Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Umjesto uvoda





Reginald Horace Blyth bio je jedan od najzaslužnijih ljudi u približavanju,
povezivanju i shvaćanju između Zapada i Istoka.Iznimna osoba u ljudskoj
povijesti,za koju se zna relativno slabo.U svojih 66 godina napisao je preko
40 knjiga " od kojih će većina ostati među najznačajnijom i najljepšom
literaturom o haiku i o zenu koja postoji na nejapanskim jezicima",kako kaže
prof. Devide.


Djetinjstvo i mladost


Rođen je 3. prosinca 1898. u mjestu Leytonstone u Essexu u Engleskoj u
siromašnoj obitelji "u kući iz koje se pružao pogled na dva groblja,na ono
kršćansko,i na židovsko",kako započinje eng. književnik i prevoditelj
James Kirkup (r. 1918) predgovor u knjizi "The genius of Haiku Readings
from R.H.Blyth on poetry,life,and Zen".Otac Horace Blyth bio je djelatnik na
željeznici,a majka Herrietta Williams Blyth kućanica.Izvori kažu da je bio zdrav i
energičan mladić.Godine 1915. završio je County High School za dječake u
Ilfordu u Engleskoj.Godine 1916. za vrijeme I sv. rata završio je u zatvoru kao
deklarirani pacifist.





Put na Daleki Istok


Godine 1923. diplomirao je na Londonskom sveučilištu englesku književnost i
povijest jezika,a studirao je još i latinski,francuski i logiku,te se također upo-
znao s talijanskim,španjolskim,njemačkim i ruskim jezikom u tolikoj mjeri da je
mogao čitati djela Dantea,Cervantesa,Meister Eckharta,Goethea i Dostojevskog
na izvorniku.Također je učio svirati orgulje i flautu,te je izrađivao neke od instru-
menata.Obožavao je genijalnu glazbu velikog Johanna Sebastiana Bacha
(1685-1750) i bio vegetarijanac.Godine 1924. stažirao je pri Londonskom
sveučilištu i završio London Day Training College gdje je dobio diplomu učitelja.
Iste godine oženio se Annie Bercovitch,kolegicom sa fakulteta te prihvatio poziv
jednog svog japanskog studenta da preseli u Keijo,današnji Seoul,koji je tada bio
kao i cijela Koreja pod japanskom okupacijom.Na putu u Koreju,zaistavio se u
Indiji,gdje je boravio nekoliko mjeseci.Indija je još uvijek tada bila britanska kolo-
nija,što se Blythu nikako nije sviđalo.Godine 1925. stigao je u Koreju,gdje je
postao profesor-asistent engleskog na Keijo sveučilištu u Seoulu.Počeo je učiti
japanski i kineski te 1926. studirati zen kod roshija Kayame Taizija iz Myoshin-ji
Betsuina.Godina 1927. intenzivno čita zen literaturu prof. Daistez Teitaro Suzu-
kija(1870-1966) i proučava japansku kulturu,umjetnost,film i način života.






Supruge i djeca


Godine 1933. Blyth je posvojio jednog korejskog dječaka i platio njegovo školo-
vanje u Keijo-u i Londonu.Kasnije će dječak posatti učitelj,ali će navodno biti
smaknut kratko nakon Korejskog rata.Godine 1934. njegova supruga vraća se u
Englesku sama,uskoro on krene za njom,da bi se 1935. rastali. U Keijo se vratio
nakon nepunih godinu dana,a 1937. se oženio japankom po imenu Kishima
Tomiko koja će mu roditi dvije djevojčice Nana i Harumi.Uskoro se preselio u Japan,
u mjesto Kanazawa gdje je 1939.prihvatio mjesto prof. engleskog u lokalnoj srednjoj
školi,u četvrtoj koto gakko školi.




gore,Blyth sa kćerima Nana i Harumi,60-ih godina 20. st. u njihovoj tadašnjoj kući u
mjestu Oiso,u Japanu




gore,Kanazawa,Ishikawa prefektura;grad sa dugom i značajnom povijesnom
tradicijom,između ostalog i najveći Blythov uzor prof. Daisetz Teitaro Suzuki
(1870-1966) rođen je u Kanazawi


Između 1941. i 1945. Blyth je proveo je u jednom logoru blizu Kobea kao
državljanin neprijateljske zemlje.Čak je zatražio japansko državljanstvo,ali je
odbijen.Njegov dom i knjižnica su uništeni u bombardiranju.Vrijeme zatočeništva
iskoristio je za pisanje knjiga.Tako mu je 1942. izašla njegova prva knjiga "Zen u
engleskoj književnosti i istočnim klasicima".




gore,naslovnica Blythove prve objavljene knjige "Zen u engleskoj književnosti i
istočnim klasicima"


Nakon rata,1945. i 1946. godine zajedno sa Haroldom G. Hendersonom
(1889-1974),generalom u američkom stožeru i jednim od najzaslužnijih
ljudi za razvoj haikua u Americi nakon rata,Blyth je postao važnim
medijatorom u pacifikaciji Japana i suradnji japanskih vladajućih struktura
sa američkom upravom u Japanu. Blyth o tim stvarima zbog svoje skromnosti
nije govorio u javnosti.Tako se saznalo mnogo godina kasnije da je sudjelovao u
formulaciji deklaracije japanskog cara Showe (u nas poznat kao Hirohito,
živio,1901-1989;vladao,1926-1989) na Novu godinu 1946.,kojom se car prvi put
javno obrativši japanskom narodu preko nekog medija (u ovom slučaju radija,
a milioni japanaca prvi su put u povijesti čuli glas jednog cara) javno zanijekao
svoje božansko podrijetlo priznavši da je čovjek kao i svaki drugi.Blythova zasluga je
bila i u tome što se je osobnom intervencijom u komandi glavnog stožera generala
Douglasa MacArthura (1880-1964) uspio izboriti da se ne ukine glasovito jap.
sveučilište Gakushuin u Tokiyu na kojem je postao prof. engleskog kao i na još
par koledža i sveučilišta.Također, Blyth je postao mentor za engleski jezik tada-
šnjeg japanskog princa prijestolonasljednika,današnjeg japanskog cara Akihita
(rođen,1933;vlada od 1989).




gore, japanski car Akihito,1938. godine sa školskim kolegama u Carskoj školi u
Tokyu


Od 1949. do 1952. objavljena mu je knjiga "Haiku" u 4 sveska.Po mišljenju
stručnjaka najbolja knjiga o haiku na nejapanskim jezicima,kao i "Povijest haikua" u
dva sveska,objavljena 60-ih godina 20. st.Godine 1956. nagrađen je doktoratom
iz literature na Tokijskom sveučilištu,a godinu poslije dobio je odlikovanje Zuihosho
(Order of Merit) 4. stupanj.





Reginald Horace Blyth umro je 28.listopada 1964. od cerebralnog tumora na
mozgu i komplikacija od pneumonije u bolnici Seiroka u Tokyu.Pokopan je na
hramskom groblju zen hrama Tokei-ji.Grob mu se nalazi odmah pored groba
njegovog velikog prijatelja D.T.Suzukija.




gore,grob R.H. Blytha u Tokei-ji zen hramu u Kita-Kamakuri




gore,grob Daisetz Teitaro Suzukija,Tokei-ji zen hram


Nakon Blythove smrti Suzuki je o njemu napisao:

Smrću dr. Reginalda Horace Blytha svijet je izgubio jednog od najistaknutijih
predstavnika japanske kulturologije novijeg vremena.Njegove su studije o haiku i
japanskom smislu za humor kao i o zenu bile jedinstven doprinos razumijevanju
između Istoka i Zapada.




gore,Suzuki D.T.


Blyth je duboko poštovao Suzukija.Posvetio mu je većinu svojih najvažnijih knjiga,i
te su posvete same pune zena:

U prvoj knjizi svojih klasika zena piše: "Posvećeno,kao što bi sve moje knjige trebale
biti,Suzukiju Daisetzu,koji me naučio svemu što ne znam";u drugoj: "Posvećeno
Suzukiju Daisetzu,koji može čitati ono što ja ne mogu pisati"; u četvrtoj: "Posvećeno
Suzukiju Daisetzu,najvećem Japancu ovog stoljeća"; u petoj: "Posvećeno Suzukiju
Daisetzu, jedinom čovjeku koji može pisati o zenu a da mi se ne gadi"; u Orijentalnom
humoru:"Posvećeno (kao što bi trebale biti sve moje knjige) Daisetzu Suzukiju koji me
učio da znam"; u Antologijama satiričkog stiha razdoblja Edo: "Posvećeno
Daisetzu Suzukiju,koji me učio da ne učim."




gore,rujan,2002., Tokei-ji zen hram u kojem se nalazi grob R.H.Blytha;
s lijeva na desno,Yuji Takeda (suprug Blythove kćeri Nane) Ikuyo Yoshimura
(pjesnikinja,istražiteljica Blytha i autorica Blythove biografije te profesor na
Asahi univerzitetu u Gifuu) Patricia Hackett (supruga James W. Hacketta),
Nana Margaret Takeda (kćer R.H.Blytha) James W.Hackett (haijin (haiku pjesnik)
rođen 1929) i Hana (unuka R.H.Blytha,kćer Nane i Yujija Takede)




gore, James W. Hackett i Harumi Blyth,druga Blythova kćer,
studeni 1993, Južna Kalifornija

____________________________


# izvori za tekst

Vladimir Devide,"Zen",Zagreb,1993.,str.143-146;
Rober Bebek,"Blyth ili umijeće prevođenja svjetova",Haiku,časopis,br. 3,ljeto 1996.
str.61,62;
Blyth,biografija,bibliografija,linkovi
Hackettovi kod Blythovih
Shokozan Tokei Soji Zenji