrosti koja
mora biti visoko uzdignuta;da se siromašnima pruža odgovarajuća pomoć, a
da oni koji su u opasnosti budu spašeni široko otvorenim srcem suosjećanja.
Neka svi duhovi predaka dođu i zaštite nas,neka svi mudraci pruže svoju tihu
pomoć, i neka se u svakom trenu nađe mnoštvo povoljnih znamenja !..."

O zenu je Tokimune učio kod kineskog zen majstora Bukko Kokushija
(1226-1286) kojeg je pozvao u Kamakuru.Na sprovodu Tokimunea 1284.
godine njegov učitelj Bukko održao je slijedeći govor:

"U njegovu životu odigralo se deset čuda koja su predstavljala provođenje u
djelo bodhisattvinih pranidana (svečane zakletve):bio je poslušan sin svojoj
majci;bio je vjeran podanik svome caru;iskreno se brinuo o dobrobiti svoga
naroda;proučavajući zen shvatio je krajnju istinu;držeći svu vlast u carstvu
dvadeset godina,nije pokazivao ni znaka radosti ili ljutnje;poput oluje rastjerujući
prijeteće oblake koje su podigli barbari,nije pokazivao ni malo oholosti;osnivajući
zen hram Engaku-ji,na umu je imao duhovnu utjehu mrtvima (kako japancima
tako i Mongolima,kaže D.T. Suzuki); odajući počast učiteljima i očevima
Buddhina učenja,tragao je za prosvijetljenjem - sve to dokazuje kako je on
boravio među nama isključivo zbog učenja(dharme).A onda,pred sam odlazak,
uspio se dići iz svog kreveta,da preko svog oslabjelog tijela stavi budističku
odjeću koju sam mu dao i napiše svoju posmrtnu pjesmu u potpunoj sabranosti
duha.Za nekoga kao što je on,mora se reći da je zaista prosvijetljeno biće,ili
utjelovljeni bodhisattva..."


Image Hosted by ImageShack.us

gore,kineski zen majstor Wu-hsueh Tsu-yuan, jap.Mugaku Sogen (1226-1286)
poznat i kao Bukko Kokushi tj. učitelj nacije



* Susreti Hojo Tokimunea i Bukko Kokushija